Crnogorci: razlika između inačica
m →Crnogorski simoli: slovo |
Citiranje www pomoću skripte |
||
Redak 5: | Redak 5: | ||
| opis slike = <small>[[Mihailo]]{{•}}[[Bodin]]{{•}}[[Petar II. Petrović Njegoš|Njegoš]]<br>[[Nikola I.]]{{•}}[[Krsto Popović|Popović]]{{•}}[[Marko Miljanov|Miljanov]]<br>[[Jelena Savojska|Jelena]]{{•}}[[Mirko Vučinić|Vučinić]]{{•}}[[Predrag Mijatović|Mijatović]]</small> |
| opis slike = <small>[[Mihailo]]{{•}}[[Bodin]]{{•}}[[Petar II. Petrović Njegoš|Njegoš]]<br>[[Nikola I.]]{{•}}[[Krsto Popović|Popović]]{{•}}[[Marko Miljanov|Miljanov]]<br>[[Jelena Savojska|Jelena]]{{•}}[[Mirko Vučinić|Vučinić]]{{•}}[[Predrag Mijatović|Mijatović]]</small> |
||
| populacija = 600 000 - 800 000 (pretpostavka) |
| populacija = 600 000 - 800 000 (pretpostavka) |
||
| regije = {{ZD+X/C|CG}} 278.865 (2011.)<ref name=zavod>{{citiranje |
| regije = {{ZD+X/C|CG}} 278.865 (2011.)<ref name=zavod>{{citiranje www|url=http://www.monstat.org/userfiles/file/popis2011/saopstenje/saopstenje%281%29.pdf|naslov=Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011 godine: Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovest i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori|dan=12. 07. 2011.|izdavač=Zavod za statistiku Crne Gore (MONSTAT)|preuzeto=12. 02. 2012.|jezik={{cg icon}}}}</ref> |
||
| regija1 = {{ZD+X/S|SRB}} |
| regija1 = {{ZD+X/S|SRB}} |
||
| pop1 = 38 527 |
| pop1 = 38 527 |
Inačica od 15. travnja 2014. u 13:55
Crnogorci | ||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Mihailo • Bodin • Njegoš Nikola I. • Popović • Miljanov Jelena • Vučinić • Mijatović | ||||||||||||||||||||||||
Ukupno pripadnika | ||||||||||||||||||||||||
600 000 - 800 000 (pretpostavka) | ||||||||||||||||||||||||
Značajna područja naseljavanja | ||||||||||||||||||||||||
Crna Gora 278.865 (2011.)[1] | ||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||
Jezik | ||||||||||||||||||||||||
crnogorski, srpski | ||||||||||||||||||||||||
Vjera | ||||||||||||||||||||||||
većinski pravoslavlje; islam | ||||||||||||||||||||||||
Povezane etničke grupe | ||||||||||||||||||||||||
Indoeuropljani Slaveni Južni Slaveni |
Crnogorci (crnogorska ćiril. Црногорци) su narod, nastanjen uglavnom na području Crne Gore.
Crnogorci govore crnogorskim jezikom, koji pripada skupini južnoslavenskih jezika. Velikom većinom su pravoslavci.
Podrijetlo
Crnogorci su jedan od najmalobrojnijih slavenskih naroda. Razvili putem prožimanja s balkanskim starincima u procesima slavenske asimilacije, zadobivši na taj način svoj prvi etnonim - Dukljani.
U sličnim posvjesnim procesima formirani su svi suvremeni narodi Europe, tako i slavenski narodi jugoistočne Europe. [2].
Pretci Crnogoraca, najranije krajem 6. st. i najkasnije tijekom 8. stoljeća naselili su oblasti suvremene Crne Gore[3] da bi sredinom 11. st. osnovali svoju prvu nezavisnu državu Dukljansko kraljevstvo. [4]
Usprkos povremenim okupacijama, Crnogorci su kroz svoje različite državne tvorevine, od Dukljanskoga kraljevstva, preko Zete, Balšića i Crnojevića države u srednjem vijeku, do Kraljevine Crne Gore, te Crne Gore kao federalne jedinice u Jugoslaviji, uspjeli očuvati državnu i etničku jezgru i 2006. u konačnom obnoviti svoju neovisnost.
Crnogorska plemena
Vidi popis plemena
Jezik
Crnogorci govore ijekavskim štokavskim narječjem srednjejužnoslavenskog dijasustava. Od 2007. Ustavom Crne Gore kao službeni je potvrđen crnogorski jezik.
Vjera
Cnogorci su većinski pravoslavci, uglavnom vjernici Srpske pravoslavne crkve, no od 1993. i obnovljene autokefalne Crnogorska pravoslavna crkva, koja ima pretenzije da uzme sve vjerske objekte u Crnoj Gori sagrađene prije 1918. godine, za doba neovisne Kraljevine Crne Gore.. Osim pravoslavnih Crnogoraca postoji i značajan broj onih Crnogoraca koji se izjašnjavaju kao muslimani i rimokatolici.
