Razlika između inačica stranice »Dinastija Jin (265.-420.)«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m
bez sažetka
m
|fusnote = John Keay, ''China A History'', Harper Press, 2009. ISBN 9780007221783 {{eng oznaka}}
}}
'''Dinastija Jin''' ([[kineski]]: 晉朝, [[pinyin]]: ''Jìn Cháo''), poznata i kao '''Dinastija Chin''', je [[kineska dinastija]] koja je vladala [[Kina|Kinom]] od [[265.]] do [[420.]] godine. Njezina vladavina je podijeljena na dva razdoblja, ''Zapadni Jin'' (西晉) ili ''Liang Jin'' (兩晉, doslovno „dva Jina”) od 265.–316. god., i ''Istočni Jin'' (東晉) ili ''Sima Jin'' (司馬晉) od 317.–420. god. Ovu podjelu su stvarili kasniji povjesničari kako bi razlikovali ovu dinastiju od istoimene kasnije, [[Dinastija kasniji Jin]] (後晉) koja je vladala od 936.-947. god., u vrijeme „[[Pet dinastija i Deset kraljevstava]]”.
[[Datoteka:JinJar.JPG|mini|lijevo|180px|<center>Vrč ''Hunping'' s [[budizam|budističkim]] figurama iz vremena Zapadnog Jina]]
== Povijest ==
===Zapadni Jin===
 
Dinastija potječe od [[klan]]a ''Sima'' čiji su članovi zahvaljujući darovitom političaru i vojskovođi [[Sima Yi]]ju došli na vodeća mjesta u upravi sjeverne kineske države [[Cao Wei]], jednog od [[Tri kraljevstva]]. Godine 249., Sima Yi je kao carski regent, zahvaljujući dvorskom puču poznatom kao „[[Incident kod Gaopinških grobnica]]”, postao ''de facto'' vladar države, a 265. god. njegov je unuk, [[Sima Yan]], prinudio na abidikaciju [[Cao Huan]]a, posljednjeg cara dinastije Wei. Sebe je proglasio carem te proglasio novu dinastiju kojoj je ima dao prema [[Jin (država)|državi Jin]], jednoj od država iz [[Razdoblje proljeća i jeseni|Razdoblja proljeća i jeseni]], s čijeg područja je potjecao klan Sima. Pod vlašću Sima Yana, koji je sebe proglasio [[Car Wu od Jina|carem Wuom]], pokorena je država [[Istočni Wu]], čime je Kina konačno ujedinjena pod vlašću jednog cara. Međutim, razdoblje mira nije dugo trajalo, jer su nakon Wuove smrti započeli sukobi među njegovim nasljednicima i rodbinom poznati kao „[[Rat Osam prinčeva]]”. Oni su toliko oslabili carsku vlast, da su to iskoristili sjeverni [[Wu Hu]] nomadi koji su do 316. god. zauzeli najveći dio sjeverne Kine, uključujući prijestolnicu [[Luoyang]] u događaju koji se naziva „[[Katastrofa kod Yongjie]]”. Od tada nastaje razdoblje poznato kao „[[Šesnaest kraljevstava]]” (東晉十六國), kada je na području [[Kina|Kine]] od [[304.]] do [[439.]] postojao niz kratkotrajnih [[suverena država|država]]. Za ovog razdoblja velike mase ljudi su se preselile na jug, ispod rijeke [[Huai He]], potaknuvši razvoj južne Kine.
 
No, dinastija Jin se previše oslanjala na veleposjedničke obitelji da bi im oduzela kontrolu nad porezima i radom seljaka. Ta slabost i unutarnja podjela dovele su do ustanka milijuna sjevernjačkih nehanskih stanovnika i svi veliki sjeverni gradovi su napadnuti nakon 299. god.
 
