Novosibirski otoci: razlika između inačica
ispravke strojnog prijevoda lošeg srpskog članka |
m zemljovid na hrvatskom + mrva na dno |
||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
Na otocima se nalaze manja naselja i polarne stanice.<ref name="one20" /> |
Na otocima se nalaze manja naselja i polarne stanice.<ref name="one20" /> |
||
[[Datoteka:New Siberian Islands map. |
[[Datoteka:New Siberian Islands map hr.svg|minijatura|Karta otočja]] |
||
| ⚫ | |||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
| Redak 20: | Redak 18: | ||
{{commons|Category:New_Siberian_Islands}} |
{{commons|Category:New_Siberian_Islands}} |
||
*https://web.archive.org/web/20101223020313/http://oceandots.com/arctic/new-siberian/ |
*https://web.archive.org/web/20101223020313/http://oceandots.com/arctic/new-siberian/ |
||
| ⚫ | |||
[[Kategorija:Jakutska]] |
[[Kategorija:Jakutska]] |
||
[[Kategorija:Otoci Arktičkog oceana]] |
[[Kategorija:Otoci Arktičkog oceana]] |
||
Inačica od 22. prosinca 2013. u 13:00
Novosibirska otoci (ruski:Новосиби́рские острова́, jakutski:Саҥа Сибиир арыылара) su otočna skupina u Arktičkom oceanu sjeverno od obale istočnog Sibira, između Istočnosibirskog mora na istoku i Laptevskog mora na zapadu. Od Sibira ih odvaja Laptevski prolaz.[1]
Otoci imaju površinu od oko 38.400 km2.[1]
Arhipelag se sastoji od tri skupine otoka : Anžuovih otoka (Novosibirski otoci u užem smislu površine od 29.000 km2), Ljahovskih otoka (6.095 km2) i De Longovih otoka (228 km2). Veći otoci su Koteljni, Novi Sibir i Veliki Ljahovski. Čitava otočna skupina pripada ruskoj republici Jakutskoj.[1]
Otočje je nisko, s najvišom kotom od 374 m (otok Koteljni). To je tundra koja je većim dijelom godine (preko devet mjeseci) prekrivana snijegom i ledom. Otoke naseljavaju sjeverni jeleni, polarne lisice i mnogo raznovrsnih ptica.
Na otocima se nalaze manja naselja i polarne stanice.[1]
Izvori
- ↑ a b c d Novosibirski otoci, "Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka", sv. XV., str. 29, Pro leksis - Večernji list, Zagreb, 2007. ISBN 953-7224-15-8 (Ista natuknica online enciklopediji proleksis.lzmk.hr, pristupljeno 22. prosinca 2013.)
Vanjske poveznice
