Zaim Imamović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 5 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q144347 na Wikidati
Nema sažetka uređivanja
Redak 10: Redak 10:
==Karijera==
==Karijera==


Njegova karijera započinje [[10. travnja]] [[1945]]. godine, kad je otvoreno Radio-Sarajevo. Prvi vokalni solisti koji su izveli pjesme na Radio-Sarajevu, u prvim minutama novoosnovanog radija, bili su [[Jozo Kristić]] koji je izveo ''Bilećanku'' kao svečanu koračnicu i Zaim Imamović koji je pjevao ''Romanijo visokoga visa''. <ref>[[http://www.expressmag.ba/kolumne/3358-uzgredni-zapisi-vehida-gunica-jozo-kristic.html Express Magazin] Uzgredni zapisi Vehida Gunića: Jozo Kristić</ref>
Njegova karijera započinje [[10. travnja]] [[1945]]. godine. Tada pristupa Radio postaji Sarajevo. Svojim glasom i osjećajem opija slušatelje. Upravo tih dana Radio Sarajevo počinje s emitiranjem programa i okuplja pjevače.

Svojim glasom i osjećajem Imamović opija slušatelje. Upravo tih dana Radio Sarajevo počinje s emitiranjem programa i okuplja pjevače.
U to vrijeme Zaim se predstavio s tri melodije po kojima smo ga zapamtili: ''Gledaj me draga'', ''Mujo kuje konja po mjesecu'' i ''Konja vodim, pješke hodim''. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevači: [[Rešad Bešlagić]] iz Tuzle i [[Sulejman Džakić]]. Najviše je surađivao s tekstopiscima [[Jozo Penava|Jozom Penavom]], [[Safet Kafendžić|Safetom Kafedžićem]] i [[Nikola Škrbo|Nikolom Škrbom]].
U to vrijeme Zaim se predstavio s tri melodije po kojima smo ga zapamtili: ''Gledaj me draga'', ''Mujo kuje konja po mjesecu'' i ''Konja vodim, pješke hodim''. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevači: [[Rešad Bešlagić]] iz Tuzle i [[Sulejman Džakić]]. Najviše je surađivao s tekstopiscima [[Jozo Penava|Jozom Penavom]], [[Safet Kafendžić|Safetom Kafedžićem]] i [[Nikola Škrbo|Nikolom Škrbom]].
Gostovao je u [[Pariz]]u, [[Beč]]u, [[Sofija|Sofiji]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]], a usudjelovaoo je i na međunarodnom festivalu narodne glazbe u marokanskom gradu [[Merekeš]]u kao predstavnik jugoslavenske radio-difuzije.
Gostovao je u [[Pariz]]u, [[Beč]]u, [[Sofija|Sofiji]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]], a usudjelovaoo je i na međunarodnom festivalu narodne glazbe u marokanskom gradu [[Merekeš]]u kao predstavnik jugoslavenske radio-difuzije.
Redak 22: Redak 24:
''
''
Nakon njegove smrti izdana je knjiga pod naslovom ''Slovo o Zaimu'', u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ručno rezbarenoj drvenoj sehari. [[1. studenog]] [[1997]]. izdana je i poštanska markica s likom Zaima Imamovića, koja je tiskana u tiražu od 50 000 primjeraka, a sedam godina kasnije, [[2004]]. u izdanju izdavačke kuće [[Buybook]], Sarajevo izlazi i knjiga ''Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama'', koju su priredili [[Farah Tahirbegović]] i [[Damir Imamović]], Zaimov unuk.
Nakon njegove smrti izdana je knjiga pod naslovom ''Slovo o Zaimu'', u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ručno rezbarenoj drvenoj sehari. [[1. studenog]] [[1997]]. izdana je i poštanska markica s likom Zaima Imamovića, koja je tiskana u tiražu od 50 000 primjeraka, a sedam godina kasnije, [[2004]]. u izdanju izdavačke kuće [[Buybook]], Sarajevo izlazi i knjiga ''Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama'', koju su priredili [[Farah Tahirbegović]] i [[Damir Imamović]], Zaimov unuk.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.discogs.com/artist/940215-Zaim-Imamovi%C4%87 Discogs]


