Vladimir Prelog: razlika između inačica
m →Djela: Engl. izdanje. |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Vladimir Prelog ETH-Bib Portr 00214.jpg|mini|220px|Portret Vladimira Preloga.]] |
[[Datoteka:Vladimir Prelog ETH-Bib Portr 00214.jpg|mini|220px|Portret Vladimira Preloga.]] |
||
'''Vladimir Prelog''' ([[Sarajevo]], [[23. srpnja]] [[1906.]] - [[Zürich]], [[7. siječnja]] [[1998.]]), [[ |
'''Vladimir Prelog''' ([[Sarajevo]], [[23. srpnja]] [[1906.]] - [[Zürich]], [[7. siječnja]] [[1998.]]), [[Hrvati|hrvatski]] i [[Švicarska|švicarski]] [[Kemija|kemičar]], dobitnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] 1975. godine. |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Inačica od 24. srpnja 2013. u 00:02
Vladimir Prelog (Sarajevo, 23. srpnja 1906. - Zürich, 7. siječnja 1998.), hrvatski i švicarski kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine.
Životopis
U rodnom Sarajevu pohađao je pučku školu, a nakon razvoda roditelja 1915. godine s ocem dolazi u Hrvatsku. Otac mu je hrvatski povjesničar Milan Prelog.[1] Pučku školu završio je u Zagrebu, gdje je počeo pohađati i gimnaziju, a u trećem razredu s ocem preselio se u Osijek. Tamo nastavlja svoje srednjoškolsko obrazovanje i, zahvaljujući profesoru Ivanu Kuriji, počinje se zanimati za kemiju. Pod njegovim je mentorstvom već u petnaestoj godini objavio svoj prvi znanstveni rad iz kemije, koji je objavljen u "Chemicer Zeitungu". Nakon što je 1924. maturirao u Zagrebu, odlazi na studij kemije u Prag. Tamo je diplomirao 1928., a doktorirao 1929. godine pod vodstvom Emila Votočeka. Istodobno je surađivao s kemičarem Rudolfom Lukešom. Nakon doktorata neko je vrijeme radio u laboratoriju kemijske veletrgovine G. J. Dřize, a 1934. godine vratio se u Zagreb. Tu je predavao organsku kemiju na Tehničkom fakultetu. 1941. godine na poziv Lavoslava Ružičke[2] odlazi u Švicarsku zbog tadašnje političke situacije.
Član je mnogih akademija znanosti i počasni doktor mnogih sveučilišta te počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1986. godine.[2][3]
Umro je u Zürichu, 7. siječnja 1998. godine. U Zürichu je kremiran a 21. rujna 2001. godine njegova urna prenesena je i nakon komemoracije u palači HAZU svečano položena u grobnicu HAZU na Mirogoju.[4]
Znanstvena djelatnost
Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. Područje njegovih istraživanja bili su, uglavnom, heterociklički spojevi, alkaloidi, antibiotici. Središnje zanimanje bila mu je stereokemija molekula, zaokuplja ga problem prostorne građe molekula. Uvodi naziv kemijska topologija za područje stereokemije koja se bavi geometrijskim svojstvima molekula. Pridonio je objašnjenju strukture stereoida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve. Njegovi radovi su pridonijeli razumijevanju naravi enzimatskih reakcija.
Djela
- Leopold Ruzicka, 1887-1976, elected for. mem. R.S. 1942, [London: Royal Society, 1980?], (suautor Oskar Jeger)[5] (hrv. izd. Lavoslav Ružička: 1887.-1976., (prijevod: Dragutin Fleš), Savez kemičara i tehnologa Hrvatske, Zagreb, 1987. (suautor Oskar Jeger)[6]
- My 128 semesters of studies of chemistry, American Chemical Society, Washington, DC, 1991. (hrv. izd. Moja 132 semestra studija kemije, prijevod: Helena Cerić, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb, 2007.)[7]
- Radovi: 1942-1948, [S.l] : [S.n.], [19 - - ]. Knjiga sadrži uvezane separate V. Preloga.[8]
Nagrade i priznanja
- 1975.: Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju, za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereokemije.
