Austro-Ugarska: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 77: | Redak 77: | ||
}} |
}} |
||
⚫ | |||
Carska i kraljevska ([[k.u.k.]]) dvojna [[monarhija]] '''Austro-Ugarska''' ([[1867]]. – [[1918]].) bila je [[višenacionalna država]] u [[Srednja Europa|Srednjoj Europi]] s vladarima iz kuće [[Habsburg]]. U njoj su živjeli [[Nijemci]], [[Talijani]], [[Furlani]], [[Ladini]], [[Hrvati]], [[Mađari]], [[Muslimani]], [[Poljaci]], [[Rumunji]], [[Rusini]], [[Slovaci]], [[Česi]], [[Srbi]], [[Slovenci]], [[Ukrajinci]] i drugi narodi. |
|||
⚫ | |||
== Ustroj Austro-Ugarske == |
== Ustroj Austro-Ugarske == |
Inačica od 6. svibnja 2014. u 15:36
UGARSKA JE BUGARSKA SEMINA'
Ustroj Austro-Ugarske
Tek osnovana dvojna monarhija trebala je biti zajednica dviju država, Austrije i Mađarske, utemeljena na istopravnosti obiju država. Vanjska politika, vanjska trgovina kao i vojne snage su trebale biti pod zajedničkom upravom (stvarna zajednica) a austrijski car Franjo Josip I. (1867. – 1916.) je bio zajednički poglavar dvojne monarhije, u Mađarskoj okrunjen za kralja.
Zemlje pod vladavinom Austrije (Cislajtanija) su se označavale samo sa "K.u.k." ("kaiserlich-königlich", pri čemu se "königlich" odnosilo na češku kraljevsku tradiciju, koju je titula cara u sebi nosila), dok su se ustanove zemlje pod mađarskim vladavinom (Translajtanija) označavale oznakom "m.kir." ("magyar kiràly") ili "kgl.ung." ("königlich ungarisch").
U okviru austrijske, ali i mađarske ovlasti, pojedina područja, kao što su Galicija i Hrvatska, uživala su poseban status i imala su svoje posebne upravne strukture.
Vlast u Austro-Ugarskoj bila je podijeljena između tri strukture:
- Mađarske vlade
- Austrijske vlade
- objedinjene vlade pod okriljem monarha
Ujedinjeno ministarsko vijeće imalo je ovlasti nad zajedničkim poslovima, a bilo je sačinjeno od tri ministra ujedinjenih resora (financije, vojska i vanjska politika), predsjednikâ vlade oba dijela monarhije, nekolicine nadvojvoda i monarha. Dva poslanička izaslanstva, austrijsko i mađarsko, sastajala su se odvojeno i izglasavala proračun Ujedinjenog ministarskog vijeća i na taj način utjecala na zajedničku administraciju. Ministri su bili odgovorni samo monarhu, koji je odlučivao o vanjskoj i vojnoj politici.
Preklapanje odgovornosti između ujedinjenog ministarstva i ministara oba dijela monarhije uzrokovalo je sukobe i neučinkovitost, pri čemu je i vojska bila žrtva istih problema. Naime, svaki je dio sam odlučivao o broju ročnika, upotrebi i preustroju vojne službe, reguliranju obveza civilnih vlasti prema vojsci. Svaka polovica dvojne monarhije je koristila svaku i najmanju šansu kako bi ometala zajedničke operacije za vlastite interese.
Odnosi između dvije polovice monarhije u smislu financijskih doprinosa svake vlade u zajedničku riznicu bili su 1867. utvrđeni Nagodbom koja se obnavljala svakih deset godina uz duge rasprave.
Razlike između austrijskog i mađarskog dijela eskalirale su sredinom 1900-ih i uzrokovale ustavnu krizu Monarhije – razlog je bila nesuglasnost glede jezika zapovijedanja u mađarskim vojnim postrojbama, produbljena dolaskom na vlast Mađarske nacionalne koalicije u travnju 1906. godine. Dogovori o ustroju monarhije nakon toga se nisu mogli postići i privremeno je obnavljan stari dogovor, i to u listopadu 1907. i studenom 1917. godine.
