Povorka ponosa

Povorka ponosa

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Pride (Gay/Gej Pride, LGBT(IQ) Pride ili samo Pride) - (eng. Pride - ponos, oholost, u ovom kontekstu "osjećaj snažnog samopoštovanja povezanog s javnim priznavanjem svoje homoseksualnosti") je manifestacija LGBTIQ osoba povodom Međunarodnog dana ponosa, koji se u svijetu obilježava od 1969. godine.

The Stonewall Inn, 2003.

Suvremeni pokret

Kao početak suvremenog pokreta za ostvarivanje prava lezbijki i gejeva smatra se sukob demonstranata i policije prilikom racije u baru The Stonewall Inn u Greenwich Villageu u New Yorku, u ulici Christopher, u noći s 27. na 28. lipnja 1969. godine.

Dio gostiju koji je odstupao od rodnih stereotipa (najviše transrodne osobe i butch lezbijke) i osoblje tog gej bara odbili su mirno podnositi policijsko nasilje te su se oduprli policajcima koji su ih pokušavali privesti. Transvestitima (drag queens), lezbijkama i gejevima koji su sada prvi put zajedno nastupili protiv državne i društvene represije, pridružili su se i pripadnice antiratnog pokreta, pokreta za prava Afroamerikanaca, žena, lijevih političkih strujanja i studenti te se ovaj incident pretvorio u sedmodnevne ulične demonstracije protiv diskriminacije homoseksualaca i lezbijki, ali i diskriminacije uopće.

Tel Aviv, 2004.

Te godine osnovana je cijela nova generacija različitih organizacija, identificirajući se riječju "gej", što je osim seksualne orijentacije značilo i radikalno novu osnovu samoidentifikacije u smislu otvorenog političkog aktivizma. Najveći dio LGBTIQ aktivizma danas smatra se nastavkom ovoga pokreta, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj.

U Beču su svi tramvaji ukrašeni zastavama duginih boja mjesec dana uoči Pridea.

Prva hrvatska Pride manifestacija održana je 2002. godine u Zagrebu, a nosila je ime "Gay Pride Zagreb". Druga se održava od 2011. godine u Splitu.

London, 1983.

Podrobniji članak o temi: Zagreb Pride

Podrobniji članak o temi: Split Pride

Pride - Međunarodni dan ponosa

Pride manifestacija se sastoji od povorke ponosa, političkog govora i prigodnog zabavnog programa.

Pride u Europi

Pride manifestacija najčešće nosi ime grada nakon kojeg slijedi riječ Pride ili njezin prijevod. Najpoznatije takve manifestacije u Europi su: London Pride i Soho Pride koji je održava nekoliko tjedana nakon londonskog, Birmingham Pride, Bourne Free (Bournemouth), National Student Pride (studentski nacionalni pride održava se od 2005. u sveučilišnim gradovima u UK), NaviGAYtion (Antwerpen), "Oxford Pride", Stockholm Pride, Marche des Fiertés LGBT de Paris, Marseille Pride, Nottingham Pride, Blackpool Pride, Manchester Pride, Brighton Pride, Cork Pride, Dublin (LGBTIQ) Pride, Leicester Pride, Porto Pride, Lisabon Pride, LGBT Festival Budapest, Wien Regenbogen-Parade, Hinsegin dagar (Reykjavík), Amsterdam Pride, Athens Pride, Cardiff-Wales Mardi Gras, Lausanne Pride, Helsinki Pride, Copenhagen Pride, Regenbogen parade u Beču, Ljubljana Pride te EuroPride koji se od 1992. održava svake godine u nekom od europskih gradova.

"Orgullo" je španjolski naziv za Pride koji se održava u gotovo svim većim gradovima, a najpoznatiji su Orgullo Madrid, Orgullo Valencia, Orgullo Zaragoza, Orgullo Toledo, Orgullo Sevilla, kanarski Las Palmas de Gran Canaria Orgullo, Orgullo Manifestación en Barcelona te Orange Party na Ibizi.

Zemlje koje imaju Prideove u više svojih gradova, svake godine jedan od tih gradova organizira i "nacionalni" Pride. Primjerice Pink Saturday je naziv za nacionalni nizozemski Pride ili belgijski Belgian Lesbian & Gay Pride, škotski Pride Scotia, Scotland's National LGBT Pride, talijanski National Gay Pride ili portugalski National LGBT Pride.

