Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 40: Redak 40:


=== Četvrto zasjedanje ===
=== Četvrto zasjedanje ===
Tijekom lipnja 1944. otok [[Vis]] postaje vojni, politički i diplomatski centar [[NOP|Narodnooslobodilačkog pokreta]]. Potpunim oslobođenjem Dalmacije tijekom siječnja 1945. ZAVNOH se seli u grad Šibenik pripremajući se za preuzimanje vlasti na prostoru čitave Hrvatske. [[Šibenik]] je bio sjedište ZAVNOH-a od [[31. prosinca]] [[1944.]] do [[13. svibnja]] [[1945.]] S tim u skladu ZAVNOH donosi odluku o formiranju prve Narodne vlade Hrvatske. Na izvanrednoj sjednici Predsjedništva ZAVNOH-a 14. travnja u Splitu izabrana je Narodna vlada Federalne Hrvatske. Vladu su činili predsjednik [[Vladimir Bakarić]], dva potpredsjednika i ministri.
Tijekom lipnja 1944. otok [[Vis]] postaje vojni, politički i diplomatski centar [[NOP|Narodnooslobodilačkog pokreta]]. Potpunim oslobođenjem Dalmacije tijekom siječnja 1945. ZAVNOH se seli u grad Šibenik pripremajući se za preuzimanje vlasti na prostoru čitave Hrvatske. [[Šibenik]] je bio sjedište ZAVNOH-a od [[31. prosinca]] [[1944.]] do [[13. svibnja]] [[1945.]] S tim u skladu ZAVNOH donosi odluku o formiranju prve Narodne vlade Hrvatske. Na izvanrednoj sjednici Predsjedništva ZAVNOH-a 14. travnja u Splitu izabrana je Narodna vlada Federalne Hrvatske. Vladu su činili predsjednik [[Vladimir Bakarić]], dva potpredsjednika i ministri.<ref name="Matica">[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]: [http://www.matica.hr/Vijenac/vij230.nsf/AllWebDocs/mhaa Arhitektura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945), IV. dio - Prosvjetna ognjišta i domovi kulture], 26. prosinca 2002.</ref>


Tijekom 8. svibnja partizanske jedinice ulaze u [[Zagreb]]. To nije značilo i konačan povratak mira za Hrvate. Deklaracije ZAVNOH-a odavno su bile, kako piše [[Ivan Supek]] u knjizi ''Na prekretnici milenija'', »pogažene, demokratska obećanja iznevjerena, humanističke težnje potisnute«, a [[Hrvati]] po drugi put izručeni na milost i nemilost velikosrpskom hegemonizmu, ovaj put pod boljševičkom krinkom«. »U tim godinama na svršetku rata«, pisao je Supek, »nisu se progonili samo ostaci NDH-a, nego se teror također okreće spram ’klasnih neprijatelja’ i pristaša HSS-a, dojučerašnjih ratnih saveznika«. ZAVNOH se preselio u Zagreb, [[20. svibnja]] [[1945.]]
Tijekom 8. svibnja partizanske jedinice ulaze u [[Zagreb]]. To nije značilo i konačan povratak mira za Hrvate. Deklaracije ZAVNOH-a odavno su bile, kako piše [[Ivan Supek]] u knjizi ''Na prekretnici milenija'', »pogažene, demokratska obećanja iznevjerena, humanističke težnje potisnute«, a [[Hrvati]] po drugi put izručeni na milost i nemilost velikosrpskom hegemonizmu, ovaj put pod boljševičkom krinkom«. »U tim godinama na svršetku rata«, pisao je Supek, »nisu se progonili samo ostaci NDH-a, nego se teror također okreće spram ’klasnih neprijatelja’ i pristaša HSS-a, dojučerašnjih ratnih saveznika«. ZAVNOH se preselio u Zagreb, [[20. svibnja]] [[1945.]]<ref name="Matica" />


