Mrtva priroda: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 6: Redak 6:


U [[19. stoljeće|19. stoljeću]] [[Paul Cézanne]] je na tematici mrtve prirode rješavao temeljne probleme slikarskog izraza i dvodimenzionalnosti slike.
U [[19. stoljeće|19. stoljeću]] [[Paul Cézanne]] je na tematici mrtve prirode rješavao temeljne probleme slikarskog izraza i dvodimenzionalnosti slike.
[[Datoteka:Anica Vranković - Mrtva priroda, 1967..jpg|mini|[[Anica Vranković]]: ''Mrtva priroda'', 1967.]]
[[Datoteka:Anica Vranković - Mrtva priroda, 1967..jpg|mini|250px|[[Anica Vranković]]: ''Mrtva priroda'', 1967.]]
Osim u [[slikarstvo|slikarstvu]], [[kiparstvo|kiparstvu]] i [[grafika|grafici]], javlja se i u [[fotografija|fotografiji]] i drugim oblicima suvremenog umjetničkog izraza ([[Instalacija|instalacije]], [[video]], [[ambijentalna umjetnost]]).
Osim u [[slikarstvo|slikarstvu]], [[kiparstvo|kiparstvu]] i [[grafika|grafici]], javlja se i u [[fotografija|fotografiji]] i drugim oblicima suvremenog umjetničkog izraza ([[Instalacija|instalacije]], [[video]], [[ambijentalna umjetnost]]).



Inačica od 14. veljače 2014. u 11:08

Vincent van Gogh, Suncokreti (1888.)

Mrtva priroda (francuski: Nature morte; engleski: Still Life, njemački: Stilleben) je likovni motiv, prikaz neživih ili nepokretnih predmeta (cvijeće, uporabni predmeti, lovački pribor i ulov, posuđe) u likovnim umjetnostima.

Jean-Baptiste-Siméon Chardin, Raža, (1728.)

Kao posebna tema javlja se od antike, a u srednjem vijeku tek pojedini detalji u okviru religijskog prikaza imaju oznake mrtve prirode. Od 15. stoljeća i renesanse raste značenje takvih prikaza koji su još uvijek dijelom portreta ili pejzaža, ali imaju značajno religijsko ili alegorijsko simbolično značenje. U baroku mrtva priroda postaje posebna slikarska tema, a osobit procvat doživljava u flamanskom i holandskom slikarstvu 17. stoljeća. Motiv mrtve prirode, za razliku od portreta i pejzaža, omogućavao je slikarima veću kontrolu kompozicijske postavke, te elemenata harmonije i proporcija u svrhu ostvarivanja umjetničkog sklada koji se tada smatrao definicijom ljepote.

U 19. stoljeću Paul Cézanne je na tematici mrtve prirode rješavao temeljne probleme slikarskog izraza i dvodimenzionalnosti slike.

Anica Vranković: Mrtva priroda, 1967.

Osim u slikarstvu, kiparstvu i grafici, javlja se i u fotografiji i drugim oblicima suvremenog umjetničkog izraza (instalacije, video, ambijentalna umjetnost).

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mrtva priroda