Valentina Tereškova: razlika između inačica
razne popravke |
m Terješkova > Tereškova, definicija s IPA-om, sitni ispravci |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{bolji naslov|Valentina Tereškova}} |
|||
{{ |
{{infookvir Astronaut |
||
| name =Valentina Vladimirovna |
| name = Valentina Vladimirovna Tereškova |
||
| image = RIAN archive 612748 Valentina Tereshkova.jpg |
| image = RIAN archive 612748 Valentina Tereshkova.jpg |
||
| type = kozmonautkinja |
| type = kozmonautkinja |
||
| nationality =[[Rusija|Ruskinja]] |
| nationality = [[Rusija|Ruskinja]] |
||
| date_birth =[[6. ožujka]] [[1937]]. |
| date_birth = [[6. ožujka]] [[1937]]. |
||
| place_birth =[[Maslenikovo]], [[Jaroslavska oblast]], [[Rusija]] |
| place_birth = [[Maslenikovo]], [[Jaroslavska oblast]], [[Rusija]] |
||
| occupation =[[pilot]]kinja |
| occupation = [[pilot]]kinja |
||
| rank =[[general bojnik| |
| rank = [[general bojnik|generalica bojnica]], [[sovjetsko zrakoplovstvo]] |
||
| selection =[[1962.]] |
| selection = [[1962.]] |
||
| time = |
| time = 2 d 22 h 50 m |
||
| mission =[[Vostok 6]] |
| mission = [[Vostok 6]] |
||
| insignia =[[Datoteka:Vostok5-6patch.png|40px]] |
| insignia = [[Datoteka:Vostok5-6patch.png|40px]] |
||
|}} |
|}} |
||
⚫ | '''Valentina Vladimirovna |
||
⚫ | '''Valentina Vladimirovna Tereškova''' [vəlʲɪnˈtʲinə vlɐˈdʲimʲɪrəvnə tʲɪrʲɪˈʃkɔvə] ([[ruski jezik|rus.]] ''Валенти́на Влади́мировна Терешко́ва''; [[Maslennikovo]], [[Jaroslavska oblast]], [[Rusija]], [[6. ožujka]] [[1937]].), ruska [[astronaut]]kinja, prva žena u [[svemir]]u, heroj [[SSSR|Sovjetskog Saveza]].<ref>"Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str. 35.</ref> |
||
⚫ | Valentina Vladimirovna |
||
⚫ | Valentina Vladimirovna Tereškova rodila se 6. ožujka 1937. u selu Maslenikovu u Jaroslavskoj oblasti u Rusiji. Roditelji su joj bili [[kolhoz]]ni radnici. Otac joj je poginuo u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], a majka se potom s troje djece preselila u [[Jaroslavlj]]. Zbog siromaštva koje je vladalo u prvim godinama poslije rata, Tereškova nije pohađala školu sve do svoje desete godine. |
||
⚫ | Nakon završetka sedmogodišnje škole, kao sedamnaestogodišnja djevojka zaposlila se u lokalnoj tvornici automobilskih guma, no uz posao je nastavila školovanje u večernjoj školi. Nakon tvornice guma počela je raditi u predionici [[pamuk]]a u kojoj su već radile |
||
⚫ | Nakon završetka sedmogodišnje škole, kao sedamnaestogodišnja djevojka, zaposlila se u lokalnoj tvornici automobilskih guma, no uz posao je nastavila školovanje u večernjoj školi. Nakon tvornice guma počela je raditi u predionici [[pamuk]]a u kojoj su već radile njezine sestra i majka. Upisala se na jaroslavski tehnikum lake industrije 1956. godine. Uz posao i učenje bila je i aktivna članica aerokluba u sklopu kojeg se bavila [[padobranstvo]]m (163 skoka s padobranom). |
||
⚫ | U to su vrijeme padobranski treninzi bili važan dio obuke budućih [[SSSR|sovjetskih]] [[kozmonaut]]a |
||
⚫ | U to su vrijeme padobranski treninzi bili važan dio obuke budućih [[SSSR|sovjetskih]] [[kozmonaut]]a jer su se oni pri povratku u [[Zemljina atmosfera|Zemljinu atmosferu]] izbacivali iz [[svemirski brod|svemirskog broda]] i prizemljivali [[padobran]]om. Ljubav prema svemirskom programu i njezine kvalifikacije ponukale su je da se pisanim putem obrati Sovjetskom svemirskom centru u [[Moskva|Moskvi]] koji je upoznala o svojim padobranskim sposobnostima i želji za sudjelovanjem u svemirskom programu. Godine [[1962.]] pozvana je u [[Zvjezdani Grad]] nedaleko od Moskve da započne s pripremama za svemirski