- Počasni građanin Zagreba (1989.), Sarajeva (1992.) i Osijeka (1994.).[4]
Spomen
- Po njemu je u Švicarskoj nazvana Švicarsko-hrvatska udruga "Vladimir Prelog" (UVP).[9]
- U Zagrebu i Sarajevu po njemu su nazvane ulice.[4]
- U Osijeku je postavljena njegova bista uz biste Josipa Jurja Strossmayera i Lavoslava Ružičke u Perivoju hrvatskih velikana.[4]
- Dobio je poštanske marke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.[4]
- U okviru Društva diplomiranih inženjera i prijatelja Kemijsko-tehnološkoga studija osnovan je, 1991. godine, Akademski zbor Chemicae ingeniariae alumni koji od 2004. godine djeluje pod nazivom Akademski zbor Vladimir Prelog.[4]
- 2005. godine u Zagrebu je Kemijska i geološka tehnička škola, uz suglasnost Prelogove supruge Kamile, preimenovana u Prirodoslovna škola Vladimira Preloga.[4]
- Bio je stipendist Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak isto kao i hrvatski pisac Ivo Andrić (koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine) te je u njihovu čast Napredak utemeljio fond za stipendiranje mladih, koji je nazvan njihovim imenima.[4]
- Tijekom 2006. i 2007. godine diljem Hrvatske obilježena je Prelogova godina, 100. obljetnica znanstvenikova rođenja.[10]
- Poznati hrvatski kipar, grafičar i ilustrator Ivan Antolčić napravio je njegov kip 2008. godine za Fakultet kemijskog inžinjerstva i tehnologije. Istovjetni primjerak postoji kao odljevak u bronci, a nalazi se u Pragu u jednom tamošnjem fakultetu.[11]
Izvori
- ↑ Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, prijetisak 1. izd., Fortuna d.o.o., Zagreb, 2009., ISBN 978-953-95981-7-2, pogovor, Ivan Sršen, Bosna bez povijesti:
- »Ime Milana Preloga (1879-1931) jedno je od onih imena koja uvijek dovodimo u vezu s nekim drugim imenima, i to ne slučajno. Naime, jedan od najpoznatijih hrvatskih povjesničara umjetnosti dvadesetog stoljeća također nosi isto ime i prezime, ali uz spominjanje Milana Preloga neizostavno se veže i ime njegova sina Vladimira, hrvatskog dobitnika Nobelove nagrade za kemiju (1975).«
- ↑ a b Proleksis enciklopedija: Prelog, Vladimir, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ Počasni članovi HAZU, HAZU, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ a b c d e f g h Trinajstić, Nenad, Ogledi o Vladimiru Prelogu Homage to Vladimir Prelog. Miljenko Dumić, Krunoslav Kovačević // Kemija u industriji, sv. 59, br. 10. (2010.), str. 512.-514. (Hrčak), str. 512., preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ worldcat.org: Leopold Ruzicka, 1887-1976, elected for. mem. R.S. 1942, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ katalog HAZU: Sign.: 94.056, Prelog, Vladimir. Lavoslav Ružička: 1887.-1976., preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ katalog HAZU: Sign.: 98.271, Prelog, Vladimir. Moja 132 semestra studija kemije, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ katalog HAZU: Sign.: 97.387, Prelog, Vladimir. Radovi: 1942-1948, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ Libra - časopis Hrvatskog kulturnog kluba: Svečana akademija u čast prof. dr. Vladimira Preloga, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ Marija Kaštelan-Macan, Obilježavanje 100. obljetnice Prelogova rođenja, unizg.hr, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ ULUPUH: Ivan Antolčić, preuzeto 29. lipnja 2013.
Vanjske poveznice
- Prelogova godina, o projektu i programu
- (engl.) Kratka autobiografija na engleskom jeziku
- (engl.) Surprise Festschrift in Honour of Professor Vladimir Prelog, spec. izd., Croatica Chemica Acta, sv. 69, br. 2, 1996.
| |||||||||
