Andrija Andabak: razlika između inačica
m →Izvori |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 16: | Redak 16: | ||
|knjige= |
|knjige= |
||
|služba=[[1992.]] |
|služba=[[1992.]] |
||
|čin=[[ |
|čin=[[pukovnik]] (posthumno) |
||
|ratovi=[[Domovinski rat]] |
|ratovi=[[Domovinski rat]] |
||
|vojska=[[Hrvatska vojska]] |
|vojska=[[Hrvatska vojska]] |
||
Redak 25: | Redak 25: | ||
== Život prije [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] == |
== Život prije [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] == |
||
'''Andrija Andabak''' od oca |
'''Andrija Andabak''' od oca Stjepana i majke Ruže (dj. Kaselj) rođen je 6. rujna 1956. godine u [[Split|Splitu]]. Djetinjstvo provodi u [[Nuštar|Nuštru]], gdje pohađa osnovnu školu, a nakon toga i srednju Tehničku školu Ruđera Boškovića u [[Vinkovci|Vinkovcima]], smjer elekrotehničar. Oženio se s Nadom Čović dana 27. prosinca 1980. godine. Zapošljava se u poduzeću [[Vupik]] u [[Vukovar|Vukovaru]] 1981. godine, kada dobiva sina Marka 1981., te Stjepana 1984. godine. Živio je u obiteljskoj kući u Nuštru zajedno sa bratom Zvonimirom, sestrom Dragicom, ocem i majkom. |
||
=== Vojna obuka === |
=== Vojna obuka === |
||
Godine 1979./1980. služi kao ročnik u [[Jugoslavenska narodna armija|JNA]] u mjestu [[Bitolj]] u [[Makedonija|Makedoniji]] gdje se uči poglavito radu na protuoklopnim raketama tipa [[9M14 Maljutka]]. Nakon toga najmanje jednom mjesečno ide na vojne vježbe. |
Godine 1979./1980. služi kao ročnik u [[Jugoslavenska narodna armija|JNA]] u mjestu [[Bitolj]] u [[Makedonija|Makedoniji]] gdje se uči poglavito radu na [[protuoklopna raketa|protuoklopnim raketama]] tipa [[9M14 Maljutka]]. Nakon toga najmanje jednom mjesečno ide na vojne vježbe. |
||
== Početak i tijek [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] == |
== Početak i tijek [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] == |
||
Redak 35: | Redak 35: | ||
U lipnju 1991. godine dragovoljno se prijavljuje u [[3. gardijska brigada "Kune"|3. gardijska]], [[109. Vinkovačka brigada]], gdje i započinje svoje protuoklopno vojno djelovanje prvim pogotkom već 28. rujna 1991. |
U lipnju 1991. godine dragovoljno se prijavljuje u [[3. gardijska brigada "Kune"|3. gardijska]], [[109. Vinkovačka brigada]], gdje i započinje svoje protuoklopno vojno djelovanje prvim pogotkom već 28. rujna 1991. |
||
Nakon uništenog 15. oklopa, od tadašnjeg zapovjednika J. Zvirotića, na poklon dobiva pištolj |
Nakon uništenog 15. oklopa, od tadašnjeg zapovjednika J. Zvirotića, na poklon dobiva pištolj češku Zbrojovku M75, a uspjeh u boju Andrije Andabaka daleko se čuo, te je Andabak pozvan na večeru u [[Banski dvori|Banske dvore]] kod predsjednika RH [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] 1992. gdje su ga ugostili i [[Anton Tus]], te [[Janko Bobetko]]. Radio je kao instruktor na vojnom učilištu u Zagrebu. |
||
10. travnja 1992. godine uništava 31. oklop, M-55, a do pogibije i svoj posljednji oklop [[T-84]]. Priznato mu je uništenje ili onesposobljavanje ukupno 32 oklopa, od čega 30 tenkova (14. [[T-84]] 16. M-55 1 BVP i 1 transporter). Poginuo je 7. srpnja 1992. u Posavini i pokopan je u Nuštru. |
10. travnja 1992. godine uništava 31. oklop, M-55, a do pogibije i svoj posljednji oklop [[T-84]]. Priznato mu je uništenje ili onesposobljavanje ukupno 32 oklopa, od čega 30 tenkova (14. [[T-84]] 16. M-55 1 BVP i 1 transporter). Poginuo je 7. srpnja 1992. u Posavini i pokopan je u Nuštru. |
Inačica od 21. ožujka 2014. u 06:46
Andrija Andabak | |
---|---|
Andrija Andabak 1992.
