Kartuzijanski red: razlika između inačica
m Bot: Migrating 33 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q220979 (translate me) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="float: right; width: 300px; clear: both; margin: 0.5em 0 1em 1em; border-style: solid; border:1px solid #7f7f7f; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 95%;" |
|||
⚫ | |||
|+<big><big>'''Benediktinci'''''</big><br> |
|||
⚫ | |||
|- |
|||
| align=center | [[Datoteka:Carthusian coat of arms-2006 11 30 murraybuckley.svg]] |
|||
|- |
|||
| align=center | Kartuzijanci |
|||
|- |
|||
| align=center | Moto : ''Stat crux dum volvitur orbis'' ("Križ stoji čvrsto dok se svijet okreće") |
|||
|- |
|||
| align=center | '''''Kartuzijanski red'' |
|||
|- |
|||
| align=center | Red utemeljen: [[1084.]] godine |
|||
|- |
|||
| align=center | [[Sveti Bruno]] ([[1030.-]][[1101.]]) |
|||
|- |
|||
| align=center | Osnivač |
|||
|- |
|||
| align=center | |
|||
|} |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
Osnovao ga je [[sveti Bruno]], temeljem pravila [[sveti Benedikt|svetog Benedikta]] u [[Alpe|Alpama]], u blizini [[Grenoble]]a |
Osnovao ga je [[sveti Bruno]], temeljem pravila [[sveti Benedikt|svetog Benedikta]] u [[Alpe|Alpama]], u blizini [[Grenoble]]a u Francuskim Alpama. U tom kraju do danas djeluje Velika Kartuzija, koja funkcionira kao matična kuća Kartuzijanskog reda. Cilj sv. Bruna je bio da ustanovi samostane na osami i u tišini, gdje će se redovnici moći povući iz vreve društva i posvetiti se šutnji, samoći i postu, te [[Kontemplacija|kontemplativnoj molitvi]] i [[Bogoslužje|liturgiju]. Red se raširio po Francuskoj, Njemačkoj i sjevernoj Italiji. |
||
Kartuzije su na tihim i izoliranim mjestima - tipično u planinama i šumovitim područjima. |
|||
Po načinu života, život redovnika kartuzijanaca u "''kartuziji''" predstavlja kombinaciju [[Pustinjak|eremitskog (pustinjačkog)]] i [[Cenobiti|cenobitskog (samostanskog)]] oblika [Redovnik|redovničkog]] života. Kako se u dnevnoj rutini života osobitu pažnju posvećuje samoći i tišini, smije se reći da prevladavaju eremitski elementi. Redovnici su nastanjeni u odijeljenim kućicama koje povezuju dugački hodnici. Članovi reda se sastaju samo na molitvi. |
|||
Red je znamenit po noćnoj molitvi: u muškim samostanima se redovnici bude u 23,00 sati (nakon što su imali na raspolaganju pet sati za spavanje), te nakon pola sata bogoslužja u vlastitoj ćeliji odlaze na zajedničko [[bogoslužje]]; potom se praktično neprekidno moli (u crkvi ili u vlastitoj ćeliji) do 03,15 ujutro narednog dana. Vrijeme od 08,00 do 17,00 sati radnim danom (uključujući subotu) je posvećeno radu, koji se prekida kraćim molitvama, te vremenom za ručak i odmor od 11,00 - 13,00 sati. Kartuzijanci koji su svećenici ("patri") imaju nešto drugačije obveze od "braće" koji se bave fizičkim poslom. Braća žive pravim samotnjačkim životom i vrlo rijetko razgovaraju s bilo kime; patri češće komuniciraju s vjernicima koji dolaze u samostan. koji Svaki posao se radi pažljivo i "kao da se služi Bogu". Pjevani dijelovi bogoslužja (a bogoslužje je kod kartuzijanaca pretežno pjevano) su na latinskom jeziku, prema bogoslužnim knjigama i propisima drevnog tzv. "Kartuzijanskog reda". Ni drugi dijelovi života u kartuzijama u principu nisu mijenjani povodom reformi provedenih II. vatikanskog koncila - te zapravo nisu bitno mijenjani još od vremena sv. Bruna.