let. Tamo je bila podvrgnuta rigoroznim treninzima u izolaciji, letovima u [[bestežinsko stanje|bestežinskom stanju]], upravljanju [[mlazne letjelice|mlaznim letjelicama]] i skakanju padobranom u svemirskom odjelu. Nakon 9 mjeseci treniranja dodijeljen joj je čin poručnice. Od 400 prijavljenih kandidatkinja izabrana je Tereškova uz još četiri djevojke koje su bile pripremane za let: [[Tatjana Kuznjecova|Tatjanu Kuznjecovu]], [[Irina Solovjova|Irinu Solovjovu]], [[Žanna Jerkina|Žannu Jerkinu]] i [[Valentina Ponomareva|Valentinu Ponomarevu]]. Ni jedna od njih nije nikad poletjela. Sljedeća koja se vinula u svemirska prostranstva bila je [[Svetlana Savickaja]] 19 godina poslije Tereškove. |
||
⚫ | S [[Bajkonur|kozmodroma |
||
⚫ | S [[Bajkonur|kozmodroma Bajkonura]] u današnjem [[Kazahstan]]u [[16. lipnja]] [[1963.]] lansirana je u svemir brodom ''[[Vostok 6]]'', čime je postala prva žena u svemiru (šesta među sovjetskim kozmonautima). Za vrijeme svoga leta komunicirala je s ''[[Vostok 5|Vostokom 5]]'' koji se istovremeno nalazio u svemiru i kozmonautom [[Valerij Bikov|Valerijem Bikovim]]. Nakon 3 dana i 48 kruženja oko Zemlje Tereškova se izbacila iz broda i padobranom spustila na Zemlju. Njezin let se odvijao tjedan dana prije održavanja moskovske međunarodne konferencije žena na kojoj su joj svoje priznanje odali između ostalih i engleska kraljica [[Elizabeta II.]] i sovjetski premijer [[Nikita Hruščov]]. Proglašena je herojem Sovjetskog Saveza i nositeljica je najviših državnih počasti i nagrada. |
||
⚫ | Nekoliko mjeseci poslije leta |
||
⚫ | Nekoliko mjeseci poslije leta Tereškova se udala za kolegu kozmonauta [[Adrijan Nikolajev|Adrijana Nikolajeva]] a [[1964.]] rodila im se kći Jelena koja je danas liječnica. Smatra se da je taj brak u velikoj mjeri bio dogovoren jer su znanstvenici, pogotovo liječnici, htjeli nastaviti s istraživanjima o ponašanju ljudskog organizma za vrijeme i poslije izlaganja svemirskoj okolini. Rastali su se [[1982.]], iako se taj brak raspao mnogo prije toga. |
||
⚫ | |||
⚫ | Tereškova je nastavila raditi kao inženjerka u svemirskoj industriji, a u međuvremenu [[1969]] |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | Tereškova je nastavila raditi kao inženjerka u svemirskoj industriji, a u međuvremenu je [[1969.]] diplomirala na [[Vojna zrakoplovna akademija Žukovskog|Vojnoj zrakoplovnoj akademiji Žukovskog]] s pohvalom. Doktor je znanosti i autorica više od 50 znanstvenih radova. Često je putovala u inozemstvo i držala predavanja o svojem letu, primivši pritom mnogobrojne nagrade i počasti. |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | Od 1968. bavi se radom u društvenim organizacijama. Od 1968. do 1987. predsjednica je Komiteta sovjetskih žena. Od 1987. predsjednica je raznih društava i udruga koje se zalažu za razvijanje kulturnih i prijateljskih odnosa prvotno SSSR-a, a potom, nakon njegova raspada, Rusije i ostalih država svijeta. |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | Odličje je dobila za svoje zasluge u unapređivanju odnosa između Rusije i Hrvatske kao i promoviranju RH u Rusiji. |
||
⚫ | |||
⚫ | Odličje je dobila za svoje zasluge u unapređivanju odnosa između Rusije i Hrvatske kao i promoviranju RH u Rusiji. Tereškova ga je zaslužila i zbog doprinosa koji je dala kao čelnica Ruskog središta za međunarodnu znanstvenu i kulturnu suradnju u stvaranju prvog '''rusko-hrvatskog društva prijateljstva''' u Moskvi te u uspostavi suradnje s hrvatsko-ruskim društvom prijateljstva u Zagrebu 1990-ih godina, odmah nakon državnog osamostaljenja i međunarodnog priznanja RH. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
