Valerij Lobanovs'kyj: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
{{radovi}}

{{Trener/izbornik/igrač
{{Trener/izbornik/igrač

| ime = Valerij Vasyl'ovyč Lobanovs'kyj
| ime = Valerij Vasyl'ovyč Lobanovs'kyj
| slika = [[Datoteka:Valeri Lobanovsky.jpg|250px]]
| slika = [[Datoteka:Valeri Lobanovsky.jpg|250px]]
Redak 30: Redak 27:
| ažurirano =
| ažurirano =
}}
}}
'''Valerij Vasyl'ovyč Lobanovs'kyj''' ([[ukrajinski jezik|ukr.]] '''Вале́рій Васи́льович Лобано́вський''', [[Kijev]], [[6. siječnja]] [[1939.]]. - [[Zaporižžja]], [[13. svibnja]] [[2002.]]) je [[Ukrajina|ukrajinski]] nogometaš i trener.
'''Valerij Vasyl'ovyč Lobanovs'kyj''' ([[ukrajinski jezik|ukr.]] '''Вале́рій Васи́льович Лобано́вський''', [[Kijev]], [[6. siječnja]] [[1939.]] - [[Zaporižžja]], [[13. svibnja]] [[2002.]]) [[Ukrajina|ukrajinski]] nogometaš i trener.


==Karijera==
==Karijera==
===Igračka===
===Igračka===
Lobanovski je započeo svoju karijeru igrajući kao lijevi krilni igrač u Dinamu iz Kijeva s kojim je osvojio [[Sovjetska Viša liga u nogometu|SSSR ligu]] i kup. Proveo je sedam godina u Dinamu prije nego što je završio svoju karijeru s kratkim razdobljima u [[FK Čornomorec Odesa|Čornomorecu]] iz [[Odessa|Odesse]] i [[FK Šahtar Donjeck|Šahtaru]] iz [[Donjeck]]a. Lobanovski je završio karijeru u dobi od 29 godina u kojoj je postigao 71 golova u 253 utakmica. Nastupio je na dvijema [[OI|Olimpijskim igrama]]. Svoju prvu međunarodnu utakmicu odigrao je 4. rujna 1960. u gostima protiv [[Austrijska nogometna reprezentacija|Austrije]]. Najpoznatiji je po legendarnoj sposobnost postizanja gola iz kornera.
Lobanovski je započeo svoju karijeru igrajući kao lijevi krilni igrač u Dinamu iz Kijeva s kojim je osvojio [[Sovjetska Viša liga u nogometu|SSSR ligu]] i kup. Proveo je sedam godina u Dinamu prije nego što je završio svoju karijeru s kratkim razdobljima u [[FK Čornomorec Odesa|Čornomorecu]] iz [[Odessa|Odesse]] i [[FK Šahtar Donjeck|Šahtaru]] iz [[Donjeck]]a. Lobanovski je završio karijeru u dobi od 29 godina u kojoj je postigao 71 gol u 253 utakmice. Nastupio je na dvijema [[OI|Olimpijskim igrama]]. Svoju prvu međunarodnu utakmicu odigrao je 4. rujna 1960. u gostima protiv [[Austrijska nogometna reprezentacija|Austrije]]. Najpoznatiji je po legendarnoj sposobnost postizanja gola iz [[Udarac iz kuta|kornera]].


===Trenerska===
===Trenerska===
Godinu dana nakon odlaska u igračku mirovinu Lobanovski je imenovan trenerom [[FK Dnjipro Dnjipropetrovsk|Dnjipra]]. Nakon četiri relativno loše godina s Dnjiprom preselio je u svom bivšem klubu Dinamo iz Kijeva, prije početka sezone 1974. Vodit će Dinamo sljedećih 15 od 17 godina (1983.-1984. bio je trener SSSR-a). Tijekom ta dva razdoblja Kijev je bio uspješn u razbijanje ruske dominacije sovjetskim nogometom. Osvojio je Sovjetsku super ligu osam puta, kup šest puta, UEFA Kup pobjednika kupova
Godinu dana nakon odlaska u igračku mirovinu Lobanovski je imenovan trenerom [[FK Dnjipro Dnjipropetrovsk|Dnjipra]]. Nakon četiri relativno loše godina s Dnjiprom preselio je u svoj bivši klub Dinamo iz [[Kijev]]a, prije početka sezone 1974. godine. Vodit će Dinamo sljedećih 15 od 17 godina (1983.-1984. bio je trener SSSR-a). Tijekom ta dva razdoblja Kijev je bio uspješan u razbijanje [[Rusija|ruske]] dominacije sovjetskim nogometom. Osvojio je Sovjetsku super ligu osam puta, kup šest puta, [[UEFA Kup pobjednika kupova|Kup pobjednika kupova]] 1975. i 1986., te [[Europski superkup]] 1975. godine.
1975. i 1986., te Europski superkup 1975. godine.


