Borci za Hrvatsku: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 9: | Redak 9: | ||
| scenarij = |
| scenarij = |
||
| pripovjedač = |
| pripovjedač = |
||
| glavne uloge = [[Lovro Von |
| glavne uloge = [[Lovro Von Matačić]] |
||
| glazba = [[Krešimir Baranović]], [[Lovro Von |
| glazba = [[Krešimir Baranović]], [[Lovro Von Matačić]] |
||
| snimatelj = [[Oktavijan Miletić]] |
| snimatelj = [[Oktavijan Miletić]] |
||
| montaža = |
| montaža = |
||
Inačica od 8. ožujka 2014. u 21:17
| Borci za Hrvatsku | |
|---|---|
| Glavne uloge | Lovro Von Matačić |
| Glazba | Krešimir Baranović, Lovro Von Matačić |
| Snimatelj | Oktavijan Miletić |
| Distributer | Hrvatski slikopis |
| Godina izdanja | 1944. |
| Trajanje | 19 min. |
| Država |  NDH |
| Jezik | hrvatski |
| Žanr | igrani ratni dokumentarni |
 Portal o filmu | |
Borci za Hrvatsku je hrvatski igrano-dokumentarni film iz 1944. godine. Slikovni je izvještaj o obuci hrvatskih domobrana u Stockerauu u Njemačkoj (danas u Austriji).
Radnja
Film započinje kratkim pregledom hrvatske vojne povijesti te pregledom hrvatske povijesti kroz zemljovide Hrvatske. Sredovječni čovjek u seljačkoj nošnji, Grga Krmpotić, došao je u domobranski stožer. Žali se poručniku jer je čuo da mu je sin ga poslan u Njemačku. Časnik mu objašnjava kako se Nijemci vrhunska vojna sila i da će oni obučit ratovanju hrvatske mladiće bolje nego bilo tko drugi! Nadalje film prikazuje kako su Grgu Krmpotića obmanule glasine koje širi neprijateljska propaganda, Radio Moskva i Radio London, a spremno ih preuzimaju domaće izdajice. U ured ulazi potpukovnik. Njega je utjelovio poznati dirigent Lovro plemeniti Matačić. On upravo odlazi u Stockerau, gdje je Grgin sin na vojnoj obuci, jer će zatim poslije imati koncert u Beču za hrvatske momke, te sa sobom vodi zabrinutog oca, kako bi mu pokazao da ne treba vjerovati glasinama. U Stockerauu, Matačić i Grga Krmpotić obilaze vojarnu. Novaci vježbaju na najmodernijem naoružanju, spavaonice su im čiste i uredne, hrana izvrsna, a tijekom vikenda mogu u obližnji Beč. Istodobno se odvija i pokazna vježba posade haubice 10.5 cm LFH15 (Leichte Feldhaubitze 15) pod zapovjedništvom njemačkog podčasnika. Iz sobe mladih vojaka čuju se hrvatske pjesme. Te nedjelje Matačić dirigira izvedbom "Licitarsko srce" Krešimira Baranovića, pa se nakon tog izleta Grga Krmpotić vraća kući da umiri svoju ženu. Nakon obuke u Stockerauu, domobranski se dočasnici vraćaju u Zagreb te se susreću s rodbinom, a poslije poticajnog govora Ante Pavelića odlaze na bojište. Nakon prolaska kroz Mostar, preko Starog mosta, na ratištu se vode borbe. Cestom prolazi kolona vojnika iznad Dubrovnika, hrvatski vojnik s puškom u ruci simbolično stoji nad gradom Dubrovnikom. Film završava Matoševim stihom: "I dok je srdca biti će i Hrvatske".
Ostalo
- Za vrijeme snimanja filma na obuci u Stockerauu je bio i Velimir Pavelić, sin poglavnika Ante Pavelića.[1]