Četvrto zasjedanje ZAVNOH-a je održano 24. i [[25. srpnja]] [[1945.]] u sabornici na Markovom trgu i tog dana promijenjen je naziv u ''[[Hrvatski sabor|Narodni sabor Hrvatske]]''. Predsjednik Predsjedništva Narodnoga sabora Hrvatske Vladimir Nazor povjerio je mandat za sastav vlade [[Vladimir Bakarić|Vladimiru Bakariću]], a on je predložio višestranačku vladu, koja se sastojala od četiri predstavnika [[KPH]], petorice [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-ovaca, četvorice predstavnika [[Srbi u Hrvatskoj|Srba iz Hrvatske]] i jednoga izvanstranačkog ministra.<ref>[http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=404 www.sabor.hr], "''ZAVNOH se 24. i 25. srpnja 1945. godine sastaje na svome četvrtom zasjedanju u sabornici na Markovu trgu. Tada donosi zakon o promjeni naziva u Narodni sabor Hrvatske da bi naglasio povijesni kontinuitet hrvatskoga zakonodavnog tijela kao predstavnika državnoga suvereniteta Hrvatske. ''", pristupljeno 4. srpnja 2013.</ref>
Četvrto zasjedanje ZAVNOH-a je održano 24. i [[25. srpnja]] [[1945.]] u sabornici na Markovom trgu i tog dana promijenjen je naziv u ''[[Hrvatski sabor|Narodni sabor Hrvatske]]''. Predsjednik Predsjedništva Narodnoga sabora Hrvatske Vladimir Nazor povjerio je mandat za sastav vlade [[Vladimir Bakarić|Vladimiru Bakariću]], a on je predložio višestranačku vladu, koja se sastojala od četiri predstavnika [[KPH]], petorice [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-ovaca, četvorice predstavnika [[Srbi u Hrvatskoj|Srba iz Hrvatske]] i jednoga izvanstranačkog ministra.<ref>[http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=404 www.sabor.hr], "''ZAVNOH se 24. i 25. srpnja 1945. godine sastaje na svome četvrtom zasjedanju u sabornici na Markovu trgu. Tada donosi zakon o promjeni naziva u Narodni sabor Hrvatske da bi naglasio povijesni kontinuitet hrvatskoga zakonodavnog tijela kao predstavnika državnoga suvereniteta Hrvatske. ''", pristupljeno 4. srpnja 2013.</ref>

Inačica od 17. srpnja 2013. u 17:04

Grb Federalne Države Hrvatske

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (kratica ZAVNOH, koja je i poimeničena), bilo je najviše tijelo narodne vlasti u Hrvatskoj tijekom antifašističkoga rata. Prvo zasjedanje održano je u Otočcu i na Plitvičkim jezerima (13.–14. lipnja 1943). ZAVNOH je formalno preuzeo funkciju najvišega političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta, ali je de facto obavljao i funkciju najvišega organa vlasti Hrvatske. Za predsjednika je izabran Vladimir Nazor. Drugo zasjedanje održano je u Plaškom (12.–15. listopada 1943.), donesen je proglas o vraćanju Hrvatskoj Istre, Zadra, otoka i drugih teritorija pod talijanskom okupacijom. Na trećem zasjedanju u Topuskom (8.–9. svibnja 1944.) ZAVNOH je proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim organom državne vlasti demokratske Hrvatske, donesena je odluka o pristupanju Hrvatske u federativnu Jugoslaviju na temelju prava na samoodređenje. Dana 14. travnja 1945. izvršna funkcija ZAVNOH-a prenesena je na prvu narodnu vladu Hrvatske koju je sastavio Vladimir Bakarić. Na četvrtom zasjedanju u Zagrebu (24.–25. srpnja 1945.) ZAVNOH je promijenio ime u Narodni sabor Hrvatske.[1]

Povijest

Incijativni odbor

Pripreme za osnivanje ZAVNOH-a počele su 5. prosinca 1942., kada su hrvatski predstavnici u AVNOJ-u zatražili od kotarskih odbora da izaberu članove za budući Incijativni odbor Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Nakon što su izabrani predstavnici, sazvan je Incijativni odbor, 1. ožujka 1943. godine, u Ponoru kod Korenice.

