Rafael

Ovo je glavno značenje pojma Rafael. Za druga značenja pogledajte Rafael (arkanđeo).

Rafael
visoka renesansa
Autoportret iz 1506., ulje na platnu, 45 x 33 cm, Uffizi, Firenca
Rođenje	6. travnja 1483., Urbino, Italija
Smrt	6. travnja 1520., Rim, Papinska država
Vrsta umjetnosti	slikarstvo - crtež – arhitektura
Praksa	Urbino, Firenca, Rim
Utjecao	Tizian, Tintoretto, Prerafaeliti, itd.
Utjecali	Leonardo, Andrea del Sarto, Fra Bartolomeo, Michelangelo
Poznata djela	Vjenčanje Djevice Atenska škola Portret Pape Lava X.
Portal o životopisima

Rafael, pravog imena Raffaello Santi da Urbino, bio je talijanski slikar i arhitekt Visoke renesanse. U Rafaelovu slikarskom djelu došao je do punog izražaja duh visoke renesanse sa svojim zanosom za klasičnu harmoniju i idealnu ljepotu. Kao objektivna vrijednost u slikarskoj umjetnosti ostaju čistoća njegovih crteža, jasnoća kompozicije, vedrina kolorita i neposredna ljudska realizacija portreta. Rafael je izvršio golem utjecaj na svoje učenike i suradnike. Njegov crtež i kompozicija bili su uzor mnoštvu njegovih sljedbenika.

Vjenčanje Djevice, 1504., ulje na platnu, 170x117 cm, Brera, Milano.

Biografija

Bio je učenik kod svog oca zlatara i kipara Giovannija Santija koji je radio za humanista i ljubitelja umjetnosti, vojvodu Urbina, Federico III. Montefeltro. Rafael je rođen i odrastao u njegovoj palači u Urbinu koju je dizajnirao Franjo Vranjanin. Daljnju naobrazbu pružio mu je njegov stric, slavni arhitekt Donato Bramante.

U početku slika svoje prve Bogorodice, a dolaskom u Firencu na njega utječu toskanski majstori, te radi velike oltarne slike Bogorodice s djetetom, djelomice u pejzažnim ambijentima.

Od jeseni 1504. Rafael boravi i radi u Firenci na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara, Leonarda da Vincija, Andree del Sarta, Michelangela i Fra Bartolomea. U Firencu je došao sa namjerom da ostane nekoliko mjeseci i da prouči radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i 21. travnja 1508. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa "Rafaelo. Slikar u Firenci". U međuvremenu boravi nakratko u svom rodnom mjestu Urbino i u Perugiji. U tom vremenu nastaju njegove poznate slike Bogorodice: Madonna u zelenom (1505, Sveta Obitelj (1507), Vjenčanje Djevice (1504.).

Utjecaj Firence

Raphael je vodio "nomadski" život, radio je u raznim centrima u sjevernoj Italiji, ali je proveo dobar dio vremena u Firenci, možda oko 1504. Međutim, iako je tradicionalno pozivanje na "firentinskog razdoblja" oko 1504-8, on vjerojatno nikada nije bio stalni stanovnik. Možda je posjetio grad kako bi osigurao materijale. Kao i ranije s Perugino i drugima, Raphael je bio u mogućnosti da asimilira utjecaj firentinske umjetnosti, čuvajući svoj originalni stil. Freske u Perugia oko 1505 pokazuju novu monumentalnu kvalitetu u kompoziciji koje mogu predstavljati utjecaj Fra Bartolomeo, za kojeg Vasari kaže da je bio prijatelj Rafaela. No najupečatljiviji utjecaj u radu tih godina je Leonardo da Vinci, koji se vratio u grad 1500 - 1506. Raphael je počeo koristiti dinamičane i složene kompozicije, a iako još njegovi slikani predmeti su još uvijek uglavnom mirni, on je napravio izvučene studije borbe golih muškaraca, jedan je od opsesije razdoblja u Firenci. Drugi crtež je portret mlade žene koja koristi tri četvrtine duljine piramidalnog sastav samo-završen "Mona Lise", ali još uvijek izgleda potpuno Raphaeleski. Još jedna od Leonardo kompozicijske izuma, piramidalna Sveta Obitelj, ponovljen u nizu radova koji ostaju među njegovim najpoznatijim štafelajnih slika. Tu je crtež Rafaela u Rojalnoj zbirci Leonardovog izgubljenog Leda i labud, iz koje je prilagođena kontrapost poza u vlastitoj Saint Catherine u Aleksandriji. On je također usavršavaju svoju verziju Leonardo sfumato modeliranja, daje suptilnosti njegovom slikarstvu ljudi, a razvija interakciju između pogleda njegovih skupina, koje su mnogo manje zagonetne od onih Leonarda. Ali on čuva lagano jasno svjetlo Perugino u njegovim slikama. Leonardo je više od trideset godina stariji od Rafaela, ali Michelangelo, koji je bio u Rimu u tom razdoblju, bio je stariji samo osam godina. Michelangelo nije volio Leonarda, a kad je došao u Rim Rafaela voli još i manje, pripisujući zavjere protiv njega u mlađem muškarcu. Rafael bi bio svjestan svojih djela u Firenci, ali u svom najizvornijem radu tih godina, on odlazi u drugi smjer. Njegovo Taloženje Krista oslanja se na klasično širenje figure preko prednjeg djela slike i nije u potpunosti uspješno postigla cilj. Wöllflin prepoznaje utjecaj Madonne u Michelangelova Doni Tondo u klečećoj figuri na desnoj strani, ali ostatak sastava je daleko od njegovog stila, ili Leonardovog. Iako visoko cijenjenih u to vrijeme, a mnogo kasnije prisilno udaljen iz Perugie sa strane Borghese, to stoji kao pojedinac Raphaelovog rada. Njegov klasicizam kasnije prati manje doslovan primjer.

