Slovački jezik: razlika između inačica

Uredi poveznice
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
iso639-3:slk vodi na isto mjesto kao i link http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=slk [nije brisano, već je dodan silcode:slo na pravo mjesto, tj. ISO 639-2/B]; dodan je i etnicitet= Slovaci
wikipoveznica (wikilink) na [Vojvodina|Vojvodinu] manji popravak.
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir jezik|ime=Slovački jezik
{{Infookvir jezik|ime=Slovački jezik
|ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici=slovenčina ili slovenský jazyk
|ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici=slovenčina ili slovenský jazyk
|države=[[Slovačka]]; [[Češka]], [[Mađarska]], [[Rumunjska]], [[Ukrajina]], [[Srbija]]
|države=[[Slovačka]]; [[Češka]], [[Mađarska]], [[Rumunjska]], [[Ukrajina]], [[Srbija]] ([[Vojvodina]])
|etnicitet= [[Slovaci]]
|etnicitet= [[Slovaci]]
|regije=[[Europa]]
|regije=[[Europa]]
Redak 15: Redak 15:
}}
}}


'''Slovački jezik''' (sl. ''slovenský jazyk'' ili ''slovenčina''; ISO 639-3: [[iso639-3:slk|slk]]) službeni je jezik [[Slovačka|Republike Slovačke]], koji ima oko 5.019.950 govornika, poglavito u Slovačkoj (4.610.000; 2001 popis); 193.000 u [[češka|Češkoj]] (2001 popis); 11.800 u [[mađarska|Mađarskoj]] (2001 popis); 80.000 u [[srbija|Srbiji]] (Vojvodina; 1996 W. Brown)<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=slk Ethnologue (16th)]</ref>.
'''Slovački jezik''' (sl. ''slovenský jazyk'' ili ''slovenčina''; ISO 639-3: [[iso639-3:slk|slk]]) službeni je jezik [[Slovačka|Republike Slovačke]], koji ima oko 5.019.950 govornika, poglavito u Slovačkoj (4.610.000; popis 2001.); 193.000 u [[češka|Češkoj]] (popis 2001.); 11.800 u [[mađarska|Mađarskoj]] (popis 2001.); 80.000 u [[Srbija|Srbiji]] ([[Vojvodina]]; W. Brown, 1996.)<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=slk Ethnologue (16th)]</ref>.


Slovački se, kao skupina dijalekata, izdvojio iz kasnoga praslavenskoga još u [[10. stoljeće]].
Slovački se, kao skupina dijalekata, izdvojio iz kasnoga praslavenskoga još u [[10. stoljeće]].
Redak 21: Redak 21:
Prije 10. stoljeća panonski Slaveni sjeverno od Drave su govorili jezikom južnoslavenskih karakteristika.<ref name="Lončarić81">[http://hrcak.srce.hr/file/103265 Rasprave ZHJ, sv. 21 (1995.)] [[Mijo Lončarić]]: Prostiranje kajkavštine u prošlosti, str. 81.</ref>
Prije 10. stoljeća panonski Slaveni sjeverno od Drave su govorili jezikom južnoslavenskih karakteristika.<ref name="Lončarić81">[http://hrcak.srce.hr/file/103265 Rasprave ZHJ, sv. 21 (1995.)] [[Mijo Lončarić]]: Prostiranje kajkavštine u prošlosti, str. 81.</ref>