Najveći europski Pride je CSD Köln koji svake godine broji iznad milijun ljudi. Pride manifestacija u Njemačkoj se zove Christopher Street Day, prema ulici Christopher u kojoj se nalazio bar The Stonewall In. Najpoznatiji njemački CSD su Christopher Street Day München, Sommerlochfestival CSD Braunschweig, Christopher Street Day Frankfurt, Christopher Street Day Hamburg i Christopher Street Day Berlin uz koji se istovremeno održava izrazito politički, alternativni, Kreuzberger CSD | Transgenial CSD.

Od sredine devedesetih Pride manifestacije počinju se održavati i u zemljama Srednje i Istočne Europe te Italije (Roma Pride, Milano Pride, Torino Pride, Toscana Pride), Malte (Pride March Valletta) i Turske (Istanbul, Bursa). Neki su od njih bili popraćeni nasiljem te se nisu ponavljali. Jedan od primjera nikada ponovljenih Prideova je onaj beogradski, koji se održao 30. lipnja 2001. godine, kada je skupina od 300 ekstremnih nacionalista napala sudionike prve parade ponosa u Srbiji i policiju. Prideovi po velikim policijskim naoružanjem održavaju se još u Latviji (Latvian Pride - Friendship days), Poljskoj (najveći: Parada Równości u Varšavi, Marsz Tolerancji u Krakovu i Marsz Równości u Poznanu), Rumunjskoj, Turskoj (Annual LGBT Pride Events), Rusiji - koji je uz Beograd bio najkrvaviji (Moskva Pride), Moldaviji (Moldovan Lesbian and Gay Pride), Estoniji (Tallinn Pride) te u Hrvatskoj.

Neredi u Beogradu, 2010.

Prideovi se, zbog socio-političke situacije više ne održavaju u Srbiji, Bjelorusiji (Minsk Pride se održavao 1999. i 2000., a zabranjen je od 2001.) i Rusiji.

Poljski pro-gay marševi

Poljski marševi koji pozivaju (i) na prava LGBTIQ osoba, iako ih se većina održava u vrijeme kada i Prideovi po svijetu (U Krakovu u svibnju, u Varšavi u srpnju), opisuju se kao "marševi za toleranciju, jednakost..", mediji ih često nazivaju i "pro-gay marševi", a podržavaju ih razne grupe koje provode kampanju protiv homofobije, dominacije Crkve u društvu, šovinizma, za prava radnika, feminističke grupe, zelene, socijalističke i socijaldemokratske stranke i sl. Prvi takav skup održao se u Varšavi 1998. sa svega 8 sudionika, a od 2004. do 2006. bili su zabranjivani. Unatoč zabranama, na skupovima se pojavljivalo više tisuća ljudi. Na maršu 2006. u Varšavi okupio se rekordan broj od 20 000 sudionika, s masovnom podrškom i organiziranim dolascima iz Njemačke i Švedske. Uz Krakov, Poznan i Varšavu, marševi se održavaju i tokom zime u slijedećim gradovima: Gdansk, Elblag, Rzeszow, Lodz, Torun i Wroclaw.

São Paulo, 2004.

Pride u Sjevernoj Americi

U SAD-u Pride manifestacije se održavaju u gotovo svim većim gradovima od 1970., od prve godišnjice Stonewall pobune. S vremenom uz povorku ponosa, političke govore i prigodnog programa, neke LGBTIQ zajednice u tradicionalni Pride program uključuju i obiteljski piknik, veliki koncert s poznatim zvijezdama ili kulturni festival. Najpoznatiji Pride-ovi u SAD-u su: Los Angeles Pride ili službeno Christopher Street West (Los Angeles/West Hollywood) koji se uz San Francisco održava od 1970., LA/Valley Pride, Chicago Pride Parade, Atlanta Pride, Boston Pride, Motor City Pride (Detroit), Capital Pride (Washington DC), Pride Houston, Pride Northwest (Portland), Pride Fest (Denver, Bismarck and Mandan (St. Louis), Seattle Out & Proud, Utah Pride festival (Salt Lake City), Cleveland Pride, The Dallas Tavern Guild, OKC Gay and Lesbian Pride Parade i drugi.

Toronto, 2008.

U Kanadi Prideovi se održavaju kao tjedna manifestacija, što nije rijetko i za ostale gradove s Pride tradicijom, pa imena nekih kanadskih Prideova imaju riječ "tjedan" (eng. week) u svojem nazivu: Vancouver Pride Week, Gay Pride Week (Toronto), Pride Calgary, Divers/Cité (Montreal).