Rimsko doba

Portet Pape Julija II., 1512., ulje na platnu, 63 × 40 cm, palača Pitti, Firenca.

Krajem 1508. po preporuci Bramantea Rafael dobija poziv od pape Julija II. da dođe u Rim da bi ukrasio privatne odaje sa freskama u Vatikanu. Oslikao je tri odaje u Vatikanu freskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama (Rafaelove sobe). Devet godina je radio na te tri čekaonice (Stanze) u Vatikanu: od 1509. - 1511. na prvoj sali Stanza della Segnatura, od 1511. - 1514. Stanza d'Eliodoro, te od 1514. - 1517. Stanza dell'Incendio di Borgo.

Godine 1511. Rafael upoznaje Michelangela koji je radio na osliku svoda poznate Sikstinske kapele. Kroz poznanstvo sa Sebastijanom del Piombom, koji je također u to vrijeme radio u Rimu, Rafael se upoznaje sa venecijanskim slikarstvom. Kod svih fresaka koje je Rafael izveo za Vatikan, pomagali su mu učenici iz njegove radionice kao i ostali suradnici koje je zaposlio.

Kod programa za Sala di Costantino za koju je Rafael napravio idejnu skicu očigledno je malo dijelova koje je on sam svojom rukom nacrtao, dalje izvođenje preuzeli su njegovi učenici od 1520. do 1524., Giulio Romano i Giovanni Francesco Penni.

Tijekom radova na stanzama umire papa Julije II. 21. veljače 1513. i papa postaje Giovanni de Medici pod imenom Lav X. 11. ožujka. I novi papa je također bio privržen Rafaelu i nakon smrti Bramantea 11. ožujka 1514. proglašen je za nasljednika, i već 1. travnja te iste godine Rafael postaje arhitekt i izvođač radova na bazilici Sv. Petra.

Godine 1515. postaje konzervator antičkih spomenika u Rimu, a pri tom ga podržava njegov prijatelj Baldasare Castiglione. U studenom te godine Rafael kupuje kuću u Borgu.

Dana 20. travnja 1519. prvih sedam tapiserija koji su tkani u Flandriji su obješeni na zidove u Sikstinskoj kapeli.

Na veliki petak 6. travnja 1520., u 37. godini života Rafael umire od neprekidne visoke temperature. Pokopan sljedećeg dana uz veliku počast, a sahranjen je u Panteonu.

Djela

Atenska škola, Stanza della Segnatura, Vatikan (1513.-14.)

Isusovo preobraženje, (Vatikanski muzeji, iz 1516.-20.) je ostala nedovršena po Rafaelovoj smrti i dovršili su je njegovi učenici.

Rafael je majstor sklada, a njegova umjetnost je lirska i dramska. On je bio najreprezentativniji slikar renesanse koji je u svoju umjetnost uklopio sve dotadašnje spoznaje i iskustvo umjetnosti (chiaro-scuro, sfumato i kompozicije od Leonarda, te karakternost i voluminoznost likova od Michelangela). Njegova rana slika Vjenčanje djevice (Vatikan) pokazuje lirski ugođaj; hram je u pozadini, komplicirana izvedba perspektive … nagovještavaju Rafaelove kasnije radove kao arhitekta. Dok je Michelangelo radio na stropu Sikstinske kapele, Rafael je slikao freske u Vatikanskim polu-javnim sobama – stanze (oko 1510). Tri od ovih fresaka, Atenska škola, Sveti razgovori i Poetika, su slavna remekdjela koja predstavljaju vrhunske discipline koje su se štovale u renesansi: filozofiju, religiju i umjetnost. Predivno komponirane, jasne i mirne; one zrače spokojnošću.

Bio je i izvrstan portretist te je razvio svoj način slikanja Bogorodice kao čistu i idealiziranu. Ona će postati modelom generacija slikara koji slijede.

• 
  Gospa od češljugara, Ermitaž, Sankt Petersburg, Rusija.
• 
  Skidanje s križa, 1507., ulje na dasci, 184 x 176 cm, Galleria Borghese, Rim
• 
  Galatea, freska iz vile Farnese, Rim (1511.).
• 
  Rafaelov autoportret u desnom kutu Atenske škole, Vatikan 1514.
• 
  Sikstinska Madonna, Vatikan (1513.-14.).
• 
  Francesco Maria della Rovere (1514), Muzej Czartoryski, Krakov.
• 
  Madonna della Seggiola, palača Pitti, Firenca (1514.).
• 
  Portret Baldassarea Castiglionea, Louvre, Pariz (1515.).
• 
  Kapela Chigi, Santa Maria del Popolo, Rim, 1516.
• 
  Papa Lav X., Uffizi, Firenca (1518.-19.).

Ostali projekti

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Raffaello Sanzio
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Raffaello Sanzio