<ref>[http://www.chartreux.org/en/houses/transfiguration/carthusian_life.pdf "The Cartusian Life"], v. osobito str. 8, 16., 19., 20., Charterhouse of the Transfiguration Carthusian Monastery, Arlington, Vermont, pristupljeno 30.1.2014.</ref> Sami kartuzijanci daju lapidarno objašnjenje: "''Cartusia nunquam reformata quia nunquam deformata''" —"Kartuzijanski red nije nikad bio reformiran, jer nikad nije bio deformiran."<ref>[http://www.nancykleinmaguire.com/press/articles/008.html Robbins McLean, recenzija knjige "An Infinity of Little Hours" od "Nancy Klein Maguire"], pristupljeno 30.1.2014.</ref> |
|||
Život u ženskim kartuzijama organiziran je slično, pri čemu "sestre konverze" imaju slično organiziran dan kao "braća" u muškim samostanima; a "klauzurne sestre" napuštaju svoje ćelije jedino radi odlaska na zajedničku molitvu u crkvu.<ref>[http://www.chartreux.org/en/nuns/day-typical.php Mrežne stranice Velike Kartuzije: "Typical day of a carthusian nun"], pristupljeno 30.1.2014.</ref> |
|||
Meso, izuzev ribljeg, kartuzijanski monasi uopće ne jedu. |
|||
Kartuzije redovno imaju dobro uređena poljoprivredna dobra, čiji su proizvodi zbog pažnje koju ulažu braća glasoviti zbogo visoke kvalitete.<ref>[http://www.kartuzija-pleterje.si/cro/pridelki.html Kartuzija Pleterje: Proizvodi], pristupljeno 30.1.2014.</ref>. Osobito su cijenjeni njihovi likeri, ponajviše zeleni "''Chartreuse''" koji se proizvodi u Velikoj Kartuziju uz korištenje 130 gorskih trava, cvjetova i drugih biljaka. |
|||
Odijelo im je bijele boje i sastoji se od [[habit]]a, [[škapular]]a i [[kukuljica (odjeća)|kukuljice]]. Kartuzijanke nose pokrivalo za glave oblika kakav je uobičajen kod katoličkih časnih sestara: novakinje bijele boje, a zavjetovane sestre crne boje. Kartuzijanske sestre imaju vrlo staru privilegiju, da u nekim prigodama smiju za vrijeme mise čitati Evanđelje - što je prema katoličkim bogoslužnim propisima inače dopušteno jedino svećenicima i đakonima. |
|||
Poput drugih kontemplativnih zajednica, kartuzijanci u Srednjoj Europi su raspušteni, a njihovih 24 samostana nacionalizirana mjerama prosvijećenog apsolutiste [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|cara Josipa II.]] pod naslovom "Patent o vjerskoj toleranciji" iz 1781. godine. Francuska revolucija je na takav način zatvorila svih 122 kartuzija u Francuskoj (obnovljene su nakon pada Napoleona); što su [[Sekularizam|sekularističke]] vlasti Francuske Republike ponovile 1901. godine (Velika Kartuzija je bila ponovno otvorena tek 1940. godine). Nacionalizaciju tih samostana i zabranu života u kartuzijama bile su u doba ujedinjenja Italije u drugoj polovini 19. stoljeća odredile i vlasti Kraljevine Italije.<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/03388a.htm "Catholic Encyclopedia" 1917.: "The Carthusian Order"], pristupljeno 30.1.2014.</ref> |
|||
U raznim zemljama Europe, u Južnoj Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu i Argentini djeluje danas 18 kartuzija za redovnike, te 6 za redovnice.<ref>[http://www.chartreux.org/en/houses/ Službene stranice Velike Kartuzije: "The charterhouses in the world"], pristupljeno 30.1.2014.</ref>. |
|||
== Kartuzijanci u Sloveniji == |
== Kartuzijanci u Sloveniji == |
||
Redak 10: | Redak 47: | ||
Kartuzija Pleterje mjesto je života i rada monaha iz cijele srednje Europe, ali i iz nekih drugih krajeva svijeta. Među članovima ove kartuzije ima Slovenaca, Mađara, Hrvata i monaha drugih nacionalnosti. |
