Natko Devčić: razlika između inačica
m Nova wikipoveznica |
m dodana kategorija Dobitnici nagrade Vladimir Nazor uz pomoć dodatka HotCat |
||
| Redak 83: | Redak 83: | ||
[[Kategorija:Akademici HAZU]] |
[[Kategorija:Akademici HAZU]] |
||
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]] |
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]] |
||
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]] |
|||
Inačica od 14. studenoga 2013. u 02:36
| Natko Devčić | |
|---|---|
 | |
Životopisni podatci
| |
| Rođenje | 30. lipnja 1914. Glina,  Hrvatska, Glina Hrvatska
|
| Smrt | 4. rujna 1997. Zagreb, Hrvatska, Zagreb Hrvatska
|
Djelo
| |
| Razdoblje | 1936. – 1997. |
| Poznatija djela | Istarska suita za orkestar Simfonija za orkestar Fibula za dva orkestra Panta rei za klavir i orkestar Labinska vještica (opera) Kantata o bezimenima Odrazi za komorni ansambl Structures volantes za harfu Gudački kvartet |
Nagrade
| |
| Nagrade | Nagrada Grada Zagreba Nagrada Josip Štolcer Slavenski Nagrada Vladimir Nazor |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Natko Devčić (Glina, 30. lipnja 1914. – Zagreb, 4. rujna 1997.) bio je hrvatski skladatelj, pijanist, glazbeni teoretičar i akademik.
Životopis
Natko Devčić rodio se 1914. u Glini. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je i diplomirao glasovir u klasi Antonije Geiger-Eichorn te kompoziciju u klasi Franje Dugana. U Zagrebu je apsolvirao i studij prava.[1] Svoje je pijanističko umijeće usavršavao kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a skladateljske je spoznaje upotpunio specijalizacijama na Nacionalnom konzervatoriju u Parizu (1955.), kod Josepha Marxa na Visokoj školi za glazbu u Beču (1959./60.), ljetnom tečaju kompozicije u Darmstadtu (1965.) i Sveučilištu Columbia u New Yorku (1967./68.).[2]
Odmah poslije završenih studija 1939. bio je tri godine angažiran kao učitelj Srednje glazbene škole Državnoga konzervatorija u Zagrebu (današnje Muzičke akademije). Nakon Drugog svjetskog rata obnašao je dužnost tajnika i pomoćnika dekana zagrebačkoga Sveučilišta.[2] Sve do umirovljenja bio je profesor Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je predavao harmoniju, harmonijsku analizu i aspekte suvremene glazbe. Bavio se i glazbenom publicistikom te povremeno nastupao i kao pijanist, izvodeći vlastite skladbe.[3]
Natko Devčić bio je član, a u razdoblju od 1964. do 1971. i predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja, te član Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika. Od 1966. do 1971. bio je i tajnik jugoslavenske sekcije Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu (engl. International Society for Contemporary Music), a redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postao je 1988.[2] Opisujući svoj skladateljski put, jednom je prigodom rekao:
- »Prešao sam golemu udaljenost u svojoj želji da idem naprijed. Prvotna znatiželja pretvara se vremenom u otkrivanje nekih stvari nezamjetnih u drugim djelima, koje se otkrivaju tek kad se čovjek želi okušati na nepoznatom području. Tada nalaziš nešto što pripada tvom vlastitom ja. I tada nije više riječ samo o znatiželji. Tu znatiželju, nakon što je potaknula određeno stanje ili razinu na kojoj postojiš, izbrisat će neki drugi impuls ili potreba (nužnost da se izraziš na određeni način) te će ubrzo biti zaboravljena.«[2]
Popis djela
Skladbe (izbor)
Devčićev opus obuhvaća vrlo raznolike glazbene oblike, od skladba za zbor do komorne i simfonijske glazbe. Njegova su djela u početku bila obilježena sklonošću prema folkloru i narodnoj glazbi, ali ti su modeli u kasnijim skladbama potpuno iščezli pod utjecajem njegova otpora prema eklekticizmu i epigonstvu koji služe kao neka vrsta racionalnoga i svjesnoga korektiva. Devčić nikada nije imao predrasuda prema novim tendencijama i težnjama, nego ih je promišljeno nastojao uključiti u svoje skladbe.[2]
- Intermezzo u As-duru za klavir (1936.)
- Sonata-fantazija u e-molu za klavir (1940.)
- Mitraljeza za mješoviti zbor (1944.)
- Ognjeni vlak za mješoviti zbor (1944.)
- Istarska suita za orkestar (1948.)
- Simfonija za orkestar (1953.)
- Balada za klavir i orkestar (1953.)
- Labinska vještica, opera (1957.)
- Concertino za violinu i komorni orkestar (1958.)
- Kantata o bezimenima za komorni zbor i 12 instrumenata (1959.)
- Odrazi za komorni ansambl (1965.)
- Fibula za dva orkestra (1967.)
- Structures volantes za harfu (1971.)
- Non nova za orkestar (1972.)
- Panta rei za klavir i orkestar (1973.)
- Entre nous za orkestar (1975.)
- Ma non troppo za puhački kvintet (1978.)
- Gudački kvartet (1987.)
Za detaljan popis Devčićevih prijavljenih djela vidi HDS ZAMP: Natko Devčić (popis djela)
Bibliografija
- Devčić, Natko: HARMONIJA, Zagreb: Školska knjiga, 1975. / reizdanje 2006. ISBN 953-0-21727-7
Nagrade i priznanja
- 1946. – Savezna nagrada
- 1947. – Savezna nagrada
- 1950. – Savezna nagrada
- 1955. – Nagrada Grada Zagreba
- 1957. – Nagrada Grada Zagreba
- 1960. – Nagrada Grada Zagreba
- 1974. – Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski
- 1978. – Nagrada Vladimir Nazor (godišnja)
- 1982. – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
Literatura
- Kovačević, Krešimir: »DEVČIĆ, Natko«, u: Kovačević, K. (ur.), MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 440.
- Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 188.
- Marion-Kesić, Ksenija: »NATKO DEVČIĆ«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983., str. 223.