Mihajlo Lukić: razlika između inačica
m zamjena parametra u predlošku, replaced: |nagrade → |odlikovanja |
|||
Redak 37: | Redak 37: | ||
==Zanimljivosti== |
==Zanimljivosti== |
||
* Mihajlo Lukić bio je [[Pravoslavna crkva|pravoslavac]] i član [[Hrvatska pravoslavna crkva|Hrvatske pravoslavne crkve]]. |
* Mihajlo Lukić (rođen kao Mijo Lukić, rimokatolik), bio je [[Pravoslavna crkva|pravoslavac]] i član [[Hrvatska pravoslavna crkva|Hrvatske pravoslavne crkve]]. |
||
==Izvori== |
==Izvori== |
Inačica od 13. veljače 2014. u 15:04
Mihajlo Lukić | |
---|---|
Mihajlo Lukić u uniformi Kraljevske jugoslavenske vojske
| |
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 24. rujna 1886. |
Mjesto rođenja | Virje |
Datum smrti | 18. srpnja 1961. |
Mjesto smrti | Zagreb |
Nacionalnost | Hrvat |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1914. - 1918. 1918. - 1941. 1941. - 1945. |
Čin | general |
Ratovi | Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat |
Važnije bitke | Bitka za Kupres |
Vojska | Austro-ugarska vojska Vojska Kraljevine Jugoslavije Domobranstvo |
Rod vojske | Kopnena vojska |
Zapovijedao | Triglavski alpski odred Osječka divizija III. domobranski korpus |
Mihajlo Lukić (Virje, 24. rujna 1886. – Zagreb, 18. srpnja, 1961.) bio je general u Vojsci Kraljevine Jugoslavije i general Domobranstva NDH.
Životopis
Gimnaziju je završio u Bjelovaru, Višu školu za kadete u Karlovcu a Vojnu akademiju u Beču. Kao austrougarski časnik sudjeluje u Prvome svjetskom ratu.[1] Na početku Travanjskog rata, Lukić je bio zapovjednik Triglavskog alpskog odreda. Od osnutka Nezavisne Države Hrvatske, pa do lipnja, Lukić je bio zapovjednik Osječke divizije.[2] Od srpnja do listopada 1941. postaje zapovjednik Ličke brigade, čiji se stožer nalazio u Bihaću.[3] Također je služio kao obučni časnik 2. talijanskoj armiji, a bio je i generalni inspektor pješaštva.
Od kasne 1941. do travnja 1943. godine bio je zapovjednik 3. domobranskog korpusa, koji je djelovao na većinskom južnom dijelu Nezavisne Države Hrvatske. 1942 otvoreno se protivio tome da hrvatski vojnici odlaze u njemačke jedinice, i držao kako su njemački ekonomski interesi značajni interesima nove Hrvatske države.[4] Otišao je u mirovinu 1943. godine.[4] Umirovljen je jer se protivio slanju Hrvata u njemačke legije i istočno bojište.[1]
Osuđen je na desetogodišnji zatvor u komunističkoj Jugoslaviji.[5] Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.[6]
Njegov sin Darko Lukić bio je ugledni pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.[1]
Zanimljivosti
- Mihajlo Lukić (rođen kao Mijo Lukić, rimokatolik), bio je pravoslavac i član Hrvatske pravoslavne crkve.
Izvori
- ↑ a b c "Tko je tko u NDH", Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 244.
- ↑ (engl.) Osijek Division, preuzeto 25. studenoga 2012.
- ↑ (engl.) Lika Brigade, preuzeto 25. studenoga 2012.
- ↑ a b Marijan, Davor, Borbe za Kupres 1942, AGM, Zagreb, 1999.
- ↑ Home Guard - Ground Army
- ↑ Mihajlo Lukić, Gradsko groblje