Vrlika: razlika između inačica
m →Stanovništvo: lektura, replaced: km2 → km<sup>2</sup> using AWB |
m Ispravak poveznice |
||
| Redak 61: | Redak 61: | ||
* [[Milan Begović]] - hrvatski književnik |
* [[Milan Begović]] - hrvatski književnik |
||
* Fra [[Filip Grabovac]] (1697.-1749.) - hrvatski svećenik franjevac |
* Fra [[Filip Grabovac]] (1697.-1749.) - hrvatski svećenik franjevac |
||
* Prof [[Ante Kuduz]] - akademski slikar |
* Prof [[Ante Kuduz (slikar)|Ante Kuduz]] - akademski slikar |
||
* Prof [[Petar Barišić]] - akademski kipar |
* Prof [[Petar Barišić]] - akademski kipar |
||
Inačica od 16. kolovoza 2013. u 11:38
| Vrlika | |
|---|---|
.gif) grb | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija | Splitsko-dalmatinska |
| Gradonačelnik | Ivan Ćorić |
| Površina[1] | 243,5 km2 |
| Površina središta | 7,6 km2 |
| Koordinate | 43°55′N 16°24′E / 43.91°N 16.40°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
| Ukupno | 1 728 |
| – gustoća | 7 st./km2 |
| Urbano | 718 |
| – gustoća | 227 st./km2 |
| Poštanski broj | 21 236 |
  Vrlika Vrlika na zemljovidu Hrvatske | |
Vrlika je grad u Hrvatskoj.
Gradska naselja
Gradskom području pripada 9 naselja: Garjak, Ježević, Koljane, Kosore, Maovice, Otišić, Podosoje, Vinalić i sama Vrlika.
Zemljopis
Grad Vrlika se nalazi na 470 m nadmorske visine na samom rubu Vrličkog polja uz državnu cestu D1 Zagreb-Split, na 66 km od Splita. U samom gradu izvire jedan od pritoka rijeke Cetine - Česma. Ima ugodnu mikroklimu zbog samog položaja. Ima submediteransku klimu koja se miješa sa kontinentalnom planinskom klimom čime Vrliku ugodnim mjestom za boravak pogotovo ljudi koji imaju poteškoće sa respirativnim bolestima.
Po ovom gradu se zove i okolni kraj, Vrlička krajina, koja je dijelom Cetinske krajine.
Stanovništvo
Većinu stanovništva čine Hrvati (92%), 4 % Srbi te 4 % ostalih nacionalnosti.
Prostor Grada Vrlike čini: 237,73 km2 gdje u gradu Vrlici i 8 okolnih sela živi 2 705 stanovnika (prema popisu iz 2001.). Od 7000 stanovnika 80-ih godina, zbog posljedica rata 1990-ih je u Vrlici živjelo samo oko 3000 a 2007. godine u Vrlici stalno živi tek oko 850, uglavnom starijeg stanovništva.
Povijest
Najstariji tragovi života ljudi na ovom području potječu iz starog kamenog doba (oko 30 000 pr. Krista). Nedaleko izvora Cetine, u Gospodskoj pećini sjeverno od zaseoka Milaši pronađeni su ulomci keramičke zdjele i koštano šilo.
Vrlika je bila je smještena oko samog izvora rijeke Cetine. Tu je bila starohrvatska crkva sv. Spasa, koja je do naših dana sačuvana, a zvonik ove crkve je najstariji kod nas sačuvan. U četrnaestom je stoljeću crkva sv. Spasa proširena i dobila je uglastu apsidu na začelju. Crkvu je dao sagraditi kninski župan Gastika i njegova majka Nemira. Oko crkve je nekropola s oko 1150 grobova i 700 stećaka. Tu je nađena ranosrednjovjekovna kadionica iz doba kad su ove krajeve pokrštavali i misionarili franački misionari (9. stoljeće). Prema tim nalazima Vrlrika je bila veliko naselje. U doba kad su franjevci došli u ove krajeve, napravili su samostan sv. Kate (kod Vukovića vrila). Steći, kojima cijeli kraj obiluje vađeni su u kamenolomu Plazajke (brdo Kapnice). [3]
Grad Vrlika, prvi put se spominje u pisanim izvorima 1069. godine, kao sjedište Cetinske općine, starohrvatske općine koja je obuhvaćala gradove: Glavaš, Prozor, Sinj, Trilj, Stolac, Gradac, Nutjak, Tugare i Poljičku župu.
Od pet starohrvatskih općina (Imotska, Zminjska, Kliška i Dridska) koje su se nalazile na području sadašnje Splitsko-dalmatinske županije cetinska općina bila je najveća. Na njenim rubnim područjima u srednjem vijeku izgrađuje se lanac utvrda koje označavaju granice prema okolnim općinama. Tako prema imotskoj općini nastaje tvrđava Cacvina, a na jugu prema kliškoj tvrđava Nutjak, a na sjeveru prema kninskoj općini i putu za Bosnu tvrđava Glavaš.
