Deng Xiaoping: razlika između inačica

	Deng Šaoping; 邓小平;
	;
Predsjednik Središnje vojne komisije NR Kine
	trajanje službe; 1980. – 1989.
Prethodnik	Hua Guofeng
Nasljednik	Jiang Zemin
Predsjednik Središnje savjetodavne komisije KS Kine
	trajanje službe; 1982. – 1987.
Nasljednik	Chen Yun
Rođenje	22. kolovoza 1904., Guangan, Kina
Smrt	19. veljače 1997., Peking, Kina
Politička stranka	KPK

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 20. rujna 2014. u 03:20

Deng Xiaoping (22. kolovoza 1904.- 19. veljače 1997.), otac moderne Kine. Rodio se kao Deng Šišian u selu provincije Sečuan. Nakon završene pripremne škole, sa 16 godina ide u Francusku, gdje radi niz poslova, a zarađuje jedva dovoljno da preživi. U Kinu se vraća 1927. Borio se protiv Japanaca, veteran je Dugog marša, jedan od najistaknutijih Maovih suradnika, koji se znao suprotstaviti nekim od radikalnih Maovih ideja. Stvorio je socijalizam sa kineskim karakteristikama. 1978. godine Deng poduzima prve dalekosežne korake prema ekonomskoj liberalizaciji u zemlji pod komunističkom vlašću - umjesto centralnog planiranja pokušao je mobilizirati tržišni socijalizam ne bi li na taj način osnažio kinesku državu. To je napravio pod utjecajem plimnog vala rastućeg bogatstva Japana, Tajvana, Hong Konga, Singapura i Južne Koreje.

Doprinosi kineskom rastućem gospodarstvu reformatorskim idejama: "Put koji je Deng odredio preobrazit će Kinu u roku od dva desetljeća od ekonomske zabiti u otvoreno središte kapitalističkog dinamizma sa stalnom stopom rasta bez presedana u ljudskoj povijesti."^[1] Ženio se tri puta i ima petero djece. Jedan od žrtava koje je odnijela "Kulturna revolucija" zbog protivljenja Maou. Stvorio je "Pekinško proljeće". Najveći "hit" mu je ipak slanje vojske na trg Tiananmen 1989., kada je poginulo 7000 studenata (pokolj na Tiananmenskom trgu).

Umro je od infekcije pluća i Parkinsonove bolesti 1997.

Izvori

Bilješke

↑ Harvey, 2013: 7. str.

Literatura

David Harvey: "Kratka povijest neoliberalizma", V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2013. ISBN: 978-953-304-620-4

[1] Harvey, 2013: 7. str.

[1]

@@ Redak 68: / Redak 68: @@
 |vjera=
 }}
-'''Deng Xiaoping''' ([[22. kolovoza]] [[1904]].- [[19. veljače]] [[1997]].), otac moderne Kine. Rodio se kao Deng Šišian u selu provincije [[Sečuan]]. Nakon završene pripremne škole, sa 16 godina ide u Francusku, gdje radi niz poslova, a zarađuje jedva dovoljno da preživi. U Kinu se vraća [[1927]]. Borio se protiv Japanaca, veteran je Dugog marša, jedan od najistaknutijih Maovih suradnika, koji se znao suprotstaviti nekim od radikalnih [[Mao Ce Tung|Maovih]] ideja. Stvorio je [[socijalizam]] sa kineskim karakteristikama. Doprinosi kineskom rastućem gospodarstvu reformatorskim idejama. Ženio se tri puta i ima petero djece. Jedan od žrtava koje je odnijela "[[Kulturna revolucija]]" zbog protivljenja Maou. Stvorio je "[[Pekinško proljeće]]". Najveći "hit" mu je ipak slanje vojske na [[trg]] [[Tiananmen]] [[1989]]., kada je poginulo 7000 studenata ([[pokolj na Tiananmenskom trgu]]).
+'''Deng Xiaoping''' ([[22. kolovoza]] [[1904]].- [[19. veljače]] [[1997]].), otac moderne Kine. Rodio se kao Deng Šišian u selu provincije [[Sečuan]]. Nakon završene pripremne škole, sa 16 godina ide u Francusku, gdje radi niz poslova, a zarađuje jedva dovoljno da preživi. U Kinu se vraća [[1927]]. Borio se protiv Japanaca, veteran je Dugog marša, jedan od najistaknutijih Maovih suradnika, koji se znao suprotstaviti nekim od radikalnih [[Mao Ce Tung|Maovih]] ideja. Stvorio je [[socijalizam]] sa kineskim karakteristikama. 1978. godine Deng poduzima prve dalekosežne korake prema ekonomskoj liberalizaciji u zemlji pod komunističkom vlašću - umjesto centralnog planiranja pokušao je mobilizirati tržišni socijalizam ne bi li na taj način osnažio kinesku državu. To je napravio pod utjecajem plimnog vala rastućeg bogatstva Japana, Tajvana, Hong Konga, Singapura i Južne Koreje.
+Doprinosi kineskom rastućem gospodarstvu reformatorskim idejama: "Put koji je Deng odredio preobrazit će Kinu u roku od dva desetljeća od ekonomske zabiti u otvoreno središte kapitalističkog dinamizma sa stalnom stopom rasta bez presedana u ljudskoj povijesti."<ref>Harvey, 2013: 7. str.</ref> Ženio se tri puta i ima petero djece. Jedan od žrtava koje je odnijela "[[Kulturna revolucija]]" zbog protivljenja Maou. Stvorio je "[[Pekinško proljeće]]". Najveći "hit" mu je ipak slanje vojske na [[trg]] [[Tiananmen]] [[1989]]., kada je poginulo 7000 studenata ([[pokolj na Tiananmenskom trgu]]).
 Umro je od infekcije [[pluća]] i [[Parkinsonova bolest|Parkinsonove bolesti]] [[1997]].
+== Izvori ==
+;Bilješke
+{{izvori}}
+;Literatura
+David Harvey: "Kratka povijest neoliberalizma", V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2013. ISBN: 978-953-304-620-4
 {{Osobe Hladnoga rata}}