Davor Domazet-Lošo: razlika između inačica
Nepotrebno. Uklanjanje izmjene 4182938 što ju je unio/unijela SadarMoritz (Razgovor sa suradnikom:SadarMoritz) |
m zamjena parametra u predlošku, replaced: |nagrade → |odlikovanja |
||
| Redak 22: | Redak 22: | ||
|jedinice = |
|jedinice = |
||
|zapovijedao = |
|zapovijedao = |
||
| |
|odlikovanja = |
||
}} |
}} |
||
Inačica od 19. listopada 2013. u 08:44
| Davor Domazet | |
|---|---|
 Na predstavljanju knjige u Kupresu, 2011.
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1. svibnja 1948. |
| Mjesto rođenja | Sinj, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Nadimak | Lošo |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | admiral |
| Ratovi | Domovinski rat |
| Vojska | Hrvatska ratna mornarica |
Davor Domazet-Lošo (Sinj, 1. svibnja 1948..), hrvatski pisac i političar, vojni strateg i admiral u mirovini.
Životopis
Davor Domazet-Lošo rodio se u Sinju 1948. godine. Završio je sve jugoslavenske vojne škole, uključujući i glavnu, Ratnu školu. Od 1987. do 1990. godine obnašao je dužnost pročelnika za obavještajnu analitiku i prosudbe u zapovjedništvu Vojnopomorske oblasti (ratna mornarica). Nakon karijere u Ratnoj mornarici JNA prebjegao je u nastajuću Hrvatsku vojsku u činu kapetana fregate. Član stožera Zbora narodne garde postao je 3. srpnja 1991. godine. Ubrzo se uključuje u vojne operacije i organizira ustroj vojne obavještajne službe. U OS RH napredovao je od čina kapetana bojnog broda do admirala (2000.). Obnašao je dužnosti načelnika Ureda za strateška istraživanja (1991.), načelnika Obavještajne uprave GS OS RH (1992.), zamjenika načelnika Glavnog stožera i načelnika Glavnog stožera OS RH (1998.-2000.). Smijenjen je 2000., nakon prosvjedne izjave u kojoj se tadašnji (2005.) predsjednik RH Stjepan Mesić optužuje za sudjelovanje u trivijalizaciji i kriminalizaciji Domovinskoga rata. Nakon toga angažira se u HIP-u.
Davor Domazet-Lošo je sudionik i planer glavnih vojnih operacija OS RH od početaka do svršetka Domovinskog rata. 1992. je, uz Gotovinu, jedan od glavnih zapovjednika Livanjske bojišnice i bojnoga područja koje je obuhvaćalo sjevernu i srednju Dalmaciju, južnu Bosnu i Hercegovinu. Neki od glavnih vojnostrateških uspjeha Domazetovih obuhvaćaju planiranje većih operacija HV, kako u Hrvatskoj, tako u BH (Operacija Bljesak, Operacija Oluja, Operacija Južni potez), a i razbijanje protivničkih obavještajnih struktura, te prodor u protivnički tabor (vjerojatno najspektakularniji je primjer prisluškivanja Miloševića u njegovu beogradskom sjedištu.)
Zbog toga što je bio supotpisnikom Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić ga je prisilno umirovio.[1][2]
Piše za hrvatske dnevne novine i časopise (Hrvatski list i drugi).
Znanstvena djelatnost
Osim brojnih stručnih članaka o ratovodstvu, mornaričkoj i podmorničkoj problematici (koje je počeo objavljivati još dok je bio u JNA), Domazet se istaknuo kao vojni analitik s težištem interesa na geostrategijskim raščlambama. Tu mu je najvažnije djelo Hrvatska i veliko ratište, Zagreb, 2002.
Domazetove su posljednje knjige Gospodari kaosa, 2005., Klonovi nastupaju, 2007., Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995.: strateški pogled, 2011., u kojima se bavi problematikom povijesti i trenutne zbilje uspostave "Novog svjetskog poretka", kao i pogledom na oslobađajući Domovinski rat sa strateškog gledišta i Hrvatskom geostrateškom položaju u Europi.
Djela
- Hrvatska i veliko ratište: međunarodne igre na prostoru zvanom bivša Jugoslavija, Udruga sv. Jurja, Zagreb, 2002.
- Gospodari kaosa, Udruga sv. Jurja, Zagreb, 2005.
- Klonovi nastupaju, Detecta, Zagreb, 2007.
- Strategija vučjeg čopora: ili Tko je Hrvatsku pretvorio u veliko lovište, Detecta, Zagreb, 2008.
- Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995.: strateški pogled, Udruga Hrvatski Identitet i Prosperitet-Ogranak Matice hrvatske, Zagreb-Sinj, 2010.
Odlikovanja, priznanja i nagrade
- Spomenica domovinskog rata
- Spomenica domovinske zahvalnosti
- Red Ante Starčevića
- Red Nikole Šubića Zrinskog
- Red bana Josipa Jelačića
- Red hrvatskog trolista
- Red hrvatskog pletera
Medalje
- Ljeto-95
- Bljesak
- Oluja
Nagrade
- nagrada "Bili smo prvi kad je trebalo" 2004.[3]
Literatura
- Hrvatska i veliko ratište: međunarodne igre na prostoru zvanom bivša Jugoslavija, Udruga sv. Jurja, Zagreb, 2002., ISBN 953-96313-0-0, bilješka o piscu.
Izvori
- ↑ Slobodna Dalmacija Ne sudite Domovinskom ratu, 29. rujna 2000.
- ↑ Slobodna Dalmacija Mesić umirovio sedam generala, 30. rujna 2000.
- ↑ UBIUDR Podravka: Da se ne zaboravi!, pristupljeno 19. siječnja 2013.
Vanjske poveznice
| |||||||
