Josip Boljkovac: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 40: | Redak 40: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Rođen je [[12. studenoga]] [[1920.]] u [[Vukova Gorica|Vukovoj Gorici]], naselje u sastavu općine [[Netretić]]. U [[Karlovac|Karlovcu]] je izučio krojački zanat. U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] bio je član [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-a]]. Do [[1951.]] bio je zaposlen u [[OZNA|OZNA-i]] [[Kotar|kotaru]] [[Karlovac]], a poslije toga odlazi u [[Zagreb]] gdje do [[1953.]] radi u Ministarstvu unutarnjih poslova kao načelnik Odjela za pasoše i granice. Na tom je mjestu pridonio da se mnogim uglednim hrvatskim stručnjacima izda putovnica. [[1961.]] završio je [[Pravni fakultet u Zagrebu]]. Do [[1963.]] je načelnik Temeljne uprave policije u kotaru Karlovac. Otkriva da se poštanske linije na putu prema [[Pula|Puli]] i [[Brijuni|Brijunima]] prisluškuju i o tome obavještava [[Ivan Krajačić|Krajačića]], a Krajačić [[Josip Broz Tito|Tita]], čime je pomogao otkrivanju Rankovićeve afere prisluškivanja. Od [[1963.]] do [[1969.]] gradonačelnik je Karlovca. Od [[1963.]] do [[1972.]] bio je zastupnik u Saboru, gdje [[1971.]] posebno angažira na promjeni republičkog ustava kojim je pripremljen teren za amandmane na Ustav SFRJ iz 1974.Provodi dvadesetak godina u društvenoj izolaciji.Zajedno s [[Josip Manolić|Manolićem]] i drugima 1989. odlazi [[Franjo Tuđman|Tuđmanu]], i pomaže uspostavi [[HDZ|HDZ-a]], a Tuđman ga postavlja za prvog ministra unutarnjih poslova. Nakon ubojstva [[Josip Reihl-Kir|Reihl-Kira]] smijenjen je s mjesta ministra. [[1994.]] ulazi u Manolićeve [[Hrvatski nezavisni demokrati|Hrvatske nezavisne demokrate]]. [[2. studenoga]] [[2011.]] je priveden zbog sumnje da je počinio ratni zločin krajem Drugog svjetskog rata na karlovačkom području.<ref name="nn" /> Pušten je na slobodu nakon što je [[Ustavni sud]] ukinuo rješenja kojim je [[Županijski sud u Zagrebu]] otvorio istragu protiv njega.<ref name="nn" /> |
Rođen je [[12. studenoga]] [[1920.]] u [[Vukova Gorica|Vukovoj Gorici]], naselje u sastavu općine [[Netretić]]. U [[Karlovac|Karlovcu]] je izučio krojački zanat. U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] bio je član [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-a]]. Neposredno nakon drugog svjetskog rata, na području grada Karlovca i njegove okolice, dolazi do osnivanja logora, a po njegovom naređenju su u njih dopremani tzv. neprijatelji partije, a potom bez suđenja i streljani. Za te zločine, još uvijek nije procesuiran. Do [[1951.]] bio je zaposlen u [[OZNA|OZNA-i]] [[Kotar|kotaru]] [[Karlovac]], a poslije toga odlazi u [[Zagreb]] gdje do [[1953.]] radi u Ministarstvu unutarnjih poslova kao načelnik Odjela za pasoše i granice. Na tom je mjestu pridonio da se mnogim uglednim hrvatskim stručnjacima izda putovnica. [[1961.]] završio je [[Pravni fakultet u Zagrebu]]. Do [[1963.]] je načelnik Temeljne uprave policije u kotaru Karlovac. Otkriva da se poštanske linije na putu prema [[Pula|Puli]] i [[Brijuni|Brijunima]] prisluškuju i o tome obavještava [[Ivan Krajačić|Krajačića]], a Krajačić [[Josip Broz Tito|Tita]], čime je pomogao otkrivanju Rankovićeve afere prisluškivanja. Od [[1963.]] do [[1969.]] gradonačelnik je Karlovca. Od [[1963.]] do [[1972.]] bio je zastupnik u Saboru, gdje [[1971.]] posebno angažira na promjeni republičkog ustava kojim je pripremljen teren za amandmane na Ustav SFRJ iz 1974.Provodi dvadesetak godina u društvenoj izolaciji.Zajedno s [[Josip Manolić|Manolićem]] i drugima 1989. odlazi [[Franjo Tuđman|Tuđmanu]], i pomaže uspostavi [[HDZ|HDZ-a]], a Tuđman ga postavlja za prvog ministra unutarnjih poslova. Nakon ubojstva [[Josip Reihl-Kir|Reihl-Kira]] smijenjen je s mjesta ministra. [[1994.]] ulazi u Manolićeve [[Hrvatski nezavisni demokrati|Hrvatske nezavisne demokrate]]. [[2. studenoga]] [[2011.]] je priveden zbog sumnje da je počinio ratni zločin krajem Drugog svjetskog rata na karlovačkom području.