Prvo zasjedanje

Prvo zasjedanje ZAVNOH-a održano je u Otočcu i na Plitvičkim jezerima, 13. i 14. lipnja 1943. ZAVNOH je formalno preuzeo funkciju najvišega političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta (»Plitvička deklaracija«), ali je de facto obavljao i funkciju najvišega organa vlasti Hrvatske. Na tom je zasjedanju formiran Izvršni odbor, sastavljen od 11 članova, koji su obavljali dužnosti između zasjedanja. Za predsjednika Izvršnog odbora, izabran je književnik Vladimir Nazor. 14. lipnja 1943. na proplanku pokraj jezera Labudovac (jednoga od Plitvičkih jezera) održana je radna sjednica ZAVNOH-a. U proglasu »Narodima Hrvatske«, upućenom s I. zasjedanja, ZAVNOH je pozvao na borbu za oslobođenje od tuđinske vlasti. Pozvao je i »braću Hrvate Istre, Zadra, Rijeke i jadranskih otoka«.[2]

Istra, Zadar i otoci

Logotip Wikizvora
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Odluka o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj

Vladimir Nazor, pozivajući se na pravo naroda na samoopredjeljenje, svojom je »Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj« od 20. rujna 1943. godine potvrdio odluku Okružnog NOO-a za Istru o sjedinjenju (Pazinske odluke). Ništavnim su tada proglašeni ugovori Kraljevine Jugoslavije i NDH s Italijom, kojima su Istra i drugi krajevi pripali Italiji, a talijanskoj manjini koja ondje obitava zajamčeno je pravo na autonomiju.[2]

Drugo zasjedanje

Drugo zasjedanje ZAVNOH-a održano je u Plaškom, od 12. do 15. listopada 1943. Na tom je zasjedanju izabran Izvršni odbor, sačinjen od 15 članova. Potvrđena je odluka Izvršnog odbora od 20. rujna 1943. donošenjem »Proglasa o vraćanju Hrvatskoj Istre, Zadra, otoka i drugih teritorija pod talijanskom okupacijom«. Otad su problemi spomenutih područja u svim službenim aktima tretirani kao i problemi drugih dijelova Hrvatske. ZAVNOH je uvažio specifičnosti tih područja, osobito Istre, pa je tijekom njemačke okupacije pomagao uputama, direktivama i kadrovima u izgradnji hrvatske vlasti i u objašnjavanju zadataka i ciljeva NOP-a. Nastojao je rješavati gospodarske probleme te probleme prikupljanja i transporta pomoći za prehranu partizanskih postrojbi u Gorskom kotaru.[2] Na tom je zasjedanju izabran Izvršni odbor, sačinjen od 15 članova. Osnovano je Tajništvo ZAVNOH-a, koje je de facto postalo hrvatska vlada. Usvojen je »Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i radu ZAVNOH-a«.

Treće zasjedanje

U proljeće 1944., ZAVNOH je raspisao »Zajam narodnog oslobođenja« i u optjecaj pustio obveznice te iskazao zanimanje za obnovu i širenje hrvatskog školstva i uopće prosvjete i kulture kao jednog od preduvjeta za bržu i primjereniju politizaciju naroda.

Treće zasjedanje ZAVNOH-a je održano u Topuskom, 8. i 9. svibnja 1944.. Poznato je kao Sabor u Topuskom. Na tom je zasjedanju formalno utemeljena Federalna Država Hrvatska. Novousvojenim "Pravilima ponašanja ZAVNOH-a", ukinut je Izvršni odbor, a osnovan je Prezidij Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. ZAVNOH je donio je četiri ustavna akta:[3]

1. Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske u Drugom zasjedanju AVNOJ-a
2. Odluka o ZAVNOH-u kao vrhovnom zakonodavnom i izvršnom tijelu Hrvatske
ZAVNOH je »jedini pravi državni Sabor Hrvatske« i »predstavnik suvereniteta naroda i države Hrvatske«.[3]
3. Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske
Hrvatski i srpski narod imaju jedanak prava, u svakom pogledu.
Nacionalnim manjinama bit će zajamčena njihova prava.
Svi građani u Hrvatskoj su jednaki pred zakonima bez obzira na nacionalnost, rasu i vjeru.
Žene imaju ista prava kao muškarci.
Svakom građaninu je zajamčena osobna i vlasnička sigurnost. Zajamčeno je pravo vlasništva.
4. Odluka o ustroju i poslovanju narodnooslobodilačkih odbora u Federalnoj Državi Hrvatskoj

