Kartuzijanski red: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 30. siječnja 2014. u 18:45

**Benediktinci**

Kartuzijanci
Moto : Stat crux dum volvitur orbis ("Križ stoji čvrsto dok se svijet okreće")
*Kartuzijanski red*
Red utemeljen: 1084. godine
Sveti Bruno (1030.-1101.)
Osnivač

Kartuzijanski samostan Pleterje u Sloveniji

Kartuzijanci ((lat.): Ordo Cartusiensis (OC)), rimokatolički crkveni red nastao, poput kamaldolijanaca i klinijevaca, reformiranjem benediktinskog reda 1084. godine.

Osnovao ga je sveti Bruno, temeljem pravila svetog Benedikta u Alpama, u blizini Grenoblea u Francuskim Alpama. U tom kraju do danas djeluje Velika Kartuzija, koja funkcionira kao matična kuća Kartuzijanskog reda. Cilj sv. Bruna je bio da ustanovi samostane na osami i u tišini, gdje će se redovnici moći povući iz vreve društva i posvetiti se šutnji, samoći i postu, te kontemplativnoj molitvi i [[Bogoslužje|liturgiju]. Red se raširio po Francuskoj, Njemačkoj i sjevernoj Italiji.

Kartuzije su na tihim i izoliranim mjestima - tipično u planinama i šumovitim područjima.

Po načinu života, život redovnika kartuzijanaca u "kartuziji" predstavlja kombinaciju eremitskog (pustinjačkog) i cenobitskog (samostanskog) oblika [Redovnik|redovničkog]] života. Kako se u dnevnoj rutini života osobitu pažnju posvećuje samoći i tišini, smije se reći da prevladavaju eremitski elementi. Redovnici su nastanjeni u odijeljenim kućicama koje povezuju dugački hodnici. Članovi reda se sastaju samo na molitvi.

Red je znamenit po noćnoj molitvi: u muškim samostanima se redovnici bude u 23,00 sati (nakon što su imali na raspolaganju pet sati za spavanje), te nakon pola sata bogoslužja u vlastitoj ćeliji odlaze na zajedničko bogoslužje; potom se praktično neprekidno moli (u crkvi ili u vlastitoj ćeliji) do 03,15 ujutro narednog dana. Vrijeme od 08,00 do 17,00 sati radnim danom (uključujući subotu) je posvećeno radu, koji se prekida kraćim molitvama, te vremenom za ručak i odmor od 11,00 - 13,00 sati. Kartuzijanci koji su svećenici ("patri") imaju nešto drugačije obveze od "braće" koji se bave fizičkim poslom. Braća žive pravim samotnjačkim životom i vrlo rijetko razgovaraju s bilo kime; patri češće komuniciraju s vjernicima koji dolaze u samostan. koji Svaki posao se radi pažljivo i "kao da se služi Bogu". Pjevani dijelovi bogoslužja (a bogoslužje je kod kartuzijanaca pretežno pjevano) su na latinskom jeziku, prema bogoslužnim knjigama i propisima drevnog tzv. "Kartuzijanskog reda". Ni drugi dijelovi života u kartuzijama u principu nisu mijenjani povodom reformi provedenih II. vatikanskog koncila - te zapravo nisu bitno mijenjani još od vremena sv. Bruna.^[1] Sami kartuzijanci daju lapidarno objašnjenje: "Cartusia nunquam reformata quia nunquam deformata" —"Kartuzijanski red nije nikad bio reformiran, jer nikad nije bio deformiran."^[2]

Život u ženskim kartuzijama organiziran je slično, pri čemu "sestre konverze" imaju slično organiziran dan kao "braća" u muškim samostanima; a "klauzurne sestre" napuštaju svoje ćelije jedino radi odlaska na zajedničku molitvu u crkvu.^[3]

Meso, izuzev ribljeg, kartuzijanski monasi uopće ne jedu.

Kartuzije redovno imaju dobro uređena poljoprivredna dobra, čiji su proizvodi zbog pažnje koju ulažu braća glasoviti zbogo visoke kvalitete.^[4]. Osobito su cijenjeni njihovi likeri, ponajviše zeleni "Chartreuse" koji se proizvodi u Velikoj Kartuziju uz korištenje 130 gorskih trava, cvjetova i drugih biljaka.

Odijelo im je bijele boje i sastoji se od habita, škapulara i kukuljice. Kartuzijanke nose pokrivalo za glave oblika kakav je uobičajen kod katoličkih časnih sestara: novakinje bijele boje, a zavjetovane sestre crne boje. Kartuzijanske sestre imaju vrlo staru privilegiju, da u nekim prigodama smiju za vrijeme mise čitati Evanđelje - što je prema katoličkim bogoslužnim propisima inače dopušteno jedino svećenicima i đakonima.

Poput drugih kontemplativnih zajednica, kartuzijanci u Srednjoj Europi su bili raspušteni, a njihova 24 samostana nacionalizirana mjerama prosvijećenog apsolutiste cara Josipa II. pod naslovom "Patent o vjerskoj toleranciji" iz 1781. godine. Francuska revolucija je na sličan način zatvorila svih 122 kartuzija u Francuskoj (obnovljene su nakon pada Napoleona); što su sekularističke vlasti Francuske Republike ponovile 1901. godine (Velika Kartuzija je bila ponovno otvorena tek 1940. godine). Nacionalizaciju tih samostana i zabranu života u kartuzijama bile su u doba ujedinjenja Italije u drugoj polovini 19. stoljeća odredile i vlasti Kraljevine Italije.^[5]

U raznim zemljama Europe, u Južnoj Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu i Argentini djeluje danas 18 kartuzija za redovnike, te 6 za redovnice^[6]. U njima živi oko 400 redovnika i redovnica.