{{Izvori}} |
|||
{{izvori}} |
|||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
{{Commons|Valentina Teryeshkova}} |
{{Commons|Valentina Teryeshkova|Valentina Tereškova}} |
||
*[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/966992.stm BBC: Tereshkova received the Greatest Woman of the Century Award] |
*[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/966992.stm BBC: Tereshkova received the Greatest Woman of the Century Award] |
||
*[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050509/zadnjevijesti03.asp Predsjednik RH Stipe Mesić odlikovao Valentinu |
*[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050509/zadnjevijesti03.asp Predsjednik RH Stipe Mesić odlikovao Valentinu Tereškovu] |
||
⚫ | |||
[[kategorija: astronauti]] |
|||
⚫ | |||
[[kategorija: astronautika u SSSR-u]] |
|||
[[Kategorija:Astronauti]] |
|||
[[ |
[[kategorija: životopisi, SSSR]] |
||
⚫ | |||
[[Kategorija:Životopisi, SSSR]] |
|||
⚫ |
Inačica od 18. lipnja 2014. u 09:52
Valentina Vladimirovna Tereškova | |
kozmonautkinja | |
---|---|
Državljanstvo | Ruskinja |
Rođenje | 6. ožujka 1937. Maslenikovo, Jaroslavska oblast, Rusija |
Zanimanje1 | pilotkinja |
Rang | generalica bojnica, sovjetsko zrakoplovstvo |
Vrijeme u svemiru | 2 d 22 h 50 m |
Odabir | 1962. |
Misije | Vostok 6 |
Logo misije | Datoteka:Vostok5-6patch.png |
1 trenutno ili prethodno. | |
Portal o životopisima |
Valentina Vladimirovna Tereškova [vəlʲɪnˈtʲinə vlɐˈdʲimʲɪrəvnə tʲɪrʲɪˈʃkɔvə] (rus. Валенти́на Влади́мировна Терешко́ва; Maslennikovo, Jaroslavska oblast, Rusija, 6. ožujka 1937.), ruska astronautkinja, prva žena u svemiru, heroj Sovjetskog Saveza.[1]
Valentina Vladimirovna Tereškova rodila se 6. ožujka 1937. u selu Maslenikovu u Jaroslavskoj oblasti u Rusiji. Roditelji su joj bili kolhozni radnici. Otac joj je poginuo u Drugom svjetskom ratu, a majka se potom s troje djece preselila u Jaroslavlj. Zbog siromaštva koje je vladalo u prvim godinama poslije rata, Tereškova nije pohađala školu sve do svoje desete godine.
Nakon završetka sedmogodišnje škole, kao sedamnaestogodišnja djevojka, zaposlila se u lokalnoj tvornici automobilskih guma, no uz posao je nastavila školovanje u večernjoj školi. Nakon tvornice guma počela je raditi u predionici pamuka u kojoj su već radile njezine sestra i majka. Upisala se na jaroslavski tehnikum lake industrije 1956. godine. Uz posao i učenje bila je i aktivna članica aerokluba u sklopu kojeg se bavila padobranstvom (163 skoka s padobranom).
U to su vrijeme padobranski treninzi bili važan dio obuke budućih sovjetskih kozmonauta jer su se oni pri povratku u Zemljinu atmosferu izbacivali iz svemirskog broda i prizemljivali padobranom. Ljubav prema svemirskom programu i njezine kvalifikacije ponukale su je da se pisanim putem obrati Sovjetskom svemirskom centru u Moskvi koji je upoznala o svojim padobranskim sposobnostima i želji za sudjelovanjem u svemirskom programu. Godine 1962. pozvana je u Zvjezdani Grad nedaleko od Moskve da započne s pripremama za svemirski let. Tamo je bila podvrgnuta rigoroznim treninzima u izolaciji, letovima u bestežinskom stanju, upravljanju mlaznim letjelicama i skakanju padobranom u svemirskom odjelu. Nakon 9 mjeseci treniranja dodijeljen joj je čin poručnice. Od 400 prijavljenih kandidatkinja izabrana je Tereškova uz još četiri djevojke koje su bile pripremane za let: Tatjanu Kuznjecovu, Irinu Solovjovu, Žannu Jerkinu i Valentinu Ponomarevu. Ni jedna od njih nije nikad poletjela. Sljedeća koja se vinula u svemirska prostranstva bila je Svetlana Savickaja 19 godina poslije Tereškove.
