Đuro Rajković: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m Manja lektura
Redak 1: Redak 1:
'''Đuro Rajković''' ([[Vrbas]], [[23. veljače]] [[1937.]] - Petrovaradin, [[10. prosinca]] [[2012.]])<ref name="Pifat">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/znamenite-osobe/1442-in-memoriam-uro-rajkovi-1937-2012-glazbeni-bard-iz-petrovaradina- In memoriam: Đuro Rajković (1937.-2012.) - Glazbeni bard iz Petrovaradina ], piše Petar Pifat, [[Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata]], pristupljeno 17. siječnja 2013.</ref> je [[pijanist]] i [[glazbeni pedagog]] iz [[Novi Sad|Novog Sada]] odnosno [[Petrovaradin]]a. <ref name="koncert">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/dogaaji/details/393-koncert-pijanist-uro-rajkovi-violinist-nenad-vrbaki Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] Događaji. Koncert pijanista Đure Rajkovića i violinista [[Nenad Vrbaški|Nenada Vrbaškog]] 30. listopada 2011. u Velikoj vijećnici Gradske kuće - Subotica</ref>
'''Đuro Rajković''' ([[Vrbas]], [[23. veljače]] [[1937.]] - [[Petrovaradin]], [[10. prosinca]] [[2012.]])<ref name="Pifat">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/batina/znamenite-osobe/1442-in-memoriam-uro-rajkovi-1937-2012-glazbeni-bard-iz-petrovaradina- In memoriam: Đuro Rajković (1937.-2012.) - Glazbeni bard iz Petrovaradina], piše Petar Pifat, [[Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata]], pristupljeno 17. siječnja 2013.</ref> bio je [[pijanist]] i [[Glazba|glazbeni]] [[pedagog]] iz [[Novi Sad|Novog Sada]], odnosno Petrovaradina. <ref name="koncert">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/dogaaji/details/393-koncert-pijanist-uro-rajkovi-violinist-nenad-vrbaki Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] Događaji. Koncert pijanista Đure Rajkovića i violinista [[Nenad Vrbaški|Nenada Vrbaškog]] 30. listopada 2011. u Velikoj vijećnici Gradske kuće - Subotica</ref>


Zakonski je nasljednik prava Stanislava Prepreka.<ref name="himna">[http://www.srijembiskupija.rs/index.php/vijesti/34-vijesti/546-himna-posveena-banu-jelaiu-spojila-varadin-i-petrovaradin Srijemska biskupija] HIMNA POSVEĆENA BANU JELAČIĆU SPOJILA VARAŽDIN I PETROVARADIN, 28. studenoga 2011.</ref>
Zakonski je nasljednik prava [[Stanislav Preprek|Stanislava Prepreka]].<ref name="himna">[http://www.srijembiskupija.rs/index.php/vijesti/34-vijesti/546-himna-posveena-banu-jelaiu-spojila-varadin-i-petrovaradin Srijemska biskupija] HIMNA POSVEĆENA BANU JELAČIĆU SPOJILA VARAŽDIN I PETROVARADIN, 28. studenoga 2011.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==
Rodio se u Vrbasu 1937. godine, a preminuo u Petrovaradinu, prosinca 2012. godine.
Rodio se u Vrbasu 1937. godine, a preminuo u Petrovaradinu početkom prosinca 2012. godine.


Kod novosadske pijanistice Milice Moč učio je svirati [[klavir]]. <ref name="koncert"/> Studirao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ćirila Ličara, te poslije kod prof. Jelice Popović. Diplomirao je 1964. godine. <ref name="koncert"/>
Kod novosadske pijanistice Milice Moč učio je svirati [[klavir]]. <ref name="koncert"/> Studirao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ćirila Ličara, te poslije kod prof. Jelice Popović. Diplomirao je 1964. godine. <ref name="koncert"/>


Radio je u Novom Sadu u Muzičkoj školi „Isidor Bajić" gdje je predavao klavir od 1962. do 1975. godine. Od slijedeće je godine sve do 2000. prešao na Akademiju umjetnosti u Novom Sadu gdje je radio kao umjetnički suradnik - korepetitor.<ref name="koncert"/>
Radio je u Novom Sadu u Muzičkoj školi "Isidor Bajić" gdje je predavao klavir od 1962. do 1975. godine. Od slijedeće je godine sve do 2000. prešao na Akademiju umjetnosti u Novom Sadu gdje je radio kao umjetnički suradnik - korepetitor.<ref name="koncert"/>