S Sovjetskim Savezom osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1976.
S Sovjetskim Savezom osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1976.
Nakon [[Perestrojka|perestrojke]] mnogi Lobanovski najbolji igrač napustili su SSSR i otišli igrati u Zapadnu Europu. Na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Italija 1990.|Svjetsko prvenstvo]] 1990. godine nije mogao pozvati vlastite igrače iz Dinama da čine jezgru reprezentacije kao što je ranije činio. Reprezentacija SSSR-a ispala je već u grupnoj fazi prvenstva.
Nakon [[Perestrojka|perestrojke]] mnogi najbolji nogometaši napustili su [[SSSR]] i otišli igrati u [[Zapadna Europa|Zapadnu Europu]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Italija 1990.|Svjetskom prvenstvu]] 1990. godine nije mogao pozvati vlastite igrače iz Dinama da čine jezgru reprezentacije kao što je ranije činio. Reprezentacija [[Sovjetska nogometna reprezentacija|SSSR-a]] ispala je već u grupnoj fazi prvenstva.


Nakon debakla na Svjetskom prvenstvu Lobanovski je odlučio napustiti Dinamo Kijev i prihvatiti unosnu ponudu upravljanja Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nakon četiri relativno prosječne godine dobio je otkaz te je postao trener Kuvajtske nogometne reprezentacije.
Nakon debakla na Svjetskom prvenstvu Lobanovski je odlučio napustiti Dinamo Kijev i prihvatiti unosnu ponudu upravljanja [[Nogometna reprezentacija UAE-a|Ujedinjenim Arapskim Emiratima]]. Nakon četiri relativno prosječne godine dobio je otkaz te je postao trener [[Kuvajtska nogometna reprezentacija|Kuvajtske nogometne reprezentacije]].


U siječnju 1997. vratio se u Dinamo Kijev po treći put. Klub je tada bio u krizi, UEFA ga je izbacila klub iz europskih natjecanja zbog pokušaja podmićivanja dužnosnika. Lobanovski je međutim uspio pokrenuti Dinamo. Osim što je vodio momčad do pet uzastopnih prvenstava, Dinamo je igrao polufinale Lige prvaka 1999. godine. Postao je trener Ukrajine u ožujku 2000, ali je smijenjen nakon što je izgubio u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. od Njemačke.
U siječnju 1997. vratio se u Dinamo Kijev po treći put. Klub je tada bio u krizi, [[UEFA]] ga je izbacila klub iz europskih natjecanja zbog pokušaja podmićivanja dužnosnika. Lobanovski je međutim uspio pokrenuti Dinamo. Osim što je vodio momčad do pet uzastopnih naslova prvaka Ukrajine, Dinamo je igrao polufinale [[Liga prvaka|Lige prvaka]] 1999. godine. Postao je trener Ukrajine u ožujku 2000, ali je smijenjen nakon što je izgubio u dodatnim kvalifikacijama za [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Južna Koreja i Japan 2002.|Svjetsko prvenstvo 2002.]] od Njemačke.


Pretrpio je moždani udar 7. svibnja 2002. godine, nedugo nakon što je njegov Dinamo Kijev pobijedio FC Metalurg. Umro je 13. svibnja za vrijeme operacije mozga. Na finalu Lige prvaka u Glasgowu dva dana kasnije održana je minuta šutnje njemu u čast.
Pretrpio je [[moždani udar]] 7. svibnja 2002. godine, nedugo nakon što je njegov Dinamo Kijev pobijedio [[Metalurg Donjeck|Metalurg]]. Umro je 13. svibnja za vrijeme operacije mozga. Na finalu Lige prvaka u [[Glasgow]]u dva dana kasnije održana je minuta šutnje njemu u čast.


