Chieftain (tenk): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
novi tenk
 
dopuna
Redak 30: Redak 30:
}}
}}


'''Chieftain''' je bio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] glavni borbeni [[tenk]] u periodu nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Nasljednik je tenka [[Centurion (tenk)|Centurion]] i prvi je pravi britanski glavni borbeni tenk. Razvoj je počeo [[1956.]], a vodila ga je tvrtka Leyland Motors. Napravljena su tri prototipa, a tijekom 1961.-62. još šest i provedena su testiranja. Sljedeće godine tenk je ušao u proizvodnju i primljen je u službu britanske vojske gdje je ostao sve do [[1996.]] godine. Nasljednik Chieftaina je [[Challenger 1]].<ref name="Forty"/>
'''Chieftain''' je bio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] glavni borbeni [[tenk]] tijekom [[Hladni rat|Hladnog rata]]. Nasljednik je tenka [[Centurion (tenk)|Centurion]] i prvi je pravi britanski glavni borbeni tenk koji je od početka razvijan za tu namjenu (Centurion je prvotno bio zamišljen kao srednji tenk). Razvoj je počeo [[1956.]], a vodila ga je tvrtka Leyland Motors. Napravljena su tri prototipa, a tijekom 1961.-62. još šest i provedena su testiranja. Sljedeće godine tenk je ušao u proizvodnju i primljen je u službu britanske vojske gdje je ostao sve do [[1996.]] godine. Ukupno je proizvedeno oko 1350 primjeraka u 12 različitih konfiguracija (inačica). Nasljednik Chieftaina je [[Challenger 1]].<ref name="Forty"/>

Prve inačice Chieftaina su imale mnoge probleme s pogonskim sustavom koji je zbog toga s vremenom zamjenjivan sa sve jačim motorima od 585 KS (Mark 4A), 650 KS (Mark 5A), 720 KS (Mark 7A) i najjačim 750 KS (Mark 8A). U tenk su se ugrađivali motori koji mogu koristiti više vrsta [[Gorivo|goriva]], ali su prvenstveno koristili [[dizel]]. Problem s uporabom dizela je bio jaki dim prilikom pokretanja motora koji je mogao odati poziciju tenka.<ref name="Forty"/>

Chieftain ima konvencionalan dizajn, s odjeljkom za vozača sprijeda, borbenim odjeljkom u sredini tenka i odjeljkom za pogonski sklop straga. Vozač je bio pozicioniran na sredini i bio je u polu ležećem položaju što je omogućilo postavljanje prednje gornje ploče tenka pod veći kut i sveukupno nižu siluetu tijela tenka. U borbenom odjeljku, punitelj/radio operater je bio smješten lijevo od topa, dok su topnik i zapovjednik bili smješteni desno. Svi su imali dnevne i noćne vizire. Glavno naoružanje je činio 120 mm užlijebljen [[top]]. Napredni sustav upravljanja paljbom je omogućavao uspješno pogađanje nepokretne mete na udaljenosti do 3000 metara, dok je za metu u pokretu ta odaljenost bila oko 2000 metara.<ref name="Forty"/>

Osim u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], Chieftaini su korišteni i u [[Iran]]u, [[Irak]]u, [[Jordan]]u, [[Oman]]u i [[Kuvajt]]u.<ref name="Forty"/>


== Vidi još ==
== Vidi još ==

Inačica od 27. prosinca 2013. u 18:53

Chieftain Main Battle Tank (FV 4202)

Bivši jordanski Chieftain

Namjena glavni borbeni tenk
Zemlja porijekla Ujedinjeno Kraljevstvo
Povijest proizvodnje
Broj primjeraka oko 1350
Borbena povijest
Uveden u uporabu 1963.
Svojstva
Dužina 10,87 m
Širina 3,66 m
Visina 2,89 m
Masa 55 tona
Posada 4
Oklop i naoružanje
Oklop maks. 195 mm
Osnovno naoružanje 120 mm L11A7 top
Sekundarno naoružanje 2x 7,62 mm strojnica
Pokretljivost
Pogon Leyland L60

720 KS (537 kW)

Brzina 48 km/h
Doseg 500 km
Specifikacije preuzete iz: [1]

Chieftain je bio britanski glavni borbeni tenk tijekom Hladnog rata. Nasljednik je tenka Centurion i prvi je pravi britanski glavni borbeni tenk koji je od početka razvijan za tu namjenu (Centurion je prvotno bio zamišljen kao srednji tenk). Razvoj je počeo 1956., a vodila ga je tvrtka Leyland Motors. Napravljena su tri prototipa, a tijekom 1961.-62. još šest i provedena su testiranja. Sljedeće godine tenk je ušao u proizvodnju i primljen je u službu britanske vojske gdje je ostao sve do 1996. godine. Ukupno je proizvedeno oko 1350 primjeraka u 12 različitih konfiguracija (inačica). Nasljednik Chieftaina je Challenger 1.[1]

Prve inačice Chieftaina su imale mnoge probleme s pogonskim sustavom koji je zbog toga s vremenom zamjenjivan sa sve jačim motorima od 585 KS (Mark 4A), 650 KS (Mark 5A), 720 KS (Mark 7A) i najjačim 750 KS (Mark 8A). U tenk su se ugrađivali motori koji mogu koristiti više vrsta goriva, ali su prvenstveno koristili dizel. Problem s uporabom dizela je bio jaki dim prilikom pokretanja motora koji je mogao odati poziciju tenka.[1]

Chieftain ima konvencionalan dizajn, s odjeljkom za vozača sprijeda, borbenim odjeljkom u sredini tenka i odjeljkom za pogonski sklop straga. Vozač je bio pozicioniran na sredini i bio je u polu ležećem položaju što je omogućilo postavljanje prednje gornje ploče tenka pod veći kut i sveukupno nižu siluetu tijela tenka. U borbenom odjeljku, punitelj/radio operater je bio smješten lijevo od topa, dok su topnik i zapovjednik bili smješteni desno. Svi su imali dnevne i noćne vizire. Glavno naoružanje je činio 120 mm užlijebljen top. Napredni sustav upravljanja paljbom je omogućavao uspješno pogađanje nepokretne mete na udaljenosti do 3000 metara, dok je za metu u pokretu ta odaljenost bila oko 2000 metara.[1]

Osim u Ujedinjenom Kraljevstvu, Chieftaini su korišteni i u Iranu, Iraku, Jordanu, Omanu i Kuvajtu.[1]

Vidi još

Zajednički poslužitelj

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Chieftain (tenk)

Izvori

  1. a b c d e George Forty, "The illustrated guide to tanks of the world" , str. 172-173.; ISBN 1-84477-744-8