Opća deklaracija o ljudskim pravima

Eleanor Roosevelt & Opća deklaracija o pravima čovjeka (1949)

Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajednočko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni insturment koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«
S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:
»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Sadržaj njenih 30 članaka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine, te nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata stupili na oba stupila na snagu 1976.

Literatura

• Thomas Buergenthal: Međunarodna ljudska prava u sažetom obliku, Zagreb: Hrvatski helsinški odbor i Constitutional and Legislative Policy Institute Budapest, 1997.

Vanjske poveznice

• Opća deklaracija o pravima čovjeka, službeni hrvatski prijevod

Nedovršeni članak Opća deklaracija o ljudskim pravima koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.