Kartuzijanci u Sloveniji

Podrobniji članak o temi: Kartuzijanski samostan Pleterje

Samostan najbliži Hrvatskoj je Kartuzija Pleterje u Sloveniji.

Kartuzija Pleterje mjesto je života i rada monaha iz cijele srednje Europe, ali i iz nekih drugih krajeva svijeta. Među članovima ove kartuzije ima Slovenaca, Mađara, Hrvata i monaha drugih nacionalnosti.

Vanjske poveznice

Kartuzija Pleterje (na hrvatskom jeziku)
Carthusian Order website

Izvori

↑ "The Cartusian Life", v. osobito str. 8, 16., 19., 20., Charterhouse of the Transfiguration Carthusian Monastery, Arlington, Vermont, pristupljeno 30.1.2014.
↑ Robbins McLean, recenzija knjige "An Infinity of Little Hours" od "Nancy Klein Maguire", pristupljeno 30.1.2014.
↑ Mrežne stranice Velike Kartuzije: "Typical day of a carthusian nun", pristupljeno 30.1.2014.
↑ Kartuzija Pleterje: Proizvodi, pristupljeno 30.1.2014.
↑ "Catholic Encyclopedia" 1917.: "The Carthusian Order", pristupljeno 30.1.2014.
↑ Službene stranice Velike Kartuzije: "The charterhouses in the world", pristupljeno 30.1.2014.

Nedovršeni članak Kartuzijanski red koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[1] "The Cartusian Life", v. osobito str. 8, 16., 19., 20., Charterhouse of the Transfiguration Carthusian Monastery, Arlington, Vermont, pristupljeno 30.1.2014.

[2] Robbins McLean, recenzija knjige "An Infinity of Little Hours" od "Nancy Klein Maguire", pristupljeno 30.1.2014.

[3] Mrežne stranice Velike Kartuzije: "Typical day of a carthusian nun", pristupljeno 30.1.2014.

[4] Kartuzija Pleterje: Proizvodi, pristupljeno 30.1.2014.

[5] "Catholic Encyclopedia" 1917.: "The Carthusian Order", pristupljeno 30.1.2014.

[6] Službene stranice Velike Kartuzije: "The charterhouses in the world", pristupljeno 30.1.2014.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

@@ Redak 37: / Redak 37: @@
 Odijelo im je bijele boje i sastoji se od [[habit]]a, [[škapular]]a i [[kukuljica (odjeća)|kukuljice]]. Kartuzijanke nose pokrivalo za glave oblika kakav je uobičajen kod katoličkih časnih sestara: novakinje bijele boje, a zavjetovane sestre crne boje. Kartuzijanske sestre imaju vrlo staru privilegiju, da u nekim prigodama smiju za vrijeme mise čitati Evanđelje - što je prema katoličkim bogoslužnim propisima inače dopušteno jedino svećenicima i đakonima.
-Poput drugih kontemplativnih zajednica, kartuzijanci u Srednjoj Europi su raspušteni, a njihovih 24 samostana nacionalizirana mjerama prosvijećenog apsolutiste [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|cara Josipa II.]] pod naslovom "Patent o vjerskoj toleranciji" iz 1781. godine. Francuska revolucija je na takav način zatvorila svih 122 kartuzija u Francuskoj (obnovljene su nakon pada Napoleona); što su [[Sekularizam|sekularističke]] vlasti Francuske Republike ponovile 1901. godine (Velika Kartuzija je bila ponovno otvorena tek 1940. godine). Nacionalizaciju tih samostana i zabranu života u kartuzijama bile su u doba ujedinjenja Italije u drugoj polovini 19. stoljeća odredile i vlasti Kraljevine Italije.<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/03388a.htm "Catholic Encyclopedia" 1917.: "The Carthusian Order"], pristupljeno 30.1.2014.</ref>
+Poput drugih kontemplativnih zajednica, kartuzijanci u Srednjoj Europi su bili raspušteni, a njihova 24 samostana nacionalizirana mjerama prosvijećenog apsolutiste [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|cara Josipa II.]] pod naslovom "Patent o vjerskoj toleranciji" iz 1781. godine. Francuska revolucija je na sličan način zatvorila svih 122 kartuzija u Francuskoj (obnovljene su nakon pada Napoleona); što su [[Sekularizam|sekularističke]] vlasti Francuske Republike ponovile 1901. godine (Velika Kartuzija je bila ponovno otvorena tek 1940. godine). Nacionalizaciju tih samostana i zabranu života u kartuzijama bile su u doba ujedinjenja Italije u drugoj polovini 19. stoljeća odredile i vlasti Kraljevine Italije.<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/03388a.htm "Catholic Encyclopedia" 1917.: "The Carthusian Order"], pristupljeno 30.1.2014.</ref>
-U raznim zemljama Europe, u Južnoj Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu i Argentini djeluje danas 18 kartuzija za redovnike, te 6 za redovnice.<ref>[http://www.chartreux.org/en/houses/ Službene stranice Velike Kartuzije: "The charterhouses in the world"], pristupljeno 30.1.2014.</ref>.
+U raznim zemljama Europe, u Južnoj Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu i Argentini djeluje danas 18 kartuzija za redovnike, te 6 za redovnice<ref>[http://www.chartreux.org/en/houses/ Službene stranice Velike Kartuzije: "The charterhouses in the world"], pristupljeno 30.1.2014.</ref>. U njima živi oko 400 redovnika i redovnica.
 == Kartuzijanci u Sloveniji ==