Razdoblje mira nije dugo trajalo, jer su nakon Wuove smrti započeli sukobi među njegovim nasljednicima i rodbinom poznati kao „[[Rat Osam prinčeva]]”. Oni su toliko oslabili carsku vlast, da su to iskoristili sjeverni [[Wu Hu]] nomadi koji su do 316. god. zauzeli najveći dio sjeverne Kine, uključujući prijestolnicu [[Luoyang]] u događaju koji se naziva „[[Katastrofa kod Yongjie]]”. Od tada nastaje razdoblje poznato kao „[[Šesnaest kraljevstava]]” (東晉十六國), kada je na području [[Kina|Kine]] od [[304.]] do [[439.]] postojao niz kratkotrajnih [[suverena država|država]]. Za ovog razdoblja velike mase ljudi su se preselile na jug, ispod rijeke [[Huai He]], potaknuvši razvoj južne Kine.
[[Datoteka:China400ce.png|mini|lijevo|<center>Istočni Jin oko 400. god.]]
===Istočni Jin===
Pod vodstvom [[Car Yuan od Jina|Sima Ruija]] dinastija Jin je 317. god. uspostavila novu prijestolnicu u južnom dijelu Kine, u gradu [[Nanjing|Jiankangu]] (današnja pokrajina [[Jiangsu]]). Rivalske Wu Hu države na sjeveru nisu priznavale legitimnost ove dinastije i zvale su je ''Langye''.
 
Dinastiju su oslabile pobune generala poput [[Wang Dun]]a i [[Su Jun]]a, no [[Bitka na rijeci Fei]] 383. god. protiv snaga [[Raniji Qin|Ranijeg Qina]] (koji je nakratko ujedinio sjevernu Kinu od 351.-394. god.), zahvaljujući kratkotrajnoj suradnji kancelara [[Xie An]]a i generala [[Huan Chong]]a. Brat Huana Chonga, veliki general [[Huan Wen]], je 403. god. nakratko uzurpirao prijestolje gdje je za cara postavio svog sina [[Huan Xuan]]a i promijenio ime dinastije u ''Chu'', ali ga je ubio general [[Car Wu od Liu Songa|Liu Yu]] 404. god., koji je prijestolje vratio [[Car An od Jina|caru Anu od Jina]]. No, smatrajući da je dovoljno osigurao vlast, Liu Yu je cara Ana 419. god. dao zadaviti i na njegovo mjesto postavio njegova brata koji je nakratko vladao kao [[car Gong od Jina]]. On je bio primoran abdicirati u korist [[Car Wu od Liu Songa|Liu Yua]], osnivača [[Dinastija Liu Song|dinastije Liu Song]].
 
==Kultura==
{{Povijest Kine}}
 
Dinastija Jin je po uzoru na dinastiju Han preuzela [[taoizam]] kao državnu [[filozofija|filozofiju]], dok je istodobno [[budizam]] postao vrlo raširen. Dinastija je naveliko poznata po svojoj zelenkastoj keramici koja je često imala životinjske oblike, ali i budističke ukrase<ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Shanghai_Museum Stalna postavka Jin keramike u Šangajskom muzeju]</ref>.
 
[[Legenda]]rna narodna [[pripovjetka]] ''[[Romansa o Liang Shanbo i Zhu Yingtai]]'' (梁山伯祝英台), kineska verzija ''[[Romeo i Julija|Romea i Julije]]'' i [[UNESCO]]-va [[nematerijalna svjetska baština]], smještena je u razdoblje dinastije Jin.
 
{{Povijest Kine}}
==Gospodarstvo==
 
Dinastija Jin je, nastojeći obnoviti seljačka gospodarstva po uzoru na ona u vrijeme dinastije Han, davala seljacima pravo na posjedovanje zemlje. Zakupci su obrađivali zemlju činovnicima u politici poznatoj kao „zemlju za plaću”. Takav je sustav pomogao općeniti oporavak [[poljoprivreda|poljoprivrede]], a novi su vladari, također po Han uzoru, prihvatili i ekonomsku politiku slobodnog tržišta (''[[lessaiz-faire]]''). Tako je prijestolnica Istočnog Jina, [[Chang'an]], doživio gospodarski procvat i postao jednim od najvećih gradova svijeta, ako ne i najveći.
 
==Vladari dinastije Jìn==

Navigacijski izbornik