Te godine kad je prestao raditi u školi ''Isidor Bajić'' utemeljio je klavirski [[duo]] s novosadskim pijanistom [[Gyula Gál|Gyulom Gálom]]. Duo je djelovao jedno desetljeće i to uspješno.<ref name="koncert"/> Svirao je kao solist i koncertni pratitelj i s inim tuzemnim i inozemnim umjetnicima diljem Vojvodine i ondašnje Jugoslavije. <ref name="koncert"/>
Te godine kad je prestao raditi u školi ''Isidor Bajić'' utemeljio je klavirski [[duo]] s novosadskim pijanistom [[Gyula Gál|Gyulom Gálom]]. Duo je djelovao jedno desetljeće i to uspješno.<ref name="koncert"/> Svirao je kao solist i koncertni pratitelj i s inim tuzemnim i inozemnim umjetnicima diljem Vojvodine i ondašnje Jugoslavije. <ref name="koncert"/>
Redak 17: Redak 17:
<ref name="ZKVH">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/30-hrvatska-zajednica-u-vojvodini/1091-predstavljena-nova-knjiga-ure-rajkovia Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] Ankica Jukić-Mandić: Predstavljena nova knjiga Đure Rajkovića </ref>
<ref name="ZKVH">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/30-hrvatska-zajednica-u-vojvodini/1091-predstavljena-nova-knjiga-ure-rajkovia Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] Ankica Jukić-Mandić: Predstavljena nova knjiga Đure Rajkovića </ref>


S Preprekom surađuje još dok je bio članom petrovaradinske knjižnice 'Vladimir Nazor' koja je dok je Preprek 19 godina radio u njoj, bila žarištem kulturnog života Petrovaradina.<ref name="ZKVH"/> Rajković i Preprek surađivali su na kulturnom, glazbenom te drugim poljima.<ref name="ZKVH"/>
S Preprekom surađuje još dok je bio članom petrovaradinske knjižnice "Vladimir Nazor" koja je, dok je Preprek 19 godina radio u njoj, bila žarištem kulturnog života Petrovaradina.<ref name="ZKVH"/> Rajković i Preprek surađivali su na kulturnom, glazbenom te drugim poljima.<ref name="ZKVH"/>


2007. je otkrio postojanje [[himna|himne]] [[himna banu Josipu Jelačiću|posvećene banu]] [[Josip Jelačić|Jelačiću]].<ref name="himna"/> Djelo je napisao [[Đuro Arnold]], a glazbu je 1922. skladao [[Stanislav Preprek]] prigodom osnivanja Omladinskog društva Jelačić u Petrovaradinu (prethodnik današnje HKPD Stanislav Preprek iz Petrovaradina).<ref name="himna"/> Djelo je bilo preko 80 godina stajalo skriveno među crkvenim skladbama.<ref name="himna"/> Zbirku je Rajkoviću podarila orguljašica-zborovoditeljica novosadske konkatedrale [[Anica Nevolić]], a onda ju je Rajković otkrio.<ref name="himna"/>
2007. je otkrio postojanje [[himna|himne]] [[himna banu Josipu Jelačiću|posvećene banu]] [[Josip Jelačić|Jelačiću]].<ref name="himna"/> Djelo je napisao [[Đuro Arnold]], a glazbu je 1922. skladao [[Stanislav Preprek]] prigodom osnivanja Omladinskog društva Jelačić u Petrovaradinu (prethodnik današnje HKPD Stanislav Preprek iz Petrovaradina).<ref name="himna"/> Djelo je bilo preko 80 godina stajalo skriveno među crkvenim skladbama.<ref name="himna"/> Zbirku je Rajkoviću podarila orguljašica-zborovoditeljica novosadske konkatedrale [[Anica Nevolić]], a onda ju je Rajković otkrio.<ref name="himna"/>
Redak 23: Redak 23:
Od 1985. do 2011. bio je [[orgulje|orguljašem]] u petrovaradinskoj [[Crkva Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu|crkvi Uzvišenja sv. Križa]].<ref name="Pifat"/>
Od 1985. do 2011. bio je [[orgulje|orguljašem]] u petrovaradinskoj [[Crkva Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu|crkvi Uzvišenja sv. Križa]].<ref name="Pifat"/>


Surađivao je subotičkim komornim zborom Collegium musicum catholicum, i njegovim dirigentom Miroslavom Stantićem, kojem je predao većinu kopija Preprekovih skladbi. Ovaj je zbor na poticaj Đure Rajkovića praizveo kantatu Uskrsnuće, nastalu 1934. godine za sola, zbor i orgulje, a neke Preprekove skladbe uvrstio u svoj repertoar.
Surađivao je sa subotičkim komornim zborom ''Collegium musicum catholicum'', i njegovim dirigentom Miroslavom Stantićem, kojem je predao većinu kopija Preprekovih skladbi. Ovaj je zbor na poticaj Đure Rajkovića praizveo kantatu ''Uskrsnuće'', nastalu 1934. godine za sole, zbor i orgulje, a neke Preprekove skladbe uvrstio u svoj repertoar.