<ref name="nn" /> Pušten je na slobodu nakon što je [[Ustavni sud]] ukinuo rješenja kojim je [[Županijski sud u Zagrebu]] otvorio istragu protiv njega.<ref name="nn" /> |
||
== Vidi još == |
== Vidi još == |
||
Inačica od 31. srpnja 2013. u 12:24
| Josip Boljkovac | |
| Ministar unutarnjih poslova | |
|---|---|
| trajanje službe 31. svibnja 1990. – 24. kolovoza 1991. | |
| Prethodnik | Vilim Mulc (republički sekretar SR Hrvatske) |
| Nasljednik | Onesin Cvitan |
| Rođenje | 11. studenog 1921., Vukova Gorica, Hrvatska |
| Politička stranka | KPJ/SKJ / KPH/SKH (do 1972.) HDZ (1989. - 1994.) Hrvatski nezavisni demokrati HNS |
Josip Boljkovac (Vukova Gorica, 12. studenoga 1920.)[1][2] hrvatski političar i prvi ministar unutarnjih poslova RH.
Životopis
Rođen je 12. studenoga 1920. u Vukovoj Gorici, naselje u sastavu općine Netretić. U Karlovcu je izučio krojački zanat. U Drugom svjetskom ratu bio je član NOP-a. Neposredno nakon drugog svjetskog rata, na području grada Karlovca i njegove okolice, dolazi do osnivanja logora, a po njegovom naređenju su u njih dopremani tzv. neprijatelji partije, a potom bez suđenja i streljani. Za te zločine, još uvijek nije procesuiran. Do 1951. bio je zaposlen u OZNA-i kotaru Karlovac, a poslije toga odlazi u Zagreb gdje do 1953. radi u Ministarstvu unutarnjih poslova kao načelnik Odjela za pasoše i granice. Na tom je mjestu pridonio da se mnogim uglednim hrvatskim stručnjacima izda putovnica. 1961. završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Do 1963. je načelnik Temeljne uprave policije u kotaru Karlovac. Otkriva da se poštanske linije na putu prema Puli i Brijunima prisluškuju i o tome obavještava Krajačića, a Krajačić Tita, čime je pomogao otkrivanju Rankovićeve afere prisluškivanja. Od 1963. do 1969. gradonačelnik je Karlovca. Od 1963. do 1972. bio je zastupnik u Saboru, gdje 1971. posebno angažira na promjeni republičkog ustava kojim je pripremljen teren za amandmane na Ustav SFRJ iz 1974.Provodi dvadesetak godina u društvenoj izolaciji.Zajedno s Manolićem i drugima 1989. odlazi Tuđmanu, i pomaže uspostavi HDZ-a, a Tuđman ga postavlja za prvog ministra unutarnjih poslova. Nakon ubojstva Reihl-Kira smijenjen je s mjesta ministra. 1994. ulazi u Manolićeve Hrvatske nezavisne demokrate. 2. studenoga 2011. je priveden zbog sumnje da je počinio ratni zločin krajem Drugog svjetskog rata na karlovačkom području.[1] Pušten je na slobodu nakon što je Ustavni sud ukinuo rješenja kojim je Županijski sud u Zagrebu otvorio istragu protiv njega.[1]
Vidi još
Izvori
- ↑ a b c narodne-novine.nn.hr, Podnositelj ustavne tužbe, hrvatski državljanin s prebivalištem u K., rođen 1920. godine, pritvoren je 2. studenoga 2011. u 07.25 sati na temelju rješenja istražnog suca kojim je određeno pokretanje istrage protiv njega zbog osnovane sumnje da je tijekom 1945. godine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva., Ustavna tužba: U-III/5355/2011, odluka od 29. studenoga 2011.
- ↑ Boljkovac je rođen u Vukovoj Gorici pored Karlovca 12. studenog 1920. godine., zadarskilist.hr, Damir Kundić; Sergej Abramov, 3. studenoga 2011.