Natko Devčić: razlika između inačica
m →Nagrade i priznanja: dopuna |
Literatura - dopuna |
||
| Redak 19: | Redak 19: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Natko Devčić rodio se 1914. u Glini. Na [[Muzička akademija u Zagrebu|Muzičkoj akademiji u Zagrebu]] studirao je i 1937. diplomirao [[glasovir]] u klasi [[Antonija Geiger- |
Natko Devčić rodio se 1914. u Glini. Na [[Muzička akademija u Zagrebu|Muzičkoj akademiji u Zagrebu]] studirao je i 1937. diplomirao [[glasovir]] u klasi [[Antonija Geiger-Eichhorn|Antonije Geiger-Eichhorn]] te dvije godine poslije i kompoziciju u klasi [[Franjo Dugan stariji|Franje Dugana]]. U Zagrebu je apsolvirao i studij prava.<ref name=KOV>K. Kovačević: ''Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965'', str. 188.</ref> Svoje je pijanističko umijeće usavršavao kod [[Svetislav Stančić|Svetislava Stančića]] na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a skladateljske je spoznaje upotpunio specijalizacijama na Nacionalnom konzervatoriju u [[Pariz]]u (1955.), kod [[Joseph Marx|Josepha Marxa]] na Visokoj školi za glazbu u [[Beč]]u (1959./60.), ljetnom tečaju kompozicije u [[Darmstadt]]u (1965.) i Sveučilištu ''Columbia'' u [[New York]]u (1967./68.).<ref name=HDS>[http://hds.hr/member/clan_hr__4j4v4k4li3i3l3i__.htm Hrvatsko društvo skladatelja: Natko Devčić], pristupljeno 5. studenog 2013.</ref> |
||
Odmah poslije završenih studija 1939. bio je tri godine angažiran kao [[učitelj]] Srednje glazbene škole Državnoga konzervatorija u Zagrebu (današnje Muzičke akademije). Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] obnašao je dužnost tajnika i pomoćnika dekana zagrebačkoga [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta]].<ref name=HDS/> Sve do umirovljenja bio je [[profesor]] Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je predavao [[Harmonija (glazba)|harmoniju]], harmonijsku analizu i aspekte suvremene [[Glazba|glazbe]]. Bavio se i glazbenom [[Publicistika|publicistikom]] te povremeno nastupao i kao pijanist, izvodeći vlastite skladbe.<ref>K. Kovačević: ''Muzička enciklopedija'', sv. 1, str. 440.</ref> |
Odmah poslije završenih studija 1939. bio je tri godine angažiran kao [[učitelj]] Srednje glazbene škole Državnoga konzervatorija u Zagrebu (današnje Muzičke akademije). Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] obnašao je dužnost tajnika i pomoćnika dekana zagrebačkoga [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta]].<ref name=HDS/> Sve do umirovljenja bio je [[profesor]] Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je predavao [[Harmonija (glazba)|harmoniju]], harmonijsku analizu i aspekte suvremene [[Glazba|glazbe]]. Bavio se i glazbenom [[Publicistika|publicistikom]] te povremeno nastupao i kao pijanist, izvodeći vlastite skladbe.<ref>K. Kovačević: ''Muzička enciklopedija'', sv. 1, str. 440.</ref> |
||
| Redak 66: | Redak 66: | ||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
#[[Nikša Gligo|Gligo, Nikša]]: ''Natko Devčić – In memoriam'', u: [[Jerko Bezić|Bezić, J.]] (ur.): ''Natko Devčić 1914.-1997. Spomenica posvećena preminulom akademiku Natku Devčiću, redovitom članu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti'' (''Spomenica preminulim akademicima'', sv. 86), Zagreb: HAZU, 1999., str. 9-23. |
|||
#[[Krešimir Kovačević|Kovačević, Krešimir]]: »DEVČIĆ, Natko«, u: Kovačević, K. (ur.), ''MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA'', Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 440. |
#[[Krešimir Kovačević|Kovačević, Krešimir]]: »DEVČIĆ, Natko«, u: Kovačević, K. (ur.), ''MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA'', Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 440. |
||
#Kovačević, Krešimir: ''Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965'', Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 188. |
#Kovačević, Krešimir: ''Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965'', Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 188. |
||
Inačica od 18. studenoga 2013. u 23:20
| Natko Devčić | |
|---|---|
 | |
Životopisni podatci
| |
| Rođenje | 30. lipnja 1914. Glina,  Hrvatska, Glina Hrvatska
|
| Smrt | 4. rujna 1997. Zagreb, Hrvatska, Zagreb Hrvatska
|
Djelo
| |
| Razdoblje | 1936. – 1997. |
| Poznatija djela | Istarska suita za orkestar Simfonija za orkestar Fibula za dva orkestra Panta rei za klavir i orkestar Labinska vještica (opera) Kantata o bezimenima Odrazi za komorni ansambl Structures volantes za harfu Gudački kvartet |
Nagrade
| |
| Nagrade | Nagrada Grada Zagreba Nagrada Josip Štolcer Slavenski Nagrada Vladimir Nazor |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Natko Devčić (Glina, 30. lipnja 1914. – Zagreb, 4. rujna 1997.[1]) bio je hrvatski skladatelj, pijanist, glazbeni teoretičar i akademik.
