Wang Mang: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 16. rujna 2014. u 19:23

Wang Mang (kineski: 王莽) (45. pr. Kr. – 6. listopada 23. n.e.), kurtoazno ime Jujun (巨君), bio je kineski velikodostojnik u službi dinastije Han koji je preoteo carsko prijestolje od obitelji Liu i ustanovio vlastitu dinastiju Xin (ili Hsin, što znači "nova") (新朝), a koja je vladala od 9. do 23. n.e.^[1] Nakon njegove smrti dinastija Han je obnovljena, a njegovo svrgavanje je označilo razdiobu između tzv. Zapadne (prije Xina) i Istočne dinastije Han (poslije Xina). Wang Mang gotovo dva tisutljeća dijeli kineske povjesničare na one koje ga opisuju kao beskrupuloznog uzurpatora i one koji ga opisuju kao vizionara i društvenog reformatora. Njegovi napori da konfucijanske ideje iz klasičnih tekstova primijeni u praksi kako bi stvorio harmonično društvo su, međutim, rezultirali kaosom i krvoprolićem.

Obitelj

Roditelji Wanga Manga bili su Wang Man (王曼; brat carice Wang Zhengjun) i Qu (渠).

Mang je imao dvije carice, Wang i Shi.^[2] Wang je rodila Wanga Yua, Wanga Huoa, Wanga Ana, Wanga Lina i još jedne carice Wang. Imao je i barem tri konkubine, koje su bile isprva bile njegove sluškinje:

Zhenzhi (增秩), majka Wanga Kuanga
Huaineng (懷能), majka Wanga Xina i jedne princeze
Kaiming (開明), majka Wanga Jiea

Reference

↑ Rudi Thomsen, Ambition and confucianism: a biography of Wang Mang, Aarhus University Press, 1988. ISBN 87-7288-155-0.
↑ Zizhi Tongjian

[1] Rudi Thomsen, Ambition and confucianism: a biography of Wang Mang, Aarhus University Press, 1988. ISBN 87-7288-155-0.

[2] Zizhi Tongjian

[1]

[2]

Inačica od 16. rujna 2014. u 19:21 uredi Mychele Trempetich (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 7.540 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 16. rujna 2014. u 19:23 uredi ukloni ovu izmjenu 93.139.5.144 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1:		Redak 1:
	[[Datoteka:Wang Mang.jpg\|Portret Wanga Manga]]		[[Datoteka:Wang Mang.jpg\|230px\|right\|Portret Wanga Manga]]
	'''Wang Mang''' ([[kineski]]: ''王莽'') (45. pr. Kr. – 6. listopada 23. n.e.), [[kurtoazno ime]] '''Jujun''' (巨君), bio je [[Kina\|kineski]] velikodostojnik u službi [[dinastija Han\|dinastije Han]] koji je preoteo carsko prijestolje od obitelji [[Liu]] i ustanovio vlastitu dinastiju [[Dinastija Xin\|Xin]] (ili Hsin, što znači "nova") (新朝), a koja je vladala od 9. do 23. n.e.<ref>Rudi Thomsen, ''Ambition and confucianism: a biography of Wang Mang'', Aarhus University Press, 1988. ISBN 87-7288-155-0.</ref> Nakon njegove smrti dinastija Han je obnovljena, a njegovo svrgavanje je označilo razdiobu između tzv. Zapadne (prije Xina) i Istočne dinastije Han (poslije Xina). Wang Mang gotovo dva tisutljeća dijeli kineske povjesničare na one koje ga opisuju kao beskrupuloznog uzurpatora i one koji ga opisuju kao vizionara i društvenog reformatora. Njegovi napori da [[Konfucionizam\|konfucijanske]] ideje iz [[Kineski klasični tekstovi\|klasičnih]] tekstova primijeni u praksi kako bi stvorio harmonično društvo su, međutim, rezultirali kaosom i krvoprolićem.		'''Wang Mang''' ([[kineski]]: ''王莽'') (45. pr. Kr. – 6. listopada 23. n.e.), [[kurtoazno ime]] '''Jujun''' (巨君), bio je [[Kina\|kineski]] velikodostojnik u službi [[dinastija Han\|dinastije Han]] koji je preoteo carsko prijestolje od obitelji [[Liu]] i ustanovio vlastitu dinastiju [[Dinastija Xin\|Xin]] (ili Hsin, što znači "nova") (新朝), a koja je vladala od 9. do 23. n.e.<ref>Rudi Thomsen, ''Ambition and confucianism: a biography of Wang Mang'', Aarhus University Press, 1988. ISBN 87-7288-155-0.</ref> Nakon njegove smrti dinastija Han je obnovljena, a njegovo svrgavanje je označilo razdiobu između tzv. Zapadne (prije Xina) i Istočne dinastije Han (poslije Xina). Wang Mang gotovo dva tisutljeća dijeli kineske povjesničare na one koje ga opisuju kao beskrupuloznog uzurpatora i one koji ga opisuju kao vizionara i društvenog reformatora. Njegovi napori da [[Konfucionizam\|konfucijanske]] ideje iz [[Kineski klasični tekstovi\|klasičnih]] tekstova primijeni u praksi kako bi stvorio harmonično društvo su, međutim, rezultirali kaosom i krvoprolićem.