Celibat: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Donatus (razgovor | doprinosi)
m ma nemoj
Redak 1: Redak 1:
{{izvor}}
{{izvor}}
{{NPOV}}
{{NPOV}}
'''Celibat''' je jedan od nauka{{fact}} Katoličke crkve, koji zabranjuje svećenicima ženidbu. Takav nauk ne postoji u drugim kršćanskim crkvama. Štoviše u nekim pravoslavnim crkvama uvjet da bi se postao svećenik je da ta osoba bude već oženjena. U protestantskim crkvama celibat također ne postoji (npr. Evangelička, Baptistička, Adventistička, Anglikanska itd.). [[Martin Luther]], jedan od najvećih reformatora, čak se i oženio časnom sestrom. U islamu celibat također ne postoji, prva Muhamedova žena također je bila časna sestra.
'''Celibat''' je jedan od nauka{{fact}} Katoličke crkve, koji zabranjuje svećenicima ženidbu. Takav nauk ne postoji u drugim kršćanskim crkvama. Štoviše u nekim pravoslavnim crkvama uvjet da bi se postao svećenik je da ta osoba bude već oženjena{{fact}}. U protestantskim crkvama celibat također ne postoji (npr. Evangelička, Baptistička, Adventistička, Anglikanska itd.). [[Martin Luther]], jedan od najvećih reformatora, čak se i oženio časnom sestrom. U islamu celibat također ne postoji, prva Muhamedova žena također je bila časna sestra.


Uveo ga je [[Grgur VII.]] 1074. na sinodu u [[Rim]]u{{fact}}. Taj sinod zabranio je svečenićku ženidbu, te zahtjevao od oženjenih svećenika da napuste žene, kasnije u svojoj enciklici iz [[1079]]. papa je zabranio oženjenim svećenicima i da ulaze u crkvu. Kad je papin dekret stigao u zapadnu [[Europa|Europu]] izbila je pobuna{{fact}}.
Uveo ga je [[Grgur VII.]] 1074. na sinodu u [[Rim]]u{{fact}}. Taj sinod zabranio je svečenićku ženidbu, te zahtjevao od oženjenih svećenika da napuste žene, kasnije u svojoj enciklici iz [[1079]]. papa je zabranio oženjenim svećenicima i da ulaze u crkvu. Kad je papin dekret stigao u zapadnu [[Europa|Europu]] izbila je pobuna{{fact}}.

Inačica od 10. studenoga 2006. u 16:30

Celibat je jedan od nauka[nedostaje izvor] Katoličke crkve, koji zabranjuje svećenicima ženidbu. Takav nauk ne postoji u drugim kršćanskim crkvama. Štoviše u nekim pravoslavnim crkvama uvjet da bi se postao svećenik je da ta osoba bude već oženjena[nedostaje izvor]. U protestantskim crkvama celibat također ne postoji (npr. Evangelička, Baptistička, Adventistička, Anglikanska itd.). Martin Luther, jedan od najvećih reformatora, čak se i oženio časnom sestrom. U islamu celibat također ne postoji, prva Muhamedova žena također je bila časna sestra.

Uveo ga je Grgur VII. 1074. na sinodu u Rimu[nedostaje izvor]. Taj sinod zabranio je svečenićku ženidbu, te zahtjevao od oženjenih svećenika da napuste žene, kasnije u svojoj enciklici iz 1079. papa je zabranio oženjenim svećenicima i da ulaze u crkvu. Kad je papin dekret stigao u zapadnu Europu izbila je pobuna[nedostaje izvor].

Ipak Grgurova je volja[nedostaje izvor] pobjedila, ali storgi dekret o celibatu nije uspio podići moralno stanje u crkvi. U opisima srednjovjekovnih prilika u crkvi, često se spominje velik nemoral u redovima nižeg i višeg klera, čak i među papama[nedostaje izvor].