Herzog & de Meuron: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 15: | Redak 15: | ||
|nagrade = Nagrada Schock (1999.)<br>[[Pritzkerova nagrada]] (2001.)<br>Nagrada Stirling (2003.) |
|nagrade = Nagrada Schock (1999.)<br>[[Pritzkerova nagrada]] (2001.)<br>Nagrada Stirling (2003.) |
||
}} |
}} |
||
'''Herzog & de Meuron''' ili '''Herzog & de Meuron Architekten (BSA/SIA/ETH)''' ili skr. '''HdM''' je slavna [[švicarska]] [[arhitekt]]onska [[tvrtka]] sa sjedištem u Baselu koju su osnovali arhitekti |
'''Herzog & de Meuron''' ili '''Herzog & de Meuron Architekten (BSA/SIA/ETH)''' ili skr. '''HdM''' je slavna [[švicarska]] [[arhitekt]]onska [[tvrtka]] sa sjedištem u Baselu koju su osnovali arhitekti [[Jacques Herzog]] (rođen 19. travnja 1950.) i [[Pierre de Meuron]] (rođen 8. svibnja 1950.), a koji su se upoznali tijekom studija na Švicarskom federalnom tehnološkom institutu ([[ETH Zürich|ETH]]) u [[Zürich]]u. Jacques Herzog i Pierre de Meuron su gostujući predavači na Postdiplomskom studiju dizajna [[Sveučilište Harvard|Sveučilišta Harvard]] od 1994., te profesori na [[ETH Zürich]]u od 1999. god. |
||
Tvrtka danas ima poslovnice u [[London]]u, [[München]]u, [[Barcelona|Barceloni]], [[San Francisco|San Franciscu]] i [[Tokyo|Tokyju]], zapošljava preko 330 ljudi od kojih su pored partnera osnivača, partneri i arhitekti: Christine Binswanger, Harry Gugger (bivši), Robert Hösl, Ascan Mergenthaler i Stefan Marbach. God. 2006., časopis [[The New York Times]] ju je prozvao jednom od najcjenjenijih arhitetonskih tvrtki na svijetu<ref name=Times>Arthur Lubow, ''[http://www.nytimes.com/2006/05/21/magazine/21bejing.html The China Syndrome]'', The New York Times Magazine, 21. svibnja 2006. {{eng oznaka}} Preuzeto 6. veljače 2013.</ref> |
Tvrtka danas ima poslovnice u [[London]]u, [[München]]u, [[Barcelona|Barceloni]], [[San Francisco|San Franciscu]] i [[Tokyo|Tokyju]], zapošljava preko 330 ljudi od kojih su pored partnera osnivača, partneri i arhitekti: Christine Binswanger, Harry Gugger (bivši), Robert Hösl, Ascan Mergenthaler i Stefan Marbach. God. 2006., časopis [[The New York Times]] ju je prozvao jednom od najcjenjenijih arhitetonskih tvrtki na svijetu<ref name=Times>Arthur Lubow, ''[http://www.nytimes.com/2006/05/21/magazine/21bejing.html The China Syndrome]'', The New York Times Magazine, 21. svibnja 2006. {{eng oznaka}} Preuzeto 6. veljače 2013.</ref> |
Inačica od 22. rujna 2013. u 16:25
Herzog & de Meuron | |
high-tech arhitektura | |
---|---|
Herzog & de Meuron Allianz Arena u Münchenu | |
Nacionalnost | švicarsko |
Vrsta umjetnosti | arhitektura |
Praksa | Basel, Švicarska Hamburg, Njemačka New York, SAD Sveučilište Harvard ETH Zürich |
Poznata djela | Tate Modern St. Jakob-Park Allianz Arena Nacionalni stadion u Pekingu |
Nagrade | Nagrada Schock (1999.) Pritzkerova nagrada (2001.) Nagrada Stirling (2003.) |
Portal o životopisima |
Herzog & de Meuron ili Herzog & de Meuron Architekten (BSA/SIA/ETH) ili skr. HdM je slavna švicarska arhitektonska tvrtka sa sjedištem u Baselu koju su osnovali arhitekti Jacques Herzog (rođen 19. travnja 1950.) i Pierre de Meuron (rođen 8. svibnja 1950.), a koji su se upoznali tijekom studija na Švicarskom federalnom tehnološkom institutu (ETH) u Zürichu. Jacques Herzog i Pierre de Meuron su gostujući predavači na Postdiplomskom studiju dizajna Sveučilišta Harvard od 1994., te profesori na ETH Zürichu od 1999. god.
