Ivica Račan: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m dodana kategorija Sekretari Centralnog komiteta SKH uz pomoć dodatka HotCat
Nema sažetka uređivanja
Redak 8: Redak 8:
|veličina=
|veličina=
|opis slike=
|opis slike=
|stranka=Prije samostalnosti [[Hrvatska|RH]] [[Savez komunista Hrvatske|SKH]], nakon samostalnosti RH ta stranka mijenja ime u [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]]
|stranka=[[Savez komunista Hrvatske|SKH]]<br>[[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]]
|supruga=Prva supruga: [[Agata Račan]], druga supruga: ?, treća supruga: [[Dijana Pleština]]
|supruga=[[Agata Račan]]<br>[[Dijana Pleština]]
|suprug=
|suprug=
|položaj=7. [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]]
|položaj=7. [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]]
Redak 19: Redak 19:
|mandat_start=[[27. siječnja]] [[2000.]]
|mandat_start=[[27. siječnja]] [[2000.]]
|mandat_kraj=[[23. prosinca]] [[2003.]]
|mandat_kraj=[[23. prosinca]] [[2003.]]

|čin2 = 12. sekretar [[Savez komunista Hrvatske|Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske]]
|mandat_start2 = [[1989.]]
|mandat_kraj2 = [[1990.]]
|podpredsjednik2 =
|podpremijer2 =
|zamjenik2 =
|premijer2 =
|predsjednik =
|prethodnik2 = [[Stanko Stojčević]]
|nasljednik2 = ''ukinuta pozicija''

|vjera=
|vjera=
}}
}}

Inačica od 22. siječnja 2014. u 15:47

Ivica Račan
Ivica Račan

7. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
trajanje službe
27. siječnja 2000. – 23. prosinca 2003.
Prethodnik Zlatko Mateša
Nasljednik Ivo Sanader
12. sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske
trajanje službe
1989. – 1990.
Prethodnik  Stanko Stojčević
Nasljednik ukinuta pozicija
Rođenje 24. veljače 1944., Ebersbach
Smrt 29. travnja 2007., Zagreb
Politička stranka SKH
SDP
drugi mandat započeo 30. srpnja 2002.

Ivica Račan (Ebersbach, 24. veljače 1944. - Zagreb, 29. travnja 2007.), hrvatski političar, predsjednik Vlade Republike Hrvatske od 27. siječnja 2000. do 23. prosinca 2003. godine.

Životopis

Ivica Račan rođen je u mjestu Ebersbach u istočnoj Njemačkoj blizu današnje granice s Poljskom, gdje je njegova majka bila smještena u tamošnji radni logor. U visokom stupnju trudnoće iz logora ju izvlači jedna Njemica kojoj je bila potrebna radna snaga, spašavajući tako njihove živote. Kasnije se ona seli k svojoj sestri u Dresden gdje preživljavaju savezničko bombardiranje koje je uništilo cijeli grad. Majka, porijeklom Ličanka (Križpolje) i otac Slavonac vraćaju se poslije rata u Hrvatsku, te se nakon razdoblja čestih selidbi nastanjuju na imanju kod Slavonskog Broda. Godine 1968. u Zagrebu završava studij prava i zapošljava se u Institutu za društveno upravljanje. Tri puta se ženio, ima dvoje djece iz prvoga braka s Agatom Račan, a treća žena mu je bila Dijana Pleština.

Politička karijera

Karijera u Savezu komunista Hrvatske

Ivica Račan je u hrvatskoj politici viđen kao vrlo dobar politički taktičar, ali i kao pretjerano oprezan političar kojemu nedostaje odlučnost - što je jezgrovito izrečeno u maksimi "Odlučno možda" koju mu politički protivnici često pripisuju.

Političku karijeru počinje 1961. godine učlanjenjem u Savez komunista Hrvatske, no pravi uspon doživljava tek 1972. godine, kada zbog čistki nakon Hrvatskog proljeća važne pozicije ostaju prazne, postavši članom Izvršnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, te do kraja 1970-ih obnaša birokratske funkcije vezane uz kulturu, ideologiju i informiranje.

Godine 1982. postaje direktorom političke škole Josip Broz Tito, članom predsjedništva SKH, a kasnije i članom Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.

S lijeva na desno: Mesić, bivši američki ministar obrane William Cohen i Račan u SAD-u, 8. kolovoza 2000.

Od 11. do 14. prosinca 1989. održava se 11. kongres Saveza komunista Hrvatske, na kojemu Račan postaje njenim predsjednikom.