Politička podjela
Rijeka Leitha (Lajta) bila je granica između austrijske i ugarske polovice monarhije. Zapadni dio carstva pod austrijskom upravom nazvao se Cislajtanija (područje prije rijeke Leithe s austrijske perspektive), dok se istočni dio carstva pod mađarskom upravom nazivao se Translajtanija (područje preko rijeke Leithe). Bosnom i Hercegovinom koja je bila pod austrougarskom upravom od 1878., zajednički su upravljali oba dijela monarhije.
Ova tablica prikazuje stanje u monarhiji prema popisu stanovništva od 31. prosinca 1910.[1] godine.
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Prema drugom izvoru[2] u Rijeci je, uključujući i Sušak, iste, 1910. godine, živjelo 67 865 stanovnika.
|
Za razliku od ostalih europskih sila, Austro-Ugarska nije imala kolonijalnih ambicija. Jedini izvaneuropski posjed monarhije bilo je malo koncesijsko područje u kineskom gradu Tiencinu kojeg je monarhija držala između 1901. i 1917. godine.
Gospodarstvo
Austro-Ugarska u svojem kratkom političkom životu, kao i ostale tadašnje europske države doživljava veliki gospodarski napredak. To ništa bolje ne prikazuje od uspoređivanja situacije 1870. i 1911. godine kada korištenje željezne rudače raste s 520.000 tona na 2.150.000 tona ili gotovo 400 %. U istom razdoblju industrijska proizvodnja Austrije raste 300 % dok ona Ugarske značajno više. Slična situacija se događa i s željeznicom pošto kilometri izgrađenih pruga rastu s 9,600 kilometara 1870 godine na 36,300 kilometara 1900 godine kada Austro-Ugarska dostiže Njemačku i Veliku Britaniju po omjeru broja stanovnika i izgrađenih kilometara pruga. Sudbinu industrije prati i poljoprivreda. Iako dolazi do pada od 14 % broja stanovnika koji se bavi poljoprivredom prinosi rastu velikom stopom tako da Ugarska u zadnjim godinama (1864-66) prije stvaranja Austro-Ugarske proizvodi godišnje 1.720.000 tona pšenice i 200.000 tona šećerne repe, a u zadnjim predratnim godinama (1911.-13.) će proizvoditi 4.910.000 tona pšenice i 4.333.000 tone šećerne repe (20 puta više !!).
Ipak, najveći gospodarski uspjeh Austrije postaju škole pošto s 1,705 školske djece na 10.000 stanovnika ona prestiže ostale europske države. Njemačka tada na primjer ima "samo" 1581, Francuska 1435, a Ugarska 1317 školske djece na 10.000 stanovnika.
Ti svi neupitno pozitivni ekonomski podaci govore da je Austro-Ugarska morala štediti na nekim drugim poljima kako bi nastavila ta ulaganja. Potencijalno prva od tih ušteda postaje zdravstvo tako da je Austro-Ugarska država s najvećom stopom smrtnosti djece mlađe od godinu dana u zapadnoj Europi. Njena smrtnost od 21,5 % je veća od Njemačke ili Francuske, a gotovo dvostruko veća od one u Velikoj Britaniji.
