Filozofija egzistencije

Od vrha s lijeva, na desno, prema dolje desno: Kierkegaard, Dostojevski, Nietzsche, Sartre

Filozofija egzistencije je skupni naziv za niz filozofskih pravaca kojima je zajedničko slaganje u tome da pod egzistencijom shvaćaju način ljudskog postojanja a ne postojanja nečega uopće, te teza da postojanje (egzistencija) prethodi biti odnosno esenciji. Egzistencijalna je filozofija reakcija na dotada dominantnu filozofiju bîti (naročito onu u hegelijanskoj tradiciji).

Osnovne značajke

U središtu zanimanja egzistencijalne filozofije nalazi se: čovjek, pojedinac, njegova sloboda, njegovo samoostvarenje.

Ocem egzistencijalne filozofije smatra se danski filozof 19. stoljeća Søren Kierkegaard. Daljnji su poticaji došli od Nietzschea, Bergsona, Diltheya, Husserla, Schelera.

U duhu egzistencijalne filozofije (preciznije, egzistencijalizma) napisana su i brojna i važna književna djela, primjerice roman argentinskog pisca Ernesta Sábata O junacima i grobovima. Kao pisci književnih djela su se okušali i sami filozofi egzistencijalizma poput Sartrea i Camusa što je reazultiralo novim književnim remek-djelima kao što su Mučnina i Stranac.

Elementi egzistencijalističkih pogleda

Dva elementa koja definiraju egzistencijalističke poglede jesu:

• briga za postojanje, tj. osoba u ljudskom stanju
• naglasak na značajnosti pojedinca.

Egzistencijalizam naglašava još nekoliko pojmova, poput naglašavanja slobode, zatim sloboda podrazumijeva odgovornost i ističe brigu za smrt, jer je pojedinac sam i potpuno nezamjenjiv

Predstavnici

• Filozofija egzistencije
  • Karl Jaspers
  • Martin Heidegger

• Egzistencijalizam
  • Jean Paul Sartre
  • Albert Camus