Kartuzija Pleterje mjesto je života i rada monaha iz cijele srednje Europe, ali i iz nekih drugih krajeva svijeta. Među članovima ove kartuzije ima Slovenaca, Mađara, Hrvata i monaha drugih nacionalnosti. |
||
==Vanjske poveznice== |
|||
* [http://www.kartuzija-pleterje.si/cro/index_cro.html Kartuzija Pleterje] (na hrvatskom jeziku) |
|||
* [http://www.chartreux.org/index.php Carthusian Order website] |
|||
==Izvori== |
|||
{{izvori}} |
|||
{{Predložak:Katolički crkveni redovi}} |
{{Predložak:Katolički crkveni redovi}} |
Inačica od 30. siječnja 2014. u 18:35
Kartuzijanci |
Moto : Stat crux dum volvitur orbis ("Križ stoji čvrsto dok se svijet okreće") |
Kartuzijanski red |
Red utemeljen: 1084. godine |
Sveti Bruno (1030.-1101.) |
Osnivač |
Kartuzijanci ((lat.): Ordo Cartusiensis (OC)), rimokatolički crkveni red nastao, poput kamaldolijanaca i klinijevaca, reformiranjem benediktinskog reda 1084. godine.
Osnovao ga je sveti Bruno, temeljem pravila svetog Benedikta u Alpama, u blizini Grenoblea u Francuskim Alpama. U tom kraju do danas djeluje Velika Kartuzija, koja funkcionira kao matična kuća Kartuzijanskog reda. Cilj sv. Bruna je bio da ustanovi samostane na osami i u tišini, gdje će se redovnici moći povući iz vreve društva i posvetiti se šutnji, samoći i postu, te kontemplativnoj molitvi i [[Bogoslužje|liturgiju]. Red se raširio po Francuskoj, Njemačkoj i sjevernoj Italiji.
Kartuzije su na tihim i izoliranim mjestima - tipično u planinama i šumovitim područjima.
Po načinu života, život redovnika kartuzijanaca u "kartuziji" predstavlja kombinaciju eremitskog (pustinjačkog) i cenobitskog (samostanskog) oblika [Redovnik|redovničkog]] života. Kako se u dnevnoj rutini života osobitu pažnju posvećuje samoći i tišini, smije se reći da prevladavaju eremitski elementi. Redovnici su nastanjeni u odijeljenim kućicama koje povezuju dugački hodnici. Članovi reda se sastaju samo na molitvi.
Red je znamenit po noćnoj molitvi: u muškim samostanima se redovnici bude u 23,00 sati (nakon što su imali na raspolaganju pet sati za spavanje), te nakon pola sata bogoslužja u vlastitoj ćeliji odlaze na zajedničko bogoslužje; potom se praktično neprekidno moli (u crkvi ili u vlastitoj ćeliji) do 03,15 ujutro narednog dana. Vrijeme od 08,00 do 17,00 sati radnim danom (uključujući subotu) je posvećeno radu, koji se prekida kraćim molitvama, te vremenom za ručak i odmor od 11,00 - 13,00 sati. Kartuzijanci koji su svećenici ("patri") imaju nešto drugačije obveze od "braće" koji se bave fizičkim poslom. Braća žive pravim samotnjačkim životom i vrlo rijetko razgovaraju s bilo kime; patri češće komuniciraju s vjernicima koji dolaze u samostan. koji Svaki posao se radi pažljivo i "kao da se služi Bogu". Pjevani dijelovi bogoslužja (a bogoslužje je kod kartuzijanaca pretežno pjevano) su na latinskom jeziku, prema bogoslužnim knjigama i propisima drevnog tzv. "Kartuzijanskog reda". Ni drugi dijelovi života u kartuzijama u principu nisu mijenjani povodom reformi provedenih II. vatikanskog koncila - te zapravo nisu bitno mijenjani još od vremena sv. Bruna.[1] Sami kartuzijanci daju lapidarno objašnjenje: "Cartusia nunquam reformata quia nunquam deformata" —"Kartuzijanski red nije nikad bio reformiran, jer nikad nije bio deformiran."[2]
Život u ženskim kartuzijama organiziran je slično, pri čemu "sestre konverze" imaju slično organiziran dan kao "braća" u muškim samostanima; a "klauzurne sestre" napuštaju svoje ćelije jedino radi odlaska na zajedničku molitvu u crkvu.[3]
Meso, izuzev ribljeg, kartuzijanski monasi uopće ne jedu.