S kozmodroma Bajkonura u današnjem Kazahstanu 16. lipnja 1963. lansirana je u svemir brodom Vostok 6, čime je postala prva žena u svemiru (šesta među sovjetskim kozmonautima). Za vrijeme svoga leta komunicirala je s Vostokom 5 koji se istovremeno nalazio u svemiru i kozmonautom Valerijem Bikovim. Nakon 3 dana i 48 kruženja oko Zemlje Tereškova se izbacila iz broda i padobranom spustila na Zemlju. Njezin let se odvijao tjedan dana prije održavanja moskovske međunarodne konferencije žena na kojoj su joj svoje priznanje odali između ostalih i engleska kraljica Elizabeta II. i sovjetski premijer Nikita Hruščov. Proglašena je herojem Sovjetskog Saveza i nositeljica je najviših državnih počasti i nagrada.
Nekoliko mjeseci poslije leta Tereškova se udala za kolegu kozmonauta Adrijana Nikolajeva a 1964. rodila im se kći Jelena koja je danas liječnica. Smatra se da je taj brak u velikoj mjeri bio dogovoren jer su znanstvenici, pogotovo liječnici, htjeli nastaviti s istraživanjima o ponašanju ljudskog organizma za vrijeme i poslije izlaganja svemirskoj okolini. Rastali su se 1982., iako se taj brak raspao mnogo prije toga.
Tereškova je nastavila raditi kao inženjerka u svemirskoj industriji, a u međuvremenu je 1969. diplomirala na Vojnoj zrakoplovnoj akademiji Žukovskog s pohvalom. Doktor je znanosti i autorica više od 50 znanstvenih radova. Često je putovala u inozemstvo i držala predavanja o svojem letu, primivši pritom mnogobrojne nagrade i počasti.
Aktivno se bavila kozmonautikom sve do 1968. kada je u Zvjezdanom Gradu ukinut ženski odjel. Unatoč tome i dalje je bila na popisu aktivnih kozmonauta do 1987., a 1985. razmatrala se čak mogućnost njezina povrataka u svemir.
Od 1968. bavi se radom u društvenim organizacijama. Od 1968. do 1987. predsjednica je Komiteta sovjetskih žena. Od 1987. predsjednica je raznih društava i udruga koje se zalažu za razvijanje kulturnih i prijateljskih odnosa prvotno SSSR-a, a potom, nakon njegova raspada, Rusije i ostalih država svijeta.
Članica je Centralnog komiteta Komunističke partije SSSR-a od 1971. do 1990., a od 1966. do 1989. zastupnica je u Vrhovnom Sovjetu SSSR-a. Doktorirala je 1976. dobivši zvanje generalice bojnice zrakoplovstva.
Njezinim imenom nazvan je i jedan od kratera na Mjesecu a 2000. godine proglašena je ženom stoljeća.
Valentina Tereškova i Hrvatska
Predsjednik RH Stjepan Mesić odlikovao je 8. rujna 2005. u Moskvi Valentinu Tereškovu Redom kneza Branimira s ogrlicom.
Odličje je dobila za svoje zasluge u unapređivanju odnosa između Rusije i Hrvatske kao i promoviranju RH u Rusiji. Tereškova ga je zaslužila i zbog doprinosa koji je dala kao čelnica Ruskog središta za međunarodnu znanstvenu i kulturnu suradnju u stvaranju prvog rusko-hrvatskog društva prijateljstva u Moskvi te u uspostavi suradnje s hrvatsko-ruskim društvom prijateljstva u Zagrebu 1990-ih godina, odmah nakon državnog osamostaljenja i međunarodnog priznanja RH.
Izvori
- ↑ "Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str. 35.