Andrija Hebrang, potpredsjednik ZAVNOH-a je ustvrdio: »Velik je i dalekosežan politički i povijesni značaj ovih odluka za sudbinu i budućnost Hrvatske«.[4] Pokrenuto je osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske, u to je vrijeme uveden vjeronauk kao izborni predmet, a u radu ZAVNOH-a sudjelovali su i članovi HSS-a te Srpski klub vijećnika. Predsjedništvo ZAVNOH-a su činili: Vladimir Nazor (neovisan, pjesnik), Andrija Hebrang (KPH), Ivan Gošnjak (KPH), Franjo Gaži (HSS), Stjepan Prvčić (HSS), Filip Lakuš (HSS), Rade Pribićević (SDS), Simo Eror (SDS), Svetozar Rittig (katolički svećenik) i Ante Mandić (neovisan.) Andrija Hebrang je tvrdio: »Hrvatska ima pravo da sama upravlja sobom, da ima svoj Sabor kao vrhovni zakonodavni organ i nosilac suvereniteta, i svoju narodnu vladu«. Zbog naglašenih težnji za ostvarivanjem hrvatske nacionalne ideje, Hebrang je u listopadu smijenjen s mjesta generalnog tajnika CK KPH i imenovan je povjerenikom trgovine i industrije Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije.[5]

Četvrto zasjedanje

Tijekom lipnja 1944. otok Vis postaje vojni, politički i diplomatski centar Narodnooslobodilačkog pokreta. Potpunim oslobođenjem Dalmacije tijekom siječnja 1945. ZAVNOH se seli u grad Šibenik pripremajući se za preuzimanje vlasti na prostoru čitave Hrvatske. Šibenik je bio sjedište ZAVNOH-a od 31. prosinca 1944. do 13. svibnja 1945. S tim u skladu ZAVNOH donosi odluku o formiranju prve Narodne vlade Hrvatske. Na izvanrednoj sjednici Predsjedništva ZAVNOH-a 14. travnja u Splitu izabrana je Narodna vlada Federalne Hrvatske. Vladu su činili predsjednik Vladimir Bakarić, dva potpredsjednika i ministri.[6]

Tijekom 8. svibnja partizanske jedinice ulaze u Zagreb. To nije značilo i konačan povratak mira za Hrvate. Deklaracije ZAVNOH-a odavno su bile, kako piše Ivan Supek u knjizi Na prekretnici milenija, »pogažene, demokratska obećanja iznevjerena, humanističke težnje potisnute«, a Hrvati po drugi put izručeni na milost i nemilost velikosrpskom hegemonizmu, ovaj put pod boljševičkom krinkom«. »U tim godinama na svršetku rata«, pisao je Supek, »nisu se progonili samo ostaci NDH-a, nego se teror također okreće spram ’klasnih neprijatelja’ i pristaša HSS-a, dojučerašnjih ratnih saveznika«. ZAVNOH se preselio u Zagreb, 20. svibnja 1945.[6]

Četvrto zasjedanje ZAVNOH-a je održano 24. i 25. srpnja 1945. u sabornici na Markovom trgu i tog dana promijenjen je naziv u Narodni sabor Hrvatske. Predsjednik Predsjedništva Narodnoga sabora Hrvatske Vladimir Nazor povjerio je mandat za sastav vlade Vladimiru Bakariću, a on je predložio višestranačku vladu, koja se sastojala od četiri predstavnika KPH, petorice HSS-ovaca, četvorice predstavnika Srba iz Hrvatske i jednoga izvanstranačkog ministra.[7]