Pride u ostatku svijeta

Najveći Prideovi na svijetu, s više milijuna ljudi na ulicama, održavaju se u Brazilu, u São Paulou (Parada do Orgulho GLBT de São Paulo). Osim u Australiji (Sydney Gay and Lesbian Mardi Gras, Midsumma u Melbourneu), Prideovi se održavaju u gradovima Južne Amerike (Buenos Aires , Brasília, Rio de Janeiro, Lima, Mexico City, Guadalajara, San Juan); u Africi samo u Južnoafričkoj republici (Cape Town i Johannesburg), a u Aziji u Izraelu (Jerusalem Pride kojeg organiziraju izraelske i palestinske grupe zajedno, Tel Aviv Pride, Eilat Pride), Japanu (Tokyo Lesbian and Gay Parade), Tajlandu (Bangkok), na Tajvanu (Taiwan Pride), Singapuru (Indignation), te na Filipinima.

World Pride je svjetska manifestacija koja se održava od 2000. godine kada je EuroPride u Rimu prerastao u World Pride, nakon što je papa Ivan Pavao II. pozvao na zabranu Pridea. World Pride je dobio veliku pozornost nakon što je najavljen i odgođen 2005. u Jeruzalemu. Odgođen je zbog protesta svih triju dominantnih religijskih zajednica. Odluka o odgađanju je donesena nakon što je zbodeno troje sudionika jeruzalemskog Pridea.

Simbolika i sadržaji

Prilikom povorke ponosa sudionici i sudionice Pridea nose transparente zanimljivih poruka političkog, najčešće ironičnog sadržaja i uzvikuju poznate parole LGBTIQ pokreta te zvižde u zviždaljke u ritmu bubnjeva ili glasne glazbe. Uz obavezne zviždaljke i transparente, nezamjenjive su zastave duginih boja - simbol gej i lezbijskog pokreta, te ostale zastave i simboli poput grčkog slova lambde (oslobođenje), labrisa (lezbijska snaga i 'egzistencija), slova Q (queer), zastavâ i simbolâ biseksualnih, transrodnih, interseksualnih osoba, simbolika queer pokreta te ostalih pokreta koji podržavaju Pride - najčešće eko-zeleni, feministički, anarho-sindikalni, mirovni i antiratni, te većina ljevičarskih i liberalnih.

Podrobniji članak o temi: Zastava duginih boja (LGBT)

U zemljama Zapadne Europe, Australiji i SAD-u Pride polako gubi na jednom političkom programu - prava i slobode LGBTIQ osoba, te sve češće podržava i preklapa se s drugim pokretima za ljudska prava marginaliziranih skupina: prava imigranata, prava nacionalnih i etničkih manjina, solidarnost s višestruko diskriminiranim skupinama, te svim skupinama koje se odlučuju na alternativne životne odabire u stvaranju raznih antifašističkih, alterglobalističkih, mirovnih i drugih kolacija. U tim zemljama Prideovi su komercijalna događanja u kojima pojedine grupe, stranke i komercijalna društva plaćaju članarine, jer njihova vidljivost u povorci je smatrana kao propagandna poruka. Dio članarina odlazi za troškove manifestacija, a dio u humanitarne svrhe, ovisno o programu. Nije stoga rijetkost vidjeti da i kozervativne političke stranke i društva, te neke religijske zajednice također sudjeluju u ovoj manifestaciji.

Najpoznatija parola u angloameričkim zemljama je We're here, we're queer, get used to it! (Ovdje smo, queer smo, naviknite se na to!) i Out of the Closets and into the Streets (Van iz ormara i na ulice) organizacije Queer Nation, te Silence = Death (Tišina = Smrt), grupe ActUp, dok se u Hrvatskoj najviše koriste slogani Ljubav je ljubav i Gej je okej.

Osim navedenog pojavljuju se i ružičasti, crni i kombinacija ljubičastog i plavog trokuta. Trokuti u tim bojama obilježavali su homoseksualne i biseksualne osobe u nacističkim progonima, a danas su prihvaćeni kao simboli borbe za gej, lezbijska i biseksualna prava i njihovog otpora.

Vidi još

• Split Pride
• Zagreb Pride
• LGBTIQ pokret
• Međunarodni dan borbe protiv homofobije

Vanjske poveznice

• EuroPride
• InterPride
• Zagreb Pride
• Ljubljana Pride
• Riga Pride
• San Francisco Pride