| |
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 6. rujna 1956. |
Mjesto rođenja | Split, Hrvatska |
Datum smrti | 7. srpnja 1992. |
Mjesto smrti | Posavina |
Nacionalnost | Hrvat |
Nadimak | Cile |
Supruga | Nada |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1992. |
Čin | pukovnik (posthumno) |
Ratovi | Domovinski rat |
Vojska | Hrvatska vojska |
Rod vojske | Hrvatska kopnena vojska |
Andrija Andabak (Split, 6. rujna 1956. - Posavina, 7. srpnja 1992.), hrvatski vojnik.
Život prije Domovinskog rata
Andrija Andabak od oca Stjepana i majke Ruže (dj. Kaselj) rođen je 6. rujna 1956. godine u Splitu. Djetinjstvo provodi u Nuštru, gdje pohađa osnovnu školu, a nakon toga i srednju Tehničku školu Ruđera Boškovića u Vinkovcima, smjer elekrotehničar. Oženio se s Nadom Čović dana 27. prosinca 1980. godine. Zapošljava se u poduzeću Vupik u Vukovaru 1981. godine, kada dobiva sina Marka 1981., te Stjepana 1984. godine. Živio je u obiteljskoj kući u Nuštru zajedno sa bratom Zvonimirom, sestrom Dragicom, ocem i majkom.
Vojna obuka
Godine 1979./1980. služi kao ročnik u JNA u mjestu Bitolj u Makedoniji gdje se uči poglavito radu na protuoklopnim raketama tipa 9M14 Maljutka. Nakon toga najmanje jednom mjesečno ide na vojne vježbe.
Početak i tijek Domovinskog rata
U lipnju 1991. godine dragovoljno se prijavljuje u 3. gardijska, 109. Vinkovačka brigada, gdje i započinje svoje protuoklopno vojno djelovanje prvim pogotkom već 28. rujna 1991.
Nakon uništenog 15. oklopa, od tadašnjeg zapovjednika J. Zvirotića, na poklon dobiva pištolj češku Zbrojovku M75, a uspjeh u boju Andrije Andabaka daleko se čuo, te je Andabak pozvan na večeru u Banske dvore kod predsjednika RH Franje Tuđmana 1992. gdje su ga ugostili i Anton Tus, te Janko Bobetko. Radio je kao instruktor na vojnom učilištu u Zagrebu.
10. travnja 1992. godine uništava 31. oklop, M-55, a do pogibije i svoj posljednji oklop T-84. Priznato mu je uništenje ili onesposobljavanje ukupno 32 oklopa, od čega 30 tenkova (14. T-84 16. M-55 1 BVP i 1 transporter). Poginuo je 7. srpnja 1992. u Posavini i pokopan je u Nuštru.
Post mortum
Posmrtno je odlikovan činom bojnik, a naknadno i pukovnik, te je obitelji poginulog dana 19. prosinca 1995. godine uručen Red kneza Domagoja s ogrlicom, a prethodno Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenica domovinskog rata.
U čast Andrije Andabaka, ali i svih poginulih nuštarskih branitelja svake godine održava se memorijalni turnir koji nosi njegovo ime.
Andrija Andabak u Domovinskome ratu poznat je bio kao osoba koja niti jednog trenutka nije razmišljala o sebi nego kako da svojim umijećem pridonese obrani domovine. Bio je veliki znalac i vrsni operator. Andrija Andabak je sam uništio 32 oklopna vozila u samo 8 mjeseca Domovinskog rata.
Njegovim imenom, nazvano je priznanje koje Hrvatska vojska dodjeljuje za 3 ili više uništenih oklopnih vozila.
Dana 7. srpnja 2009. godine na obiteljskoj kući gdje je živio, otkrivena je spomen ploča legendarnom Andriji Andabaku.
Izvori
- http://www.centardomovinskograta.hr/1992.html
- http://www.hic.hr/ZZ-spomenar06.htm
- http://www.hrt.hr/arhiv/98/07/07/rh_hrv.html
- http://www.vktel.com/v/index.php?option=com_content&task=view&id=1934&Itemid=2
- http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1996_03_17_281.html
- http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1992_10_67_7320.html
- http://croatiabusinessreport.wordpress.com/2012/06/18/zagrebs-homeland-war-exhibition/