Hrvanje

Hrvanje je borilačka vještina, ali i standardni olimpijski sport. Riječ je o borbi dva protivnika čiji je cilj protivnika savladati koristeći različite zahvate, ali su pri tome zabranjeni udarci bilo koje vrste. Hrvanje je jedan od najstarijih sportova uopće, prakticiran jos u doba stare Grčke, a u programu je modernih Olimpijskih igara od prvih dana do danas.

Stilovi i varijante hrvačkog sporta

Hrvači u akciji

Kao tradicionalni sport hrvanje se razvilo u velikom broju stilova i pravila, od sumo hrvanja, juda do različitih varijanti slobodnih stilova. Često se koristi u vojničkom treningu tzv. borbe prsa u prsa. Svim tim stilovima zajedničko je da je zabranjeno udaranje protivnika rukama, nogama, laktovima ili glavom, kao i nesportski potezi kao što su grebanje, ugrizi, zahvati prema genitalijama i sl. Razlika između pojedinih stilova je u načinu trajanja borbe (broj i trajanje perioda), bodovanju pojedinih zahvata, popisu dozvoljenih zahvata i sl.

Cilj hrvačke borbe, ovisno o stilu, može biti:

• napraviti takav zahvat kojim se protivnika sruši na pod i dovede u potčinjen položaj. Najčešće je poznat zahvat tuš, koji opisuje situaciju u kojoj je jedan hrvač protivnika uspio položiti na leđa na način da su protivniku obje lopatice čvrsto pritisnute na podlogu.
• oboriti protivnika na pod
• postići da protivnik dodirne pod bilo kojim drugim dijelim tijela osim stopalima ili ga izgurati iz prostora predviđenog za borbu (to je npr. pravilo u sumo hrvanju)
• podići protivnika iznad visine glave
• dovesti tijelo protivnika u potčinjen položaj na neki drugi propisani način

Discipline hrvanja u olimpijskom programu

Danas su poznata dva prihvaćena stila borbe u hrvanju: slobodni stil te grčko-rimski stil. Osnovna razlika između ta dva stila je da je u grčko-rimskom stilu dozvoljeno hvatanje protivnika isključivo iznad pojasa, dok je u slobodnom stilu dozvoljeno vršiti zahvate na cijelo tijelo.

Natjecatelji su u hrvanju podijeljeni po težinskim kategorijama, kako slijedi:

• muškarci: 50-55 kg, 60 kg, 66 kg, 74 kg, 84, 96 i 96-120 kg
• žene: do 48 kg, 51 kg, 55 kg, 59 kg, 63 kg, 67 kg, preko 67-72 kg

Periodi borbe traju 2 minute, i najčešće se borba odvija u tri perioda, pri čemu pobjeđuje onaj hrvač koji je ostvario prednost u barem dva perioda. To u praksi znači ukoliko jedan hrvač pobijedi u prva dva perioda automatski se proglašava pobjednikom, i borba završava. Ukupan broj osvojenih bodova također nije presudan, tako da primjerica ako je u nekoj borbi rezultat po periodima bio 2:1, 0:4 i 1:0 ukupni je skor 3:5, ali pobjeđuje hrvač koji je pobijedio u dva perioda, a to je u ovom slučaju onaj koji je osvojio tri boda.

Borba se odvija na hrvačkim strunjačama propisanih dimenzija uz prisustvo sudaca. Od opreme hrvači koriste trikoe i odgovarajuću laganu obuću, a ponekad se koriste i posebni štitnici za uši radi sprječavanja ozljeda ušiju prilikom čvršćih zahvata.

Poznati hrvači

• Mijaín López, četverostruki svjetski prvak i olimpijski pobjednik iz Pekinga 2008.
• Aleksandr Kareljin, tri puta olimpijski pobjednik, devet puta svjetski prvak, dvanaest puta europski prvak i trinaest puta prvak Rusije.

Nedovršeni članak Hrvanje koji govori o športu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.