Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 7: Redak 7:
== Proces stabilizacije i pridruživanja ==
== Proces stabilizacije i pridruživanja ==
U donjoj tablici je dat kratak prikaz pojedinih faza u procesu stabilizacije i pridruživanja za pojedine države.
U dolnjoj skrižaljci dan je kratak prikaz pojedinih faza u procesu stabilizacije i pridruživanja za pojedine države.


{{pogrješni format nadnevka}}
{| border="1" cellpadding="2" cellspacing=0 class="toccolours" style="border-collapse:collapse; text-align:center; font-size:90%;" width=“100%“
{| border="1" cellpadding="2" cellspacing=0 class="toccolours" style="border-collapse:collapse; text-align:center; font-size:90%;" width=“100%“
|- bgcolor="#ececec"
|- bgcolor="#ececec"

Inačica od 1. rujna 2013. u 04:51

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ili skraćeno SSP (engleski Stabilisation and Association Agreement; francuski L'accord de stabilisation et d'association) predstavlja novu generaciju sporazuma o pridruženom članstvu za države obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja (Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija, Srbija i Crna Gora). Države koje su postale članicama EU 1. svibnja 2004. godine i države kandidatkinje za članstvo u Uniji sklopile su s Europskom unijom sporazume o pridruživanju (tzv. Europske sporazume). Glavne razlike između Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Europskih sporazuma, načelno gledajući, su u sadržaju evolutivne klauzule te u odredbama o regionalnoj suradnji.

Sklapanjem ovoga Sporazuma državi se u evolutivnoj klauzuli potvrđuje status potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj uniji. To je samo po sebi viši stupanj odnosa nego što su ga u svojim sporazumima o pridruživanju uspostavile nove države članice i druge države kandidatkinje za članstvo u Uniji (Bugarska i Rumunjska). Naime, Europski sporazumi nisu određivali status zemalja u pogledu mogućnosti i procedure ulaska u proces proširenja EU, već se status kandidata za članstvo stjecao naknadno tijekom uspješne provedbe obveza iz pridruženog članstva. U svom političkom dijelu SSP znatno više nego Europski sporazumi naglašava potrebu regionalne suradnje radi stabiliziranja područja jugoistočne Europe.

Republika Hrvatska potpisala je SSP 29. listopada 2001. godine u Luksemburgu. Nakon potpisivanja Sporazuma započeo je proces ratifikacije u Republici Hrvatskoj, Europskom parlamentu i svim državama članicama Unije. Sporazum je 1. veljače 2005. godine stupio na snagu.[1]

Proces stabilizacije i pridruživanja

U dolnjoj skrižaljci dan je kratak prikaz pojedinih faza u procesu stabilizacije i pridruživanja za pojedine države.