Druga za državu mnogo pogubnija proračunska ušteda postaje ona vojna. Rast broja stanovnika carstva između 1870. i 1914. je bio 48 %, a ekonomski se u tom razdoblju računao stotinama posto, što će rezultirati povećanjem proračuna kopnene vojske od samo 14%. Konačna posljedica toga postaje povećanje broja vojnika s 290.500 1872. godine na samo 327.600 vojnika 1910. godine, što je od Austro-Ugarske napravilo najmanju "veliku" silu. Završni dokaz te sramotno malene vojske je pokazala malena Srbija 1914. godine svojom mobilizacijom 420.000 vojnika (Austro-Ugarska će mobilizirati tijekom rata 3,35 milijuna vojnika)
Stanovništvo
Ovo su podaci popisa stanovništva od 31. prosinca 1910. godine.[1]
Ukupno stanovništvo Austro-Ugarske 1910. godine
Područje | Ukupan broj | % |
---|---|---|
Cislajtanija | 28.571.934 | 55,6 |
Translajtanija | 20.886.487 | 40,6 |
Bosna i Hercegovina | 1.931.802 | 3,8 |
Ukupno | 51.390.223 | 100,0 |
Govorni jezici Austro-Ugarske 1910. godine
Jezik | Ukupan broj | % |
---|---|---|
njemački | 12.006.521 | 23,36 |
mađarski | 10.056.315 | 19,57 |
češki | 6.442.133 | 12,54 |
poljski | 4.976.804 | 9,68 |
hrvatski i srpski | 4.380.891 | 8,52 |
rutenski (ukrajinski) | 3.997.831 | 7,78 |
rumunjski | 3.224.147 | 6,27 |
slovački | 1.967.970 | 3,83 |
slovenski | 1.255.620 | 2,44 |
talijanski | 768.422 | 1,50 |
ostali | 2.313.569 | 4,51 |
ukupno | 51.390.223 | 100,00 |
Religije u Austro-Ugarskoj 1910. godine
Religije | Ukupan broj | Austrijski dio monarhije |
Ugarski dio monarhije |
Bosna i Hercegovina |
---|---|---|---|---|
katolici | 76,6 % | 90,9 % | 61,8 % | 22,9 % |
protestanti | 8,9 % | 2,1 % | 19,0 % | 0 % |
pravoslavci | 8,7 % | 2,3 % | 14,3 % | 43,5 % |
židovi | 4,4 % | 4,7 % | 4,9 % | 0,6 % |
muslimani | 1,3 % | 0 % | 0 % | 32,7 % |
Govorni jezici u austrijskom dijelu monarhije 1910. godine
Krunske zemlje | Glavni govorni jezik | ostali jezici (s udjelom većim od 2 %) |
---|---|---|
Češka | češki (63,2 %) | njemački (36,8 %) |
Dalmacija | hrvatski (96,2 %) | talijanski (2,8 %) |
Galicija | poljski (58,6 %) | ukrajinski (40,2 %) |
Donja Austrija | njemački (95,9 %) | češki (3,8 %) |
Gornja Austrija | njemački (99,7 %) | |
Bukovina | ukrajinski (38,4 %) | rumunjski (34,4 %), njemački (21,2 %), poljski (4,6 %) |
Koruška | njemački (78,6 %) | slovenski (21,2 %) |
Kranjska | slovenski (94,4 %) | njemački (5,4 %) |
Salzburg | njemački (99,7 %) | |
Austrijska Šleska | njemački (43,9 %) | poljski (31,7 %), češki (24,3 %) |
Štajerska | njemački (70,5 %) | slovenski (29,4 %) |
Moravska | češki (71,8 %) | njemački (27,6 %) |
Tirol | njemački (57,3 %) | talijanski (42,1 %) |
Austrijsko primorje | slovenski (37,3 %) | talijanski (34,5 %), hrvatski (24,4 %), njemački (2,5 %) |
Vorarlberg | njemački (95,4 %) | talijanski (4,4 %) |
Zastave i grbovi Austro-Ugarske Monarhije
-
Grb Austrijskog Carstva (do 1915.)
-
Grb Austrijskog Carstva iz 1867.
-
Grb Austro-Ugarske iz 1916.
-
Veliki grb Austro-Ugarske (1915.–1918.)
-
Grb austrijskog djela "Dvojne monarhije" (1915.–1918.)
-
Grb mađarskog djela "Dvojne monarhije" (1915.–1918.)
-
Pomorska zastava Translajtanije
Izvori
- István Deák: Beyond nationalism
Vanjske poveznice
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Austro-Ugarska Monarhija |
- Popis stanovništva 1857. godine
- Vojne karte Austro-Ugarske Monarhije
- Povijesne karte Srednje i istočne Europe
|