Predsjedništvo Narodnog sabora Hrvatske donosi Zakon o imenu Narodne Republike Hrvatske, 26. veljače 1946. i od tada djeluje kao Prezidij Sabora Narodne Republike Hrvatske.[8] Narodna vlada mijenja naziv u Vlada Sabora Narodne Republike Hrvatske. Udio komunista u Prezidiju raste na 70%, a u Vladi na 87%. Od 26. do 30. kolovoza 1946. održano je peto zasjedanje Sabora, prvo pod novim nazivom Sabor Narodne Republike Hrvatske, koje je kasnije (18. siječnja 1947.) kao Ustavotvorni Sabor NRH promulgiralo prvi Ustav Narodne Republike Hrvatske.[9]

Upravni ustroj

Ustroj Federalne Države Hrvatske razvijao se u Narodnooslobodilačkom pokretu, po modelu od dna do vrha, što znači da su se prvo razvijali niži oblici organiziranja, koji su svoj vrhunac dosegli stvaranjem Zavnoha. Tako je potkraj 1941. bilo 677 različitih narodnooslobodilačkih odbora,[10] 1942. ima već 1609 NOO-a, a krajem 1943. 4596 NOO-a.[10]

Od navedenih 4596 NOO-a, na širem zagrebačkomu području djelovalo ih je 1147, 699 u Slavoniji, 703 u Dalmaciji, 491 u Istri, 178 u Pokuplju, 247 na Banovini, 278 u Lici, 318 na Kordunu, 183 u Gorskomu kotaru, 266 u Hrvatskom primorju i 86 u karlovačkomu okružju.

Od tog broja opstojalo je: oblasnih – 3, okružna – 23, gradskih NOO u stupnju okružnih – 1, kotarskih – 106, općinskih – 566 (gradskih u stupnju općinskih – 21, općinskih – 545), mjestnih – 3696 i 201 ostalih vrsta NOO-a (rajonskih – 18, uličnih – 71, NO odbora u poduzećima i ustanovama – 65, zavičajnih – 11, te akcijskih i drugih – 36).

Dan Zavnoha

U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj se kao Dan Zavnoha od 1982. do 1990. smatrao 14. lipnja.[11]

Izvori

  1. Opća i nacionalna enciklopedija - Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH)
  2. a b c Istarska enciklopedija - Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH)
  3. a b Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Hrvatski sabor
  4. Govor predsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa na svečanosti obilježavanja 63. obljetnice ZAVNOH-a - Topusko, 2007.
  5. Kronologija života i nestanka Andrije Hebranga
  6. a b Vijenac: Arhitektura u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945), IV. dio - Prosvjetna ognjišta i domovi kulture, 26. prosinca 2002.
  7. www.sabor.hr, "ZAVNOH se 24. i 25. srpnja 1945. godine sastaje na svome četvrtom zasjedanju u sabornici na Markovu trgu. Tada donosi zakon o promjeni naziva u Narodni sabor Hrvatske da bi naglasio povijesni kontinuitet hrvatskoga zakonodavnog tijela kao predstavnika državnoga suvereniteta Hrvatske. ", pristupljeno 4. srpnja 2013.
  8. Zakon o imenu Narodne Republike Hrvatske, Narodne novine, 34/46., od četvrtka, 28. veljače 1946.
  9. Ustav Narodne Republike Hrvatske, Narodne novine, 7/47., od četvrtka, 23. siječnja 1947.
  10. a b Tuđman, Franjo. Bespuća povijesne zbiljnosti : Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Biblioteka Hrvatske povjesnice, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., ISBN 86-401-0042-X
    Wikicitati »Osim toga, NOP u Hrvatskoj postigao je najviši stupanj političke organizacije antifašističke fronte i nove revolucionarne vlasti: potkraj 1941. u Hrvatskoj je bilo 677 različitih odbora NOP-a, godinu dana kasnije ima već 1609 NOO-a, a na kraju 1943. sva je Hrvatska prekrivena s mrežom od 4596 NOO-a, od mjesnih preko kotarskih do okružnih i oblasnih.«
    (Tuđman, 1990., 443.)
  11. Zakon o Povelji i Plaketi Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske

Vanjske poveznice

Nedovršeni članak Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.