I u razdobljima nakon doseljavanja ugarskih plemena, područja sjeverno od [[Blatno jezero|Blatnog jezera]] imala su južnoslavenski makrodijalekt koji je pokazivao osobine razvitka južnoslavenskih jezika. Prema jugu je bio bliži Južnim Slavenima, prema zapadu, sjeveru i istoku su se te bliskosti gubile.<ref name="Lončarić82">[http://hrcak.srce.hr/file/103265 Rasprave ZHJ, sv. 21 (1995.)] [[Mijo Lončarić]]: Prostiranje kajkavštine u prošlosti, str. 82.</ref> U svezi s time su osobine današnjeg srednjoslovačkog narječja. Današnje [[srednjoslovačko narječje]] [[slovački jezik|slovačkog jezika]] je u osnovi južnoslavensko, odnosno ima bitne južnoslavenske osobine. <ref name="Lončarić81"/> Kad se prekinula slavenska sveza u Panonskoj nizini, na području današnje Mađarske, ti su se govori odvojili od ostatka Južnih Slavena te od onda pod utjecajem većinskog okružja Zapadnih Slavena primaju zapadnoslavenske osobine.<ref name="Lončarić81"/>
I u razdobljima nakon doseljavanja ugarskih plemena, područja sjeverno od [[Blatno jezero|Blatnog jezera]] imala su južnoslavenski makrodijalekt koji je pokazivao osobine razvitka južnoslavenskih jezika. Prema jugu je bio bliži Južnim Slavenima, prema zapadu, sjeveru i istoku su se te bliskosti gubile.<ref name="Lončarić82">[http://hrcak.srce.hr/file/103265 Rasprave ZHJ, sv. 21 (1995.)] [[Mijo Lončarić]]: Prostiranje kajkavštine u prošlosti, str. 82.</ref> U svezi s time su osobine današnjeg srednjoslovačkog narječja. Današnje [[srednjoslovačko narječje]] slovačkoga jezika je u osnovi južnoslavensko, odnosno ima bitne južnoslavenske osobine. <ref name="Lončarić81"/> Kad se prekinula slavenska sveza u Panonskoj nizini, na području današnje Mađarske, ti su se govori odvojili od ostatka Južnih Slavena te od onda pod utjecajem većinskog okružja Zapadnih Slavena primaju zapadnoslavenske osobine.<ref name="Lončarić81"/>


Kao standardni jezik slovački je jezik uspostavljen tek polovicom [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Od [[15. stoljeće|15.]] do [[17. stoljeće|17. stoljeća]] služio je kao kulturni jezik u Slovačkoj češki s mnogim slovačkim osobinama. Prvi pokušaji uvođenja slovačkoga književnog jezika zabilježeni su u [[18. stoljeće|18. stoljeću]]. Na istoku Slovačke pokušali su to [[Kalvinisam|kalvinisti]], a na zapadu [[Anton Bernolák]]. Međutim, tek je [[Ľudovít Štúr|Ľudovítu Štúru]] u [[1840-ih|četrdesetim godinama 19. stoljeća]] uspjelo uspostaviti književni jezik utemeljen na srednjoslovačkim dijalektima.
Kao standardni jezik slovački je jezik uspostavljen tek polovicom [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Od [[15. stoljeće|15.]] do [[17. stoljeće|17. stoljeća]] služio je kao kulturni jezik u Slovačkoj češki s mnogim slovačkim osobinama. Prvi pokušaji uvođenja slovačkoga književnog jezika zabilježeni su u [[18. stoljeće|18. stoljeću]]. Na istoku Slovačke pokušali su to [[Kalvinisam|kalvinisti]], a na zapadu [[Anton Bernolák]]. Međutim, tek je [[Ľudovít Štúr|Ľudovítu Štúru]] u [[1840-ih|četrdesetim godinama 19. stoljeća]] uspjelo uspostaviti književni jezik utemeljen na srednjoslovačkim dijalektima.

Inačica od 2. listopada 2014. u 22:52

Slovački jezik
slovenčina ili slovenský jazyk
Države Slovačka; Češka, Mađarska, Rumunjska, Ukrajina, Srbija (Vojvodina)
Regije Europa
Etnicitet Slovaci
Govornici oko 6 milijuna
Razredba indoeuropski
slavenski
zapadnoslavenski
slovački
Službeni status
Služben u Slovačka, EU
Jezični kôd
ISO 639-1 sk
ISO 639-2 slk (T)
slo (B)
ISO 639-3 slk
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)


Slovački jezik (sl. slovenský jazyk ili slovenčina; ISO 639-3: slk) službeni je jezik Republike Slovačke, koji ima oko 5.019.950 govornika, poglavito u Slovačkoj (4.610.000; popis 2001.); 193.000 u Češkoj (popis 2001.); 11.800 u Mađarskoj (popis 2001.); 80.000 u Srbiji (Vojvodina; W. Brown, 1996.)[1].

