Aleksandar V., protupapa: razlika između inačica
m Protupapa Aleksandar V. premješteno na Aleksandar V., protupapa: bolji naslov |
m detaljno prerađeno |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Protupapa Alexander V.''' ([[1339]] - [[1410]]) |
'''Protupapa Alexander V.''' (oko [[1339]] - [[1410]]) rođen je rođen na Kreti kao ''Pietro Filagro'', a za papu ga je [[26. lipnja]] [[1409]]. izabrao [[Sabor u Pisi]]. Ponekad se pojavljivao i na listama pravih papa, no danas ga se općenito smatra protupapom. |
||
==Zapadni raskol== |
|||
Na koncilu u Pisi 26. lipnja [[1409]] izabran je za papu. U noći između 3. i 4. svibnja 1410., iznenada je umro za vrijeme druženja sa kardinalom Baldassarom Cossom iz [[Bologna|Bologne]]. Proširila se glasina da ga je upravo on i otrovao, te potom i nasljedio kao papa [[Protupapa Ivan XXIII|Ivan XXIII]]. Danas ih [[Katolička crkva]] obojicu smatra [[protupapa|protupapama]]. |
|||
Stupio je u [[franjevci|franjevački red]]. Studirao je na [[Oxford]]u i u [[Pariz]]u. |
|||
Dok se nalazio u Parizu dogodio se [[Zapadni raskol]] ([[1378]].-[[1417]].). Filagro je bio jedan od pobornika pape [[Urban V.|Urbana VI.]]. Nastanio se u [[Lombardija|Lombardiji]], gdje je, zahvaljujući Giangaleazzu Viscontiju, [[Milano|milanskom]] vojvodi, postao i [[biskup]], najprije u [[Pracenza|Piacenzi]] ([[1386]].), potom u [[Vicenza|Vicenzi]] ([[1387]].), u [[Novara|Novari]] ([[1389]].) i konačno [[nadbiskup]] Milana ([[1402]].). |
|||
Nakon što ga je papa [[Inocent VII.]] imenovao kardinalom ([[1405]].), posvetio se djelovanju na jedinstvu Crkve, unatoč dvojici suprotstavljenih papa. Bio je jedan od zagovornika Sabora u Pisi, a njegovo ga je djelovanje dovelo u nemilost pape [[Grgur XII.|Grgura XII.]], koji mu je oduzeo i nadbiskupsku i kardinalsku čast. |
|||
==Izbor za papu== |
|||
Kardinali koji su se okupili na Saboru u Pisi izabiru ga za novog papu, te proglašavaju svrgnutima obojicu suparničkih papa, Grgura XII. i [[Benedikt XIII., protupapa|Benedikta XIII.]]. Okrunjen je [[26. lipnja]] [[1409]]., no, umjesto da označi kraj Zapadnog raskola, postao je treći papa, kao suparnik prethodnoj dvojici. |
|||
==Pontifikat== |
|||
Kroz deset mjeseci svojeg pontifikata, nastojao je proširiti svoj utjecaj uz pomoć [[Francuska|Francuske]], a posebice uz pomoć vojvode Luja II. Anžuvinca, povjerivši mu [[Kraljevstvo Sicilije]], koje je prethodno oduzeo [[Ladislav Napuljski|Ladislavu Napuljskom]]. |
|||
Aleksandar je obećao raditi na obnovi Crkve, no malo je toga proveo u djelo. Među obnoviteljskim zahvatima ovog protupape, obično se navodi napuštanje prava »[[oprost]]a« te ponovno uvođenje kanonskog sustava izbora u katedralama i glavnim [[samostan]]ima. Usto, osobito je išao na ruku [[prosjački redovi|prosjačkim redovima]], kojima pripada i njegov franjevački red. |
|||
Umro je iznenada dok je bio s kardinalom Baldassarom Cossom u [[Bologna|Bologni]], u noći između [[3. svibnja|3.]] i [[4. svibnja]] [[1410]]. Tijelo mu je položeno u crkvi sv. Franje u Bologni. Kružile su tada glasine da ga je otrovao upravo Cossa, koji je postao i njegov nasljednik kao [[Ivan XXIII., protupapa|Ivan XXIII.]] |
|||
{{Protupape}} |
|||
[[Kategorija:Katoličanstvo]] |
[[Kategorija:Katoličanstvo]] |
||
[[de:Alexander V. (Gegenpapst)]] |
|||
[[fr:Alexandre V (antipape)]] |
|||
[[en:Pope Alexander V]] |
|||
[[it:Antipapa Alessandro V]] |
|||
[[nl:Tegenpaus Alexander V]] |
|||
[[ja:アレクサンデル5世 (対立教皇)]] |
|||
[[pl:Antypapież Aleksander V]] |
|||
[[pt:Antipapa Alexandre V]] |
|||
[[sv:Alexander V]] |
|||
[[zh:歷山五世]] |
|||
Inačica od 5. studenoga 2006. u 17:52
Protupapa Alexander V. (oko 1339 - 1410) rođen je rođen na Kreti kao Pietro Filagro, a za papu ga je 26. lipnja 1409. izabrao Sabor u Pisi. Ponekad se pojavljivao i na listama pravih papa, no danas ga se općenito smatra protupapom.
Zapadni raskol
Stupio je u franjevački red. Studirao je na Oxfordu i u Parizu.
Dok se nalazio u Parizu dogodio se Zapadni raskol (1378.-1417.). Filagro je bio jedan od pobornika pape Urbana VI.. Nastanio se u Lombardiji, gdje je, zahvaljujući Giangaleazzu Viscontiju, milanskom vojvodi, postao i biskup, najprije u Piacenzi (1386.), potom u Vicenzi (1387.), u Novari (1389.) i konačno nadbiskup Milana (1402.).
Nakon što ga je papa Inocent VII. imenovao kardinalom (1405.), posvetio se djelovanju na jedinstvu Crkve, unatoč dvojici suprotstavljenih papa. Bio je jedan od zagovornika Sabora u Pisi, a njegovo ga je djelovanje dovelo u nemilost pape Grgura XII., koji mu je oduzeo i nadbiskupsku i kardinalsku čast.
Izbor za papu
Kardinali koji su se okupili na Saboru u Pisi izabiru ga za novog papu, te proglašavaju svrgnutima obojicu suparničkih papa, Grgura XII. i Benedikta XIII.. Okrunjen je 26. lipnja 1409., no, umjesto da označi kraj Zapadnog raskola, postao je treći papa, kao suparnik prethodnoj dvojici.
Pontifikat
Kroz deset mjeseci svojeg pontifikata, nastojao je proširiti svoj utjecaj uz pomoć Francuske, a posebice uz pomoć vojvode Luja II. Anžuvinca, povjerivši mu Kraljevstvo Sicilije, koje je prethodno oduzeo Ladislavu Napuljskom.
Aleksandar je obećao raditi na obnovi Crkve, no malo je toga proveo u djelo. Među obnoviteljskim zahvatima ovog protupape, obično se navodi napuštanje prava »oprosta« te ponovno uvođenje kanonskog sustava izbora u katedralama i glavnim samostanima. Usto, osobito je išao na ruku prosjačkim redovima, kojima pripada i njegov franjevački red.
Umro je iznenada dok je bio s kardinalom Baldassarom Cossom u Bologni, u noći između 3. i 4. svibnja 1410. Tijelo mu je položeno u crkvi sv. Franje u Bologni. Kružile su tada glasine da ga je otrovao upravo Cossa, koji je postao i njegov nasljednik kao Ivan XXIII.
| |||||||||||