Životopis
Natko Devčić rodio se 1914. u Glini. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je i 1937. diplomirao glasovir u klasi Antonije Geiger-Eichhorn te dvije godine poslije i kompoziciju u klasi Franje Dugana. U Zagrebu je apsolvirao i studij prava.[2] Svoje je pijanističko umijeće usavršavao kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a skladateljske je spoznaje upotpunio specijalizacijama na Nacionalnom konzervatoriju u Parizu (1955.), kod Josepha Marxa na Visokoj školi za glazbu u Beču (1959./60.), ljetnom tečaju kompozicije u Darmstadtu (1965.) i Sveučilištu Columbia u New Yorku (1967./68.).[3]
Odmah poslije završenih studija 1939. bio je tri godine angažiran kao učitelj Srednje glazbene škole Državnoga konzervatorija u Zagrebu (današnje Muzičke akademije). Nakon Drugog svjetskog rata obnašao je dužnost tajnika i pomoćnika dekana zagrebačkoga Sveučilišta.[3] Sve do umirovljenja bio je profesor Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je predavao harmoniju, harmonijsku analizu i aspekte suvremene glazbe. Bavio se i glazbenom publicistikom te povremeno nastupao i kao pijanist, izvodeći vlastite skladbe.[4]
Natko Devčić bio je član, a u razdoblju od 1964. do 1971. i predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja, te član Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika. Od 1966. do 1971. bio je i tajnik jugoslavenske sekcije Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu (engl. International Society for Contemporary Music), a redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postao je 1988.[3] Opisujući svoj skladateljski put, jednom je prigodom rekao:
- »Prešao sam golemu udaljenost u svojoj želji da idem naprijed. Prvotna znatiželja pretvara se vremenom u otkrivanje nekih stvari nezamjetnih u drugim djelima, koje se otkrivaju tek kad se čovjek želi okušati na nepoznatom području. Tada nalaziš nešto što pripada tvom vlastitom ja. I tada nije više riječ samo o znatiželji. Tu znatiželju, nakon što je potaknula određeno stanje ili razinu na kojoj postojiš, izbrisat će neki drugi impuls ili potreba (nužnost da se izraziš na određeni način) te će ubrzo biti zaboravljena.«[3]
Djela
Skladbe (izbor)
Devčićev opus obuhvaća vrlo raznolike glazbene oblike, od skladba za zbor do komorne i simfonijske glazbe. Njegova su djela u početku bila obilježena sklonošću prema folkloru i narodnoj glazbi, ali ti su modeli u kasnijim skladbama potpuno iščezli pod utjecajem njegova otpora prema eklekticizmu i epigonstvu koji služe kao neka vrsta racionalnoga i svjesnoga korektiva. Devčić nikada nije imao predrasuda prema novim tendencijama i težnjama, nego ih je promišljeno nastojao uključiti u svoje skladbe.[3]
- Intermezzo u As-duru za klavir (1936.)
- Sonata-fantazija u e-molu za klavir (1940.)
- Mitraljeza za mješoviti zbor (1944.)
- Ognjeni vlak za mješoviti zbor (1944.)
- Istarska suita za orkestar (1948.)
- Simfonija za orkestar (1953.)
- Balada za klavir i orkestar (1953.)
- Labinska vještica, opera (1957.)
- Concertino za violinu i komorni orkestar (1958.)
- Kantata o bezimenima za komorni zbor i 12 instrumenata (1959.)
- Odrazi za komorni ansambl (1965.)
- Fibula za dva orkestra (1967.)
- Structures volantes za harfu (1971.)
- Non nova za orkestar (1972.)
- Panta rei za klavir i orkestar (1973.)
- Entre nous za orkestar (1975.)
- Ma non troppo za puhački kvintet (1978.)
- Gudački kvartet (1987.)
Za detaljan popis Devčićevih prijavljenih djela vidi HDS ZAMP: Natko Devčić (popis djela)
Bibliografija
- Devčić, Natko: HARMONIJA, Zagreb: Školska knjiga, 1975. / reizdanje 2006. ISBN 953-0-21727-7
Nagrade i priznanja
- 1946. – Savezna nagrada
- 1947. – Savezna nagrada
- 1950. – Savezna nagrada
- 1955. – Nagrada Grada Zagreba
- 1957. – Nagrada Grada Zagreba
- 1960. – Nagrada Grada Zagreba
- 1974. – Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski
- 1979. – Nagrada Vladimir Nazor (godišnja nagrada za 1978. za skladbu ...ma non troppo...)
- 1983. – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (za 1982.)
Literatura
- Gligo, Nikša: Natko Devčić – In memoriam, u: Bezić, J. (ur.): Natko Devčić 1914.-1997. Spomenica posvećena preminulom akademiku Natku Devčiću, redovitom članu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Spomenica preminulim akademicima, sv. 86), Zagreb: HAZU, 1999., str. 9-23.
- Kovačević, Krešimir: »DEVČIĆ, Natko«, u: Kovačević, K. (ur.), MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 440.
- Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 188.
- Marion-Kesić, Ksenija: »NATKO DEVČIĆ«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983., str. 223.
Izvori
- ↑ Hrvatska enciklopedija: Devčić, Natko, pristupljeno 14. studenog 2013.
- ↑ K. Kovačević: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, str. 188.
- ↑ a b c d e Hrvatsko društvo skladatelja: Natko Devčić, pristupljeno 5. studenog 2013.
- ↑ K. Kovačević: Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 440.