U siječnju 1990. godine održava se 14. izvanredni kongres SKJ na kojemu je trebalo donijeti važne odluke o budućem ustrojstvu Jugoslavije. Na sjednici dolazi do stalnih sukoba između izaslanika partija Srbije i Slovenije - svi prijedlozi slovenskog izaslanstva Milana Kučana glatko se odbijaju, a prijedlozi srpskog izaslanstva koje predvodi Slobodan Milošević izglasavaju se većinom. Nakon dva dana rada, Slovenci 22. siječnja odlučno napuštaju sjednicu. U tom trenutku, nastavak kongresa ovisio je o tome hoće li hrvatsko izaslanstvo ostati ili otići kao i slovensko. Milošević predlaže ustanovljavanje novog kvoruma. Na poticaj Slobodana Langa[1], Račan prilazi govornici i izjavljuje "da mi (izaslanstvo SKH) ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju bez Slovenaca" te nakon toga i hrvatsko izaslanstvo napušta Kongres, što je označilo kraj vladavine SKJ.

Prvi višestranački izbori i oporbeno djelovanje

Račan sa zamjenikom američkog ministra obrane Paulom Wolfowitzem, 7. lipnja 2002.

10. prosinca 1989. SKH donosi odluku o raspisivanju izbora na svim razinama koji se održavaju u travnju i svibnju 1990. godine. Na njima pobjeđuje Hrvatska demokratska zajednica, a SKH sa oko 35% glasova osvaja 72 zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru. SKH mirno predaje vlast HDZ-u.

Krajem te godine SKH usvaja socijaldemokratsko usmjerenje, te mijenja ime u SKH - Stranka demokratskih promjena, a 1993. u SDP - Socijaldemokratska partija Hrvatske.

Na parlamentarnim izborima 1992. godine SKH-SDP osvaja porazno nizak broj glasova, te jedva ulazi u sabor.

Koalicijska vlada 2000.-2003.

U kolovozu 1998. Ivica Račan i Dražen Budiša potpisuju sporazum o suradnji dviju stranaka i traže raspisivanje prijevremenih izbora. Nedugo zatim dolazi i do prvog sastanka šest oporbenih stranaka: SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS konsenzusom prihvaćaju stratešku suradnju na idućim izborima. Na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. koalicija SDP-HSLS osvaja 38.7% glasova, te se uspostavlja vlada koalicije šest stranaka sa Ivicom Račanom kao premijerom, koja će se još zvati i "trećesiječanjskom vlašću".

Njegova vlada je završila izolaciju Hrvatske i započela reintegraciju u međunarodnu zajednicu. Privatizacija je zaustavljena, ali nisu uspjeli poništiti učinke iste. Izgradila je autocestu Split-Zagreb i to kroz hrvatski teritorij. Sve češćim sukobi između stranaka članica vladajuće šestorice su opterećivali njegovu vladu, kao i kritike od strane oporbenog HDZ-a.

Političko djelovanje od 2003. do smrti

Nakon parlamentarnih izbora 2003. godine, SDP je postala najača oporbena stranka. Ivicu Račana na mjesto predsjednika Vlade nasljeđuje Ivo Sanader, a on postaje zastupnik u Hrvatskom saboru te predsjednik Kluba zastupnika SDP-a. Obnašao je dužnost predsjednika Nacionalnog odbora za praćenje pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Bolest

31. siječnja 2007. g. liječnici otkrivaju da bolovi u ramenu koje je Račan neko vrijeme trpio nisu posljedica "smrznutog ramena", nego je u pitanju maligni tumor. Istog dana, Račan najavljuje privremen odlazak iz politike. Odmah zatim u njemačkoj bolnici Bogenhausen u Münchenu podvrgnut je operaciji uklanjanja tumora. 8. veljače ustanovljuje se da je tumor u ramenu metastazirao iz bubrega koji je nekoliko dana kasnije uklonjen zajedno sa mokraćovodom i limfnim čvorovima. Povratkom u Zagreb, nastavlja liječenje na KBC-u Rebro kemoterapijom i zračenjem. 4. travnja SDP priopćava pogoršanje Račanovog zdravlja i otkrivanje novih metastaza u mozgu.

11. travnja podnosi ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. Idućeg dana stanje mu se još više pogoršava, a mediji preuranjeno objavljuju njegovu smrt. 13. travnja objavljeno je da Račan tek povremeno dolazi k svijesti i da jedino još prima jake analgetike. Umro je 29. travnja 2007. u 3.05 sati.

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ivica Račan

Izvori

  1. Hrvatski list, [navesti točan broj časopisa]

Vanjske poveznice