Srpski pokret obnove: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 2: Redak 2:


== Povijest ==
== Povijest ==
SPO je osnovan [[1990]]. godine, i tijekom [[1990-ih]] bio je jedna od najjačih i najmasovnijih oporbenih stranaka režimu srpskog predsjednika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]]. Tokom 1990-ih, bila je organizator prosvjeda protiv Miloševićevog režima. Uz Demokratsku stranku predvodili su [[Prosvjedi u Beogradu 9. ožujka 1991.|prosvjede 9. ožujka 1991.]], na kojim su, nakon intervencije policije, poginuli jedan mladić i policajac. Drašković je istog dana uhićen. Te noći su po naredbi Miloševića izašli tenkovi [[JNA]] na ulice Beograda, zbog opasnosti od obaranja tadašnjeg političkog vrha Srbije. Drugi put Drašković je uhićen [[1. lipnja]] [[1993.]] nakon pokušaja zauzimanja skupštine od strane Draškovića i demonstranata. Pušten je pod pritiskom međunarodne zajednice, prije svega Mitteranda, Clintona i Mitzotakisa.
SPO je osnovan [[1990]]. godine, i tijekom [[1990-ih]] bio je jedna od najjačih i najmasovnijih oporbenih stranaka režimu srpskog predsjednika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]]. Tokom 1990-ih, bila je organizator prosvjeda protiv Miloševićevog režima. Uz Demokratsku stranku predvodili su [[Prosvjedi u Beogradu 9. ožujka 1991.|prosvjede 9. ožujka 1991.]], na kojim su, nakon intervencije policije, poginuli jedan mladić i policajac. Drašković je istog dana uhićen. Te noći su po naredbi Miloševića izašli tenkovi [[JNA]] na ulice Beograda, zbog opasnosti od obaranja tadašnjeg političkog vrha Srbije.

1991. su poznati kriminalci Đorđe Matić Beli i Đorđe Božović Giška odlučili da budu protiv Miloševića i da se pridruže SPO-u. Onda su kao odlučili da formiraju Srpsku gardu izjavljujući da će ona ići da se bori za zaštitu srpskog naroda, što je bila ondašnja retorika srpskih nacionalista. Okupili su neke ljude, pravili su kampove za obuku po Srbiji gdje su se uvježbavali. Nisu uspjeli otići na ratište sve do kraja rujna. Otišli su u Liku gdje su sudjelovali u nekim borbama. Odmah u prvim borbama poginuo im je zapovjednik Đorđe Božović nakon čega se ta jedinica raspala.<ref>[http://www.slobodnaevropa.org/content/plp_paravojne_formacije_dusan_silni_beli_orlovi_srpski_sokolovi/2008829.html], Pristupljeno 25.4.2013.</ref>

Drugi put Drašković je uhićen [[1. lipnja]] [[1993.]] nakon pokušaja zauzimanja skupštine od strane Draškovića i demonstranata. Pušten je pod pritiskom međunarodne zajednice, prije svega Mitteranda, Clintona i Mitzotakisa.


Krajem 1996. Drašković, [[Zoran Đinđić]] i [[Vesna Pešić]] organizirali su masovne prosvjede u svim gradovim Srbije, zbog krađe glasova na lokalnim izborima. I studenti su se priključili ovim protestima.
Krajem 1996. Drašković, [[Zoran Đinđić]] i [[Vesna Pešić]] organizirali su masovne prosvjede u svim gradovim Srbije, zbog krađe glasova na lokalnim izborima. I studenti su se priključili ovim protestima.
Redak 12: Redak 16:
== Vanjske poveznice==
== Vanjske poveznice==
[http://www.spo.rs/ Službena stranica]
[http://www.spo.rs/ Službena stranica]

== Izvori ==
{{izvori|2}}


[[Kategorija: Srpske političke stranke]]
[[Kategorija: Srpske političke stranke]]

Inačica od 14. veljače 2014. u 21:19

Srpski pokret obnove (SPO) je politička stranka u Srbiji, čiji je predsjednik Vuk Drašković.

Povijest

SPO je osnovan 1990. godine, i tijekom 1990-ih bio je jedna od najjačih i najmasovnijih oporbenih stranaka režimu srpskog predsjednika Slobodana Miloševića. Tokom 1990-ih, bila je organizator prosvjeda protiv Miloševićevog režima. Uz Demokratsku stranku predvodili su prosvjede 9. ožujka 1991., na kojim su, nakon intervencije policije, poginuli jedan mladić i policajac. Drašković je istog dana uhićen. Te noći su po naredbi Miloševića izašli tenkovi JNA na ulice Beograda, zbog opasnosti od obaranja tadašnjeg političkog vrha Srbije.

1991. su poznati kriminalci Đorđe Matić Beli i Đorđe Božović Giška odlučili da budu protiv Miloševića i da se pridruže SPO-u. Onda su kao odlučili da formiraju Srpsku gardu izjavljujući da će ona ići da se bori za zaštitu srpskog naroda, što je bila ondašnja retorika srpskih nacionalista. Okupili su neke ljude, pravili su kampove za obuku po Srbiji gdje su se uvježbavali. Nisu uspjeli otići na ratište sve do kraja rujna. Otišli su u Liku gdje su sudjelovali u nekim borbama. Odmah u prvim borbama poginuo im je zapovjednik Đorđe Božović nakon čega se ta jedinica raspala.[1]

Drugi put Drašković je uhićen 1. lipnja 1993. nakon pokušaja zauzimanja skupštine od strane Draškovića i demonstranata. Pušten je pod pritiskom međunarodne zajednice, prije svega Mitteranda, Clintona i Mitzotakisa.

Krajem 1996. Drašković, Zoran Đinđić i Vesna Pešić organizirali su masovne prosvjede u svim gradovim Srbije, zbog krađe glasova na lokalnim izborima. I studenti su se priključili ovim protestima.

Na parlamentarnim izborima u Srbiji prosinca 2000. godine, SPO ne uspijeva ući u parlament. Tri godine kasnije, SPO u koaliciji sa strankom Nova Srbija ponovo se vraća na srpsku političku scenu. U travnju 2004. godine, Vuk Drašković izabran je za ministra vanjskih poslova Srbije i Crne Gore. U siječnju 2007. godine, SPO ponovo ne uspijeva ući u parlament.

Pred izvanredne parlamentarne izbore (održane u svibnju 2008. ), SPO je pristupio koaliciji "Za europsku Srbiju - Boris Tadić", koju čine Demokratska stranka, G 17+, i Liga socijaldemokrata Vojvodine.

Vanjske poveznice

Službena stranica

Izvori

  1. [1], Pristupljeno 25.4.2013.