U vremenu između 10. i 11. stoljeća, sjeverni dio cetinske općine se izdvaja u samostalnu općinu - Vrličku, koja na sjeveru graniči s kninskom općinom, a na jugu (kod današnjega manastira Dragović) s cetinskom općinom.
Iznad samog naselja na nepristupačnoj stijeni stoji srednjovjekovna utvrda Prozor koja dominira nad gradom i pogledom na širu oklicu, a spominje se po prvi put nakon provale Turaka u selo Vrhrike (Cetina) te da su tadašnji stanovnici su pobjegli u utvrdu Prozor koju je sagradio Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Kasnije su ti isti prebjezi osnovali naselje ispod same utvrde i dali mu staro, al pomalo izmjenjeno ime - Vrlika.
Vrlika nije bila castrum - utvrđeni grad, poput Glavaša i Prozora, već joj je položaj prirodno bio zaštićen vodama. Tijekom druge polovice 15. stoljeća, usljed učestalih prodora Turaka kroz klanac Uništa na prostor vrličke općine, stanovnici središta stare Vrlike sklanjaju se u utvrđeni vrlički grad ("Castrum Werhlychky"). Taj grad je zapravo grad Prozor, kojeg kralj Ladislav Napuljski godine 1406. daruje vrličkom narodu.
S vremenom dolazi do potpunog preseljavanja stanovništva iz starog središta općine pod utvrdu Prozor i na novo naselje prenosi se naziv ranijeg sjedišta - Vrlike. Godine 1522. Turci osvajaju Vrliku i njome vladaju do 1688. godine, kada ona prelazi pod mletacču upravu. Prije toga je mletačka vojska 1648. godine oslobodila Vrliku ponajviše zahvaljujući Vuku Mandušiću i don Stipanu Soriću.
Od 1805. do 1813. godine, Vrlika se nalazi pod francuskom upravom. Godine 1811. ustanovljena je Općina Vrlika i pripadala je kotaru Knin (okrug Šibenik). Vrlika je 1822. i dalje općina, ali ovoga puta pod austrijskom vlašću pripadajući kotaru Sinj (okrug Split). Godine 1854. Vrlika se podiže na razinu kotara i pripada okrugu splitskom. U tom razdoblju na spomen 200. godišnjice oslobođenja od Turaka sagrađen je Općinski dom (1888. godine). Do kraja Prvog svjetskog rata, Vrlika se kao i cijela Dalmacija nalazila pod austro-ugarskom vlašću.
U NOB-u tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovalo je 58 stanovnika.[4]
Gospodarstvo
Grad Vrlika dijelio je sudbinu svih hrvatskih zaobalnih krajeva tijekom dugih i burnih stoljeća povijesti.
Smjenjivala su se razdoblja blagostanja, gospodarskog i kulturnog procvata s razdobljima kriza koje su uvijek rezultirale odlaskom stanovništva u privremenu i trajnu emigraciju.
Kroz povijest temeljne gospodarske djelatnosti bile su poljodjelstvo, stočarstvo, trgovina i druge djelatnosti.
Sve veću važnost u novom dobu ima djelatnost turizma i ugostiteljstva, korištenje suvremenih informatičkih tehnologija, sve u skladu s osnovnim postulatima održivog razvitka.
Poznate osobe
- Niko Rebić- Saborski zastupnik
- Milan Begović - hrvatski književnik
- Fra Filip Grabovac (1697.-1749.) - hrvatski svećenik franjevac
- Prof Ante Kuduz - akademski slikar
- Prof Petar Barišić - akademski kipar
Spomenici i znamenitosti
- Prozor (utvrda, Vrlika)
- Česma, kultno mjesto nastajenja opere "Ero sa onoga svijeta".
Za vrijeme Uskrsnih blagdana mogu se vidjeti jedinstveni "Čuvari Kristova groba" gdje se pokazuje bogata baština i ljepota narodne nošnje.
- U središtu vrličkog groblja je crkva sv. Petra i Pavla iz 1701. godine, koja i danas služi kao grobljanska kapela. Ovo je prva crkva podignuta u Vrlici nakon oslobođenja od Turaka. Ima četvrtastu apsidu, a na pročelju je zvonik na preslicu s jednim zvonom. [6]
U mjestu se nalazi Pravoslavna crkva Svetog oca Nikolaja izgrađena 1618. godine.
Obrazovanje
O.Š. Milana Begovića - dobitinica Eko zelene zastave Hrvatske 25. travnja 2007. godine.
Kultura
Šport
- Športsko-rekreacijski centar "Česma"
Izvori
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ http://www.zupa-vrlika.com/index.php?option=com_content&view=article&id=2&Itemid=27
- ↑ Iz povijesti Dalmacije (str. 122) - Bernard Stulli ISBN 86-7397-073-3
- ↑ http://vrlika.hr/podstranice/kultura.html
- ↑ http://www.zupa-vrlika.com/index.php?option=com_content&view=article&id=2&Itemid=27
Vanjske poveznice
Predložak:Naselja grada Vrlike