Kartuzije redovno imaju dobro uređena poljoprivredna dobra, čiji su proizvodi zbog pažnje koju ulažu braća glasoviti zbogo visoke kvalitete.[4]. Osobito su cijenjeni njihovi likeri, ponajviše zeleni "Chartreuse" koji se proizvodi u Velikoj Kartuziju uz korištenje 130 gorskih trava, cvjetova i drugih biljaka.
Odijelo im je bijele boje i sastoji se od habita, škapulara i kukuljice. Kartuzijanke nose pokrivalo za glave oblika kakav je uobičajen kod katoličkih časnih sestara: novakinje bijele boje, a zavjetovane sestre crne boje. Kartuzijanske sestre imaju vrlo staru privilegiju, da u nekim prigodama smiju za vrijeme mise čitati Evanđelje - što je prema katoličkim bogoslužnim propisima inače dopušteno jedino svećenicima i đakonima.
Poput drugih kontemplativnih zajednica, kartuzijanci u Srednjoj Europi su raspušteni, a njihovih 24 samostana nacionalizirana mjerama prosvijećenog apsolutiste cara Josipa II. pod naslovom "Patent o vjerskoj toleranciji" iz 1781. godine. Francuska revolucija je na takav način zatvorila svih 122 kartuzija u Francuskoj (obnovljene su nakon pada Napoleona); što su sekularističke vlasti Francuske Republike ponovile 1901. godine (Velika Kartuzija je bila ponovno otvorena tek 1940. godine). Nacionalizaciju tih samostana i zabranu života u kartuzijama bile su u doba ujedinjenja Italije u drugoj polovini 19. stoljeća odredile i vlasti Kraljevine Italije.[5]
U raznim zemljama Europe, u Južnoj Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu i Argentini djeluje danas 18 kartuzija za redovnike, te 6 za redovnice.[6].
Kartuzijanci u Sloveniji
Samostan najbliži Hrvatskoj je Kartuzija Pleterje u Sloveniji.
Kartuzija Pleterje mjesto je života i rada monaha iz cijele srednje Europe, ali i iz nekih drugih krajeva svijeta. Među članovima ove kartuzije ima Slovenaca, Mađara, Hrvata i monaha drugih nacionalnosti.
Vanjske poveznice
- Kartuzija Pleterje (na hrvatskom jeziku)
- Carthusian Order website
Izvori
- ↑ "The Cartusian Life", v. osobito str. 8, 16., 19., 20., Charterhouse of the Transfiguration Carthusian Monastery, Arlington, Vermont, pristupljeno 30.1.2014.
- ↑ Robbins McLean, recenzija knjige "An Infinity of Little Hours" od "Nancy Klein Maguire", pristupljeno 30.1.2014.
- ↑ Mrežne stranice Velike Kartuzije: "Typical day of a carthusian nun", pristupljeno 30.1.2014.
- ↑ Kartuzija Pleterje: Proizvodi, pristupljeno 30.1.2014.
- ↑ "Catholic Encyclopedia" 1917.: "The Carthusian Order", pristupljeno 30.1.2014.
- ↑ Službene stranice Velike Kartuzije: "The charterhouses in the world", pristupljeno 30.1.2014.