Tvrtka danas ima poslovnice u Londonu, Münchenu, Barceloni, San Franciscu i Tokyju, zapošljava preko 330 ljudi od kojih su pored partnera osnivača, partneri i arhitekti: Christine Binswanger, Harry Gugger (bivši), Robert Hösl, Ascan Mergenthaler i Stefan Marbach. God. 2006., časopis The New York Times ju je prozvao jednom od najcjenjenijih arhitetonskih tvrtki na svijetu[1]
God. 2001., Herzog & de Meuron su osvojili Pritzkerovu nagradu, najprestižniju nagradu za arhitekturu na svijetu, kao prvo partnerstvo-dobitnik među arhitektima pojedincima. U pojašnjenju svoje odluke, članovi žirija su ih okarakterizirali riječima:
Rana djela tvrtke HdM su bila reduktivistička moderna arhitektura u skladu s minimalizmom Donalda Judda, kao što je njihova prva slavna velika građevina, Tate Modern u Londonu, koju su 200. god. izveli potpunom unutrašnim preuređenjem stare zgrade plinare koju su izvana potpuno sačuvali.
Svojim posljednjim projektima kao što su Prada Tokyo, Zrada Forum u Barceloni i Nacionalni stadion u Pekingu (izgrađen za XXIX. Olimpijske igre - Peking 2008.), svjedoče o prilagodljivoj prirodi[1]. U svojim težnjama su napredovali od purističkih jednostavnih formi do kompliciranijih i dinamičnijih oblika u čemu često citiraju konceptualnog umjetnika Josepha Beuysa, s kojim su se često savjetovali i surađivali.
Odabrani projekti
- 1992. - Muzej kolekcije Goetz, Munchen, Njemačka
- 1998. - Sjedište švicarskih željeznica SBB, Basel, Švicarska
- 2001. - St. Jakob-Park, Basel, Švicarska
- 2003. - Prada Aoyama Epicenter, Tokyo, Japan
- 2005. - Allianz Arena, München, Njemačka
- 2005. - Memorijalni muzej M. H. de Young, San Francisco, SAD
- 2005. - Walker Art Center, Minneapolis, Minnesota, SAD
- 2007. - Tenerife Espacio de las Artes, Santa Cruz de Tenerife, Španjolska
- 2008. - CaixaForum, Madrid, Španjolska
- 2009. - Filharmonijska dvorana Elbe, Hamburg, Njemačka (u izgradnji)
-
Muzej kolekcije Goetz, Munchen (1992.) -
Prada Aoyama Epicenter, Tokyo, (2003.) -
Walker Art Center, Minneapolis (2005.) -
Memorijalni muzej M. H. de Young, San Francisco (2005.) -
Filharmonijska dvorana Elbe, Hamburg (u izgradnji, 2013)
Izvori
- ↑ a b Arthur Lubow, The China Syndrome, The New York Times Magazine, 21. svibnja 2006. (engl.) Preuzeto 6. veljače 2013.
- ↑ Jackie Craven, Master Architects, About.com (engl.) Preuzeto 7. veljače 2013.
Vanjske poveznice
- Herzog & de Meuron, službene stranice (engl.)
- Fotogalerija: Herzog & de Meuron
- Pritzkerova nagrada 2001.