Kao glazbeni spisatelj, pisao je priloge u ovim listovima: <ref name="Pifat"/>
Kao glazbeni spisatelj, pisao je priloge u ovim listovima: <ref name="Pifat"/>

Inačica od 5. veljače 2014. u 14:46

Đuro Rajković (Vrbas, 23. veljače 1937. - Petrovaradin, 10. prosinca 2012.)[1] bio je pijanist i glazbeni pedagog iz Novog Sada, odnosno Petrovaradina. [2]

Zakonski je nasljednik prava Stanislava Prepreka.[3]

Životopis

Rodio se u Vrbasu 1937. godine, a preminuo u Petrovaradinu početkom prosinca 2012. godine.

Kod novosadske pijanistice Milice Moč učio je svirati klavir. [2] Studirao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ćirila Ličara, te poslije kod prof. Jelice Popović. Diplomirao je 1964. godine. [2]

Radio je u Novom Sadu u Muzičkoj školi "Isidor Bajić" gdje je predavao klavir od 1962. do 1975. godine. Od slijedeće je godine sve do 2000. prešao na Akademiju umjetnosti u Novom Sadu gdje je radio kao umjetnički suradnik - korepetitor.[2]

Te godine kad je prestao raditi u školi Isidor Bajić utemeljio je klavirski duo s novosadskim pijanistom Gyulom Gálom. Duo je djelovao jedno desetljeće i to uspješno.[2] Svirao je kao solist i koncertni pratitelj i s inim tuzemnim i inozemnim umjetnicima diljem Vojvodine i ondašnje Jugoslavije. [2]

Za RTV Novi Sad snimio je solistička i komorna glazbena djela[2] od 19776. do danas.[4]

Piše književno-povijesna, znanstvena i filozofska djela na temu Hrvata u Vojvodini.[5] Posljednji je učenik i pomagač, prepisivač i suradnik glazbenog velikana Stanislava Prepreka. [6]

S Preprekom surađuje još dok je bio članom petrovaradinske knjižnice "Vladimir Nazor" koja je, dok je Preprek 19 godina radio u njoj, bila žarištem kulturnog života Petrovaradina.[6] Rajković i Preprek surađivali su na kulturnom, glazbenom te drugim poljima.[6]

2007. je otkrio postojanje himne posvećene banu Jelačiću.[3] Djelo je napisao Đuro Arnold, a glazbu je 1922. skladao Stanislav Preprek prigodom osnivanja Omladinskog društva Jelačić u Petrovaradinu (prethodnik današnje HKPD Stanislav Preprek iz Petrovaradina).[3] Djelo je bilo preko 80 godina stajalo skriveno među crkvenim skladbama.[3] Zbirku je Rajkoviću podarila orguljašica-zborovoditeljica novosadske konkatedrale Anica Nevolić, a onda ju je Rajković otkrio.[3]

Od 1985. do 2011. bio je orguljašem u petrovaradinskoj crkvi Uzvišenja sv. Križa.[1]

Surađivao je sa subotičkim komornim zborom Collegium musicum catholicum, i njegovim dirigentom Miroslavom Stantićem, kojem je predao većinu kopija Preprekovih skladbi. Ovaj je zbor na poticaj Đure Rajkovića praizveo kantatu Uskrsnuće, nastalu 1934. godine za sole, zbor i orgulje, a neke Preprekove skladbe uvrstio u svoj repertoar.

Kao glazbeni spisatelj, pisao je priloge u ovim listovima: [1]

Priredio je u Godišnjaku za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata dopisivanje Albe Vidakovića i Stanislava Prepreka. [1] Za tisak je na Danima Ilije Okrugića priredio Okrugićeve svjetovne i crkvene popijevke.[1]

Djela

(izbor)

  • pisana:
  • Pred tminama, sabrana poezija (Stanislav Preprek, Ivan Balenović, Draško Ređep, Đuro Rajković), 2004.[7]
  • Stanislav Preprek: život i djelo, Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika, 2006.
  • Prilozi za povijest knjižničarstva u Petrovaradinu, 2012.
  • glazbena

Izvori

  1. a b c d e In memoriam: Đuro Rajković (1937.-2012.) - Glazbeni bard iz Petrovaradina, piše Petar Pifat, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, pristupljeno 17. siječnja 2013.
  2. a b c d e f g Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Događaji. Koncert pijanista Đure Rajkovića i violinista Nenada Vrbaškog 30. listopada 2011. u Velikoj vijećnici Gradske kuće - Subotica
  3. a b c d e Srijemska biskupija HIMNA POSVEĆENA BANU JELAČIĆU SPOJILA VARAŽDIN I PETROVARADIN, 28. studenoga 2011.
  4. (srpski) Kulturni centar Novog Sada KONCERT - NENAD VRBAŠKI, violina i ĐURO RAJKOVIĆ, klavir
  5. Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
  6. a b c Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Ankica Jukić-Mandić: Predstavljena nova knjiga Đure Rajkovića
  7. Google knjige

Vanjske poveznice