Trajan Lalić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Trajan Lalić''' (Lopud, ? - Venecija, 1773.), poznati dobročinitelj u službi interesa Dubrovačke Republike. Lalići su krajem 16. st. ...
 
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 10: Redak 10:
{{GLAVNIRASPORED:Lalić, Trajan}}
{{GLAVNIRASPORED:Lalić, Trajan}}
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]
[[Kategorija:Lopud]]

Posljednja izmjena od 21. prosinca 2013. u 01:21

Trajan Lalić (Lopud, ? - Venecija, 1773.), poznati dobročinitelj u službi interesa Dubrovačke Republike.

Lalići su krajem 16. st. iz Bosne doselili na otok Lopud. Početkom 18. st. Trajan i brat mu Kristo iselili su u Italiju, gdje su se bavili trgovinom. Iako nije bio službeni predstavnik Dubrovnika u Veneciji, pošto Mlečani takve nisu ni priznavali jer nisu priznavali ni Dubrovačku Republiku, punih 50 godina ondje je skrbio za interese Republike, radi čega je od dubrovačke vlade dobivao niz priznanja.[1] Posebno vrijedno dobročinstvo Lalić je ostvario 1764. kad je Gradu bila zaprijetila velika glad. Žito se moglo nabaviti u Veneciji, ali je tamošnja vlada izvoz žita bila strogo zabranila. Zatekavši se u bezizlaznoj situaciji, dubrovački Senat obratio se Laliću moleći ga kod venecijanskih vlasti ishoditi dopusnicu za uvoz određene količine žita, uz napomenu ako u tome uspije da će mu još za života podići spomen-ploču. Punih 20 dana Trajan je molbama stalno navraćao kod venecijanskih uglednika uspjevši na kraju ishoditi rečenu dopusnicu. Dubrovačke vlasti održale su dano obećanje, te je radi toga čina, ali i radi ranijih dobročinstava, Laliću doista još za života, 1764. podignuta spomen-ploča. Svijest o potrebi promicanja interesa države bila je razvijena do te mjere da su se sve žrtve i napori za njezin interes smatrali uobičajenim i obveznim. Zato je u cijeloj svojoj povijesti Dubrovačka Republika svojim velikanima podigla samo jedno spomen-poprsje, pučaninu Mihu Pracatu u atriju Kneževa dvora i tri spomen-ploča. Jedna je podignuta Nikoli Buniću u trijemu današnje upravne zgrade Grada Dubrovnika, jedna Ruđeru Boškoviću u Katedrali i jedna Trajanu Laliću u Uredu za žito u Kneževu dvoru, jedinome još za života.

Izvori[uredi | uredi kôd]

1. Tolja, N: Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, Dubrovnik, 2011.

  1. www.academia.edu, "The Ragusan Image of Venice and the Venetian Image of Ragusa in the Early Modern Period"