Predložak:Pogrješni format nadnevka


Događaj
Hrvatska Makedonija Albanija Crna Gora 1 Srbija 2 BiH 3 Kosovo 4
Početak pregovora o SSP 24.11.2000. 5.4.2000. 31.1.2003. 10.10.2005. 10.10.2005. 25.11.2005. (2013.)
Parafiran sporazum 14.5.2001. 24.11.2000. 28.2.2006. 15.3.2007. 7.11.2007. 4.12.2007. (?)
Potpisan sporazum 29.10.2001. 9.4.2001. 12.06.2006. 15.10.2007. 29.4.2008. 16.6.2008. (?)
Ratificiran od strane:
Država potpisnica 30.1.2002. 27.4.2001. 9.11.2006. 13.11.2007. 22.9.2008. 26.2.2009. (?)
Austrija 15.3.2002. 6.9.2002. 21.5.2008. 4.7.2008. 18.11.2010. 4.9.2009. (?)
Belgija 17.12.2003. 29.12.2003. 22.3.2007. 29.3.2010. 20.3.2012. 29.3.2010. (?)
Bugarska pristupila EU kasnije 30.5.2008. 16.7.2010. 13.3.2009. (?)
Cipar pristupila EU kasnije 30.5.2008. 20.11.2008. 26.11.2010. 2.7.2009. (?)
Češka pristupila EU kasnije 7.5.2008. 19.2.2009. 28.01.2011. 23.7.2009. (?)
Danska 8.5.2002. 10.4.2002. 24.4.2008. 25.6.2008. 4.3.2011. 26.5.2009. (?)
Estonija pristupila EU kasnije 17.10.2007. 22.11.2007. 19.8.2010. 11.9.2008. (?)
Finska 6.1.2004. 6.1.2004. 29.11.2007. 18.3.2009. 21.10.2011. 7.4.2009. (?)
Francuska 4.6.2003. 4.6.2003. 12.2.2009. 30.7.2009. 16.1.2012. 10.2.2011. (?)
Grčka 27.8.2003. 27.8.2003. 26.2.2009. 4.3.2010. 26.1.2011. 20.9.2010. (?)
Hrvatska --- pristupila EU kasnije (?)
Irska 6.5.2002. 6.5.2002. 11.6.2007. 4.6.2009. 29.9.2011. 4.6.2009. (?)
Italija 6.10.2004. 30.10.2003. 7.1.2008. 13.10.2009. 3.8.2010. 19.5.2010. (?)
Latvija pristupila EU kasnije 19.12.2006. 17.10.2008. 30.5.2011. 12.11.2009. (?)
Litva pristupila EU kasnije 17.5.2007. 4.3.2009. 18.6.2013. 4.5.2009. (?)
Luksemburg 1.8.2003. 28.7.2003. 4.7.2007. 11.6.2009. 21.10.2010. 22.12.2010. (?)
Mađarska pristupila EU kasnije 23.4.2007. 14.5.2008. 8.11.2010. 22.10.2008. (?)
Malta pristupila EU kasnije 21.4.2008. 11.12.2008. 02.07.2010. 7.1.2010. (?)
Nizozemska 30.4.2004. 9.9.2002. 10.12.2007. 29.1.2009. 27.2.2012. 30.9.2009. (?)
Njemačka 18.10.2002. 20.6.2002. 19.2.2009. 16.11.2009. 24.2.2012. 14.8.2009. (?)
Poljska pristupila EU kasnije 14.4.2007. 6.2.2009. 13.1.2012. 7.4.2010. (?)
Portugal 14.7.2003. 14.7.2003. 11.7.2008. 23.9.2008. 4.3.2011. 29.6.2009. (?)
Rumunjska pristupila EU kasnije 15.1.2009. 4.4.2012. 8.1.2010. (?)
Slovačka pristupila EU kasnije 20.7.2007. 29.7.2008. 8.9.2010. 17.3.2009. (?)
Slovenija pristupila EU kasnije 18.1.2007. 7.2.2008. 16.9.2010. 10.3.2009. (?)
Španjolska 4.10.2002. 4.10.2002. 3.5.2007. 12.3.2009. 21.06.2010. 15.6.2010. (?)
Švedska 27.3.2003. 25.6.2002. 21.3.2007. 11.3.2009. 15.4.2011. 14.9.2009. (?)
Ujedinjeno Kraljevstvo 3.9.2004. 17.12.2002. 16.10.2007. 12.1.2010. 3.3.2011. 20.4.2010. (?)
Europska unija 21.12.2004. 25.2.2004. 26.2.2009. 29.3.2010. 22.7.2013. (2013) (?)
Sporazum stupio na snagu: 1.2.2005. 1.4.2004. 1.4.2009. 1.5.2010. 1.9.2013. (2013) (?)

(zagrade): predviđeni, odnosno najraniji mogući datum

1 Sa Crnom Gorom su pregovori započeli u studenom 2005. dok je još bila u uniji sa Srbijom. Mandat za direktne pregovore sa Crnom Gorom je usvojen u srpnju 2006., a direktni pregovori su otpočeli 26. rujna 2006.

2 Sa Srbijom su pregovori započeli u studenom 2005. dok je još bila u uniji sa Crnom Gorom. Pregovori su nastavljeni s modificiranim mandatom usvojenim u srpnju 2006.

3 Iako su sve članice EU ratificirale sporazum, stupanje sporazuma na snagu je odgođeno stoga što Bosna i Hercegovina nije ispunila sve prihvaćene obveze.[2]

4 Europska komisija je Studijom o izvedivosti od 10. listopada 2012. preporučila početak pregovora s Kosovom bez obzira što nisu sve članice EU priznale neovisnost Kosova.[3]

Izvori

Vanjske poveznice