{{GLAVNIRASPORED: Imamović, Zaim}}
{{GLAVNIRASPORED: Imamović, Zaim}}

Inačica od 18. lipnja 2014. u 17:54

Zaim Imamović (Mrkonjić Grad, 26. kolovoza 1920. - Sarajevo, 2. veljače 1994.), bosanskohercegovački izvođač sevdalinke. Ime Zaima Imamovića, kao estradnog narodnog umjetnika, izvođača, skladatelja, ostalo je upisano u antologiju sevdahlinke i pjesama drugih naroda. Većinu svoga života proveo je u tumačenju i izvođenju sevdalinke.

Životopis

Rođen je u Mrkonjić Gradu, te nakon prve godine provedene tamo s roditeljima seli u Travnik i i nastanjuju se u periferiji Bojna. Tu je proveo petnaest godina, a 1936. seli u Sarajevo, no i dalje osjeća nostalgiju za Travnikom. U Sarajevu je učio tekstilni zanat, a pomalo je svirao na dvorednoj harmonici koju mu je kupio otac. Njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili su članovi MKUD "Gajret". Na probi MKUD "Gajret" vođa zbora Cvjetko Rihtman pristao je čuti Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Zaim je tekstilni zanat napustio u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u zboru nastupao je na zabavama Društva prateći se sam uz harmoniku.

Karijera

Njegova karijera započinje 10. travnja 1945. godine, kad je otvoreno Radio-Sarajevo. Prvi vokalni solisti koji su izveli pjesme na Radio-Sarajevu, u prvim minutama novoosnovanog radija, bili su Jozo Kristić koji je izveo Bilećanku kao svečanu koračnicu i Zaim Imamović koji je pjevao Romanijo visokoga visa. [1]

Svojim glasom i osjećajem Imamović opija slušatelje. Upravo tih dana Radio Sarajevo počinje s emitiranjem programa i okuplja pjevače. U to vrijeme Zaim se predstavio s tri melodije po kojima smo ga zapamtili: Gledaj me draga, Mujo kuje konja po mjesecu i Konja vodim, pješke hodim. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevači: Rešad Bešlagić iz Tuzle i Sulejman Džakić. Najviše je surađivao s tekstopiscima Jozom Penavom, Safetom Kafedžićem i Nikolom Škrbom. Gostovao je u Parizu, Beču, Sofiji i na Bliskom istoku, a usudjelovaoo je i na međunarodnom festivalu narodne glazbe u marokanskom gradu Merekešu kao predstavnik jugoslavenske radio-difuzije. 6. travnja 1979. godine Skupština grada Sarajeva nagrađuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva "za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije". U ratu 1992. godine pa do smrti Zaim je preživljavao. Svoje posljednje stihove napisao je ratne 1993. u Sarajevu:

Svud po svijetu kuda sam hodio
naše želje, pozdrav pronosio.
Ostat će Bosna kao što je bila
k'o biser sjajna, ponosna i mila.

Nakon njegove smrti izdana je knjiga pod naslovom Slovo o Zaimu, u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ručno rezbarenoj drvenoj sehari. 1. studenog 1997. izdana je i poštanska markica s likom Zaima Imamovića, koja je tiskana u tiražu od 50 000 primjeraka, a sedam godina kasnije, 2004. u izdanju izdavačke kuće Buybook, Sarajevo izlazi i knjiga Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama, koju su priredili Farah Tahirbegović i Damir Imamović, Zaimov unuk.

Izvori

  1. [Express Magazin Uzgredni zapisi Vehida Gunića: Jozo Kristić

Vanjske poveznice