Michelson-Morleyjev pokus: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 5: Redak 5:
Pokus je više puta ponovljen. Nije uočena nikakva razlika u brzinama.
Pokus je više puta ponovljen. Nije uočena nikakva razlika u brzinama.


[[Lorentz-Fitzgeraldova kontrakcija|Lorentz-Fitzgeraldova hipoteza kontrakcije]] pokušala je objasniti rezultate neuspjeha pokusa, a konačno rješenje dao je 1905. [[Albert Einstein]] u [[posebna teorija relativnosti|posebnoj teoriji relativnosti]]. Njome je izbačen eter kao medij širenja svjetlosti. Postulat ove teorije jest neovisnost [[brzina svjetlosti|brzine svjetlosti]] o brzini gibanja promatrača.
[[Kontrakcija dužine|Lorentz-Fitzgeraldova hipoteza kontrakcije]] pokušala je objasniti rezultate neuspjeha pokusa, a konačno rješenje dao je 1905. [[Albert Einstein]] u [[posebna teorija relativnosti|posebnoj teoriji relativnosti]]. Njome je izbačen eter kao medij širenja svjetlosti. Postulat ove teorije jest neovisnost [[brzina svjetlosti|brzine svjetlosti]] o brzini gibanja promatrača.


[[Kategorija:Relativnost]]
[[Kategorija:Relativnost]]

Inačica od 30. kolovoza 2014. u 22:13

Michelson-Morleyev pokus bio je pokus iz 1887. godine koji su sprovela dvojica znanstvenika Albert Abraham Michelson (1852. - 1931.) i Edward Williams Morley (1838. –1923.). Pokusom su htjeli dokazati postojanje apsolutnog prostora s eterom, ali njihov pokus nije dokazao postojanje etera. Pokus je promijenio postulate klasične fizike. Rezultati ovog pokusa i do danas se smatraju definitivnim dokazom da svjetlonosni eter ne postoji.

Pokusom su pokušali su odrediti razliku u brzini dva svjetlosna snopa. Za mjerenje im je poslužio Michelsonov interferometar, uređaj koji u suvremeno doba ima primjenu u spektrometriji. Prvi svjetlosni snop koji su mjerili dolazio je iz pravca orbitalnog kretanja Zemlje oko Sunca. Drugi svjetlosni snop dolazio je iz pravca koji je pod pravim kutem u odnosu na Zemljino gibanje. Prema njihovoj nultoj hipotezi, svjetlosni snop iz smjera gibanja Zemlje kreće se protiv "eterskog vjetra", zbog čega bi mu brzina morala biti manja od brzine drugog svjetlosnog snopa.

Pokus je više puta ponovljen. Nije uočena nikakva razlika u brzinama.

Lorentz-Fitzgeraldova hipoteza kontrakcije pokušala je objasniti rezultate neuspjeha pokusa, a konačno rješenje dao je 1905. Albert Einstein u posebnoj teoriji relativnosti. Njome je izbačen eter kao medij širenja svjetlosti. Postulat ove teorije jest neovisnost brzine svjetlosti o brzini gibanja promatrača.