Poznati Crnogorci
- Sveti Vladimir, dukljanski vladar i svetac s početka 11. stoljeća;
- Bodin, dukljanski vladar s konca 11. stoljeća;
- Petar I. Petrović Njegoš, crnogorski vladar i svetac, utemeljitelj suvremene crnogorske države;
- Petar II. Petrović Njegoš, crnogorski vladar i vladika, jedan od najvećih pjesnika među Južnim Slavenima;
- Nikola I. Petrović, posljednji crnogorski monarh;
- Jelena Savojska, crnogorska princeza i kraljica Italije;
- Marko Miljanov, crnogorski vojvoda i književnik;
- John Hajdukovich (Jovo Hajduković ), jedan od utemeljivača Aljaske;
- Milovan Đilas, liberalni disident iz vrha komunističke Jugoslavije;
- Dušan Vukotić, prvi oskarovac u Južnih Slavena, autor animiranog filma Surogat;
- Milo Đukanović, predvodinik pokreta obnavljanja crnogorske neovisnosti 2006.;
- Nikola Radović, nogometaš Hajduka
- Duško Ivanović, košarkaš;
- Dejan Savićević, nogometaš;
- Predrag Mijatović, nogometaš;
- Mirko Vučinić, nogometaš;
- Veljko Bulajić, redatelj
- Marina Abramović, konceptualna umjetnica.
Crnogorska plemena
Crnogorski simboli
Crnogorski vladari do 1918.
Običaji
O 'krsnoj slavi' i 'prislavici'.
Običaji Crnogoraca vezani su primjrice i uz 'krsnu slavu', koja dolazi jednom godišnje, na dan sveca zaštitnika obitelji, bratstva. Ovakvu slavu imali su i Malisori, po vjeri katolici, ali je kod njih svetac zaštitnik čitavog plemena. 'Krsna slava' u Crnogoraca nije se mijenjala, i prelazila je s koljena na koljeno. Kršenje pravila da se mijenja svetac zaštitnik bila su veoma rijetka. Najpoznatiji crnogorski sveci zaštitnici su: Sveti Nikola-Nikoljdan, Aranđelovdan, Jovan(nj)dan, Đurđevdan i Sveta Petka.
Običaji proslavljanja ‘prislavice’ ('poslužbice’) također se javljaju uz nekog sveca, međutim u ovom slučaju to se čini na dan kada se nekomu desilo nešto jako ružno, ili pak nešto lijepo. Odaje se poštovanje i zahvalnost svecu, a porodica ili bratstvo pripremi manju svečanost te se pogosti obilnijim ručkom.
Vidi još
Izvori
- ↑ Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011 godine: Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovest i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori (PDF) ((crnog.)). Zavod za statistiku Crne Gore (MONSTAT). 12. 07. 2011. Pristupljeno 12. 02. 2012. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|preuzeto=
i (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (crnog.) ([[:Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik (crnog.)|link]])[[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik (crnog.)]] - ↑ Dr. Špiro Kulišić O etnogenezi Crnogoraca. Kulišić utvrdio je kako u bizantskim izvorima i kasnije nema pomena o tome da Srbi ili Hrvati u značajnijim skupinama naseljavaju područje u 11. st. oformljene dukljanske države.
- ↑ Dr. Radoslav Rotković piše (cit.u originalu): Slavenski pretci suvremenih Crnogoraca došli su iz Polablja... u ranom 6. st., pretci Crnogoraca naselli su Prevalis. Kasnije će Prevalis postati Dukljansko kraljevstvo a njeni stanovnici Dukljanski Slaveni ili Dukljani. (Odakle su došli preci Crnogoraca, 1995.g.)
- ↑ Vladimir Jovanović, Crnogorci i "Rase Evrope", na crnogorskom jeziku. Carleton S. Coon, poznati američki antropolog, u djelu Rase Europe (orig. The races of Europe, New York, 1939.), oslanjajući se na parametre kompleksnih terenskih istraživanja, utvrdio je da su suvremeni Crnogorci, vjerojatno naviši i najteži u Europi. Coon veli da su Crnogorci suviše riđi za običan dinarski tip, te izdvaja karakteristični tip Crnogoraca. U izvorniku ga naziva The Old Montenegrin type a on zapravo je podudaran Borreby type-u, koji u osnovi karakterizira robusnost tijela i glave, svijetlija koža, isto takva kosa i brada. U Europi Borreby typ najvećma je prisutan u suvremenoj u sjevernoj Njemačkoj, arealu Polablja. Coon veli: The Old Montenegrin type koncentriran je u jugozapadnim planinskim marginama Crne Gore, sjeverno od Skadarskoga jezera, u najkonzervativniji dio kulture Kraljevine, kao i u etničko središte crnogorske nacije
Vanjske poveznice
- Crnogorska narodna nošnja.
- Stanovništvo Grblja
- Sa Crnogorcima u General Madariagi, Argentina
- (srp.) AIM Tirana Sokol Shameti: Crnogorska oaza u Albaniji, 4. listopada 2000., pristupljeno 2. listopada 2010.
Literatura
- V. M. G. Medaković, Život i običaji Crnogoraca, Novi sad, 1860, 57.
- J. Erdeljanović, Kuči, SEZ VIII, 203-204.
- Š. Kulišić, Tragovi arhaične rodovske organizacije i pitanje balkansko-slovenske simbioze.
- P. Šobajić, Bjelopavlići i Pješivci, SEZ XXVII, 246-247.
- I. Popović, Neki gentilni i njima srodni termini kod Crnogoraca i Arbanasa, Radovi, Naučno društvo BiH, Sarajevo 1954, II.
- M. Lutovac, Pleme, splemenjavanje i rasplemenjavanje u Gornjem Polimlju i nekim drugim oblastima Stare Raške, 2. Isti, Srbljaci u Gornjem Polimlju, GEM, Beograd 1935, 8-15.