Slovački se, kao skupina dijalekata, izdvojio iz kasnoga praslavenskoga još u 10. stoljeće.

Prije 10. stoljeća panonski Slaveni sjeverno od Drave su govorili jezikom južnoslavenskih karakteristika.[2]

I u razdobljima nakon doseljavanja ugarskih plemena, područja sjeverno od Blatnog jezera imala su južnoslavenski makrodijalekt koji je pokazivao osobine razvitka južnoslavenskih jezika. Prema jugu je bio bliži Južnim Slavenima, prema zapadu, sjeveru i istoku su se te bliskosti gubile.[3] U svezi s time su osobine današnjeg srednjoslovačkog narječja. Današnje srednjoslovačko narječje slovačkoga jezika je u osnovi južnoslavensko, odnosno ima bitne južnoslavenske osobine. [2] Kad se prekinula slavenska sveza u Panonskoj nizini, na području današnje Mađarske, ti su se govori odvojili od ostatka Južnih Slavena te od onda pod utjecajem većinskog okružja Zapadnih Slavena primaju zapadnoslavenske osobine.[2]

Kao standardni jezik slovački je jezik uspostavljen tek polovicom 19. stoljeća. Od 15. do 17. stoljeća služio je kao kulturni jezik u Slovačkoj češki s mnogim slovačkim osobinama. Prvi pokušaji uvođenja slovačkoga književnog jezika zabilježeni su u 18. stoljeću. Na istoku Slovačke pokušali su to kalvinisti, a na zapadu Anton Bernolák. Međutim, tek je Ľudovítu Štúru u četrdesetim godinama 19. stoljeća uspjelo uspostaviti književni jezik utemeljen na srednjoslovačkim dijalektima.

Izgradnji standardne norme bitno je pridonijela slovačka gramatika "Mluvnica jazyka slovenského" Martina Hattale iz 1864. godine, a zasluge za daljnji razvoj standardnog jezika ima "Rukoväť spisovnej reči slovenskej" S. Czambela iz 1902. Prvi je pravopis "Pravidlá slovenského pravopisu" tiskan 1931. Za vrijeme slovačke države, između 1939. i 1945., mnogi su čehizmi, koji su bili brojni kao i germanizmi i hungarizmi, zamijenjeni domaćim riječima. Slovačko je pismo latinica obogaćena nekolicinom dijakritičkih znakova i dvoslova koji označuju jedan glas.

Jezici i narječja u srednjoj Europi. Raspored prije Drugog svjetskog rata. Zemljovid na poljskom jeziku.

Današnja slovačka narječja su u trima skupinama:

Abeceda slovačkog jezika sadrži ova slova:

a á ä b c č d ď dz dž e é f g h ch i í j k l ĺ ľ m n ň o ó ô p q r ŕ s š t ť u ú v w x y ý z ž

U slovačkom glasoslovlju razlikujemo:

U slovačkim se tekstovima javljaju i druga slova, no to je uglavnom kod riječiju inozemna podrijetla: q, w, x, češka slova ě, ř, ů te njemačka slova ö i ü, posebice kod osobnih imena i prezimena.

Izvori

  1. ↑ Ethnologue (16th)
  2. ↑ a b c Rasprave ZHJ, sv. 21 (1995.) Mijo Lončarić: Prostiranje kajkavštine u prošlosti, str. 81.
  3. ↑ Rasprave ZHJ, sv. 21 (1995.) Mijo Lončarić: Prostiranje kajkavštine u prošlosti, str. 82.

Vanjske poveznice

v • u
Službeni jezici Europske unije
Zastava Europske unije
Izvor: Službene mrežne stranice EU • Vidi još: Nazivi EU na raznim jezicima
v • u
Zapadnoslavenski jezici
† izumrli jezici


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Slovački_jezik&oldid=4385957"