Brzina svjetlosti

Sunčevoj svjetlosti je potrebno 8 minuta i 19 sekundi da bi stigla do Zemlje (udaljenost od 150 milijuna kilometara)

Brzina svjetlosti je najveća moguća brzina koja u vakuumu iznosi 299.792.458 metara u sekundi.

$c\,=\,299.792.458\ \,m/s\,$

U nekoj drugoj materiji (plinu, tekućini ili svjetlopropusnoj krutini − npr. staklu) brzina svjetlosti je manja od brzine u vakuumu. Brzina svjetlosti jedan je od važnijih fizikalnih pojmova Teorije relativnosti.

Povijest

Prije prvih znanstvenih pokušaja mjerenja brzine svjetlosti, najveće rasprave su se vodile oko toga putuje li svijetlost konačnom brzinom, ili se širi prostorom trenutačno (beskonačno brzo).

Rømerov pokušaj mjerenja

Skica Rømerove metode za određivanje brzine svjetlosti na osnovu kašnjenja zalaska Jupiterova mjeseca Ioa

Danski astronom Ole Rømer 1676. godine dobio je vrijednost brzine svijetlosti od oko 200.000 km/s. Promatrao je zalaske i izlaske jednog od Jupiterovih prirodnih mjeseca, Ioa, u trenucima kada je Zemlja bila najbliže i najdalje Jupiteru. Proračunima je predvidio kada se točno trebao dogoditi zalazak Jupiterova mjeseca sa najudaljenijeg položaja, no on je kasnio, po njegovim proračunima, oko 22 minute. To je objasnio većim putem koji svijetlost mora prijeći kada su Jupiter i Zemlja međusobno najviše udaljeni. Rømer je koristio pogrešnu vrijednost za promjer Zemljine putanje oko Sunca, korištenjem prave vrijednosti dobio bi da je brzina svjetlosti 300.000 km/s.

Mjerenja na Zemlji

Glavni problem sa prvim zemaljskim mjerenjima (terestičkim) je bio što su znanstvenici u eksperimentima mogli proučavati rasprostiranje svjetlosti na relativno malim udaljenostima.

Prvi važniji pokušaj je proveo Armand Fizeau pomoću uređaja sa rotirajućim zupčanikom kroz čije zupce je propuštao svjetlost. Mjerenjima je dobio vrijednost od oko 313.300 km/s.

Američki fizičar, Michelson je za svoja mjerenja svjetlosti u razdoblju od 1880. do 1920. primio Nobelovu nagradu za fiziku. Koristio se osmostraničnim rotirajućim zrcalom i izvorom svjetlosti udaljenim oko 35 km. Svojim mjerenjima je dobio vrijednost od oko 300.000 km/s.

Poslije je sa kolegom Edwardom Morleyem proveo čuveni Michelson-Morleyev eksperiment, u kojem su dokazali da brzina svjetlosti ne ovisi o izvoru niti o brzini kretanja izvora.

Suvremena mjerenja su utvrdila brzinu svjetlosti na točno 299.792.458 m/s.

Nedovršeni članak Brzina svjetlosti koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.