==Zanimljivosti==
==Zanimljivosti==
Redak 64: Redak 60:
{{GLAVNIRASPORED:Lobanovski, Valerij}}
{{GLAVNIRASPORED:Lobanovski, Valerij}}
[[Kategorija:Ukrajinski nogometaši]]
[[Kategorija:Ukrajinski nogometaši]]
[[Kategorija:Nogometni treneri]]

{{Mrva-biog-nogomet-ukrajina}}
{{Mrva-biog-nogomet-ukrajina}}

Inačica od 4. studenoga 2014. u 21:33

Valerij Vasyl'ovyč Lobanovs'kyj

Osobni podatci
Puno ime Вале́рій Васи́льович Лобано́вський
Rođenje 6. siječnja 1939.
Kijev, Ukrajina Nepoznata kratica »U«
Smrt 13. svibnja 2002.
Zaporižžja, Ukrajina Nepoznata kratica »U«
Visina 186
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1957.–1964.
1965.–1966.
1967.–1968. 		Dinamo Kijev
FK Čornomorec Odesa
FK Šahtar Donjeck 		00144 00(42)
0059 00(15)
0050 00(14)
Reprezentativna karijera**
1960.–1961. SSSR 002 00(0)
Trenerska karijera
1969.–1973.
1973.–1982.
1975.–1976.
1982.–1983.
1984.–1990.
1986.–1990.
1990.–1993.
1994.–1996.
1997.–2002.
2000.–2001. 		Dnjipro Dnjipropetrovsk
Dinamo Kijev
SSSR
Sovjetska nogometna reprezentacija
Dinamo Kijev
SSSR
UAE
Kuvajt
Dinamo Kijev
Ukrajina
Portal o životopisima
Portal o športu

Valerij Vasyl'ovyč Lobanovs'kyj (ukr. Вале́рій Васи́льович Лобано́вський, Kijev, 6. siječnja 1939. - Zaporižžja, 13. svibnja 2002.) ukrajinski nogometaš i trener.

Karijera

Igračka

Lobanovski je započeo svoju karijeru igrajući kao lijevi krilni igrač u Dinamu iz Kijeva s kojim je osvojio SSSR ligu i kup. Proveo je sedam godina u Dinamu prije nego što je završio svoju karijeru s kratkim razdobljima u Čornomorecu iz Odesse i Šahtaru iz Donjecka. Lobanovski je završio karijeru u dobi od 29 godina u kojoj je postigao 71 gol u 253 utakmice. Nastupio je na dvijema Olimpijskim igrama. Svoju prvu međunarodnu utakmicu odigrao je 4. rujna 1960. u gostima protiv Austrije. Najpoznatiji je po legendarnoj sposobnost postizanja gola iz kornera.

Trenerska

Godinu dana nakon odlaska u igračku mirovinu Lobanovski je imenovan trenerom Dnjipra. Nakon četiri relativno loše godina s Dnjiprom preselio je u svoj bivši klub Dinamo iz Kijeva, prije početka sezone 1974. godine. Vodit će Dinamo sljedećih 15 od 17 godina (1983.-1984. bio je trener SSSR-a). Tijekom ta dva razdoblja Kijev je bio uspješan u razbijanje ruske dominacije sovjetskim nogometom. Osvojio je Sovjetsku super ligu osam puta, kup šest puta, Kup pobjednika kupova 1975. i 1986., te Europski superkup 1975. godine.

S Sovjetskim Savezom osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1976. Nakon perestrojke mnogi najbolji nogometaši napustili su SSSR i otišli igrati u Zapadnu Europu. Na Svjetskom prvenstvu 1990. godine nije mogao pozvati vlastite igrače iz Dinama da čine jezgru reprezentacije kao što je ranije činio. Reprezentacija SSSR-a ispala je već u grupnoj fazi prvenstva.

Nakon debakla na Svjetskom prvenstvu Lobanovski je odlučio napustiti Dinamo Kijev i prihvatiti unosnu ponudu upravljanja Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nakon četiri relativno prosječne godine dobio je otkaz te je postao trener Kuvajtske nogometne reprezentacije.

U siječnju 1997. vratio se u Dinamo Kijev po treći put. Klub je tada bio u krizi, UEFA ga je izbacila klub iz europskih natjecanja zbog pokušaja podmićivanja dužnosnika. Lobanovski je međutim uspio pokrenuti Dinamo. Osim što je vodio momčad do pet uzastopnih naslova prvaka Ukrajine, Dinamo je igrao polufinale Lige prvaka 1999. godine. Postao je trener Ukrajine u ožujku 2000, ali je smijenjen nakon što je izgubio u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. od Njemačke.

Pretrpio je moždani udar 7. svibnja 2002. godine, nedugo nakon što je njegov Dinamo Kijev pobijedio Metalurg. Umro je 13. svibnja za vrijeme operacije mozga. Na finalu Lige prvaka u Glasgowu dva dana kasnije održana je minuta šutnje njemu u čast.

Zanimljivosti

Nakon njegove smrti, AC Milan je osvojio Ligu prvaka 2003. godine s Andrij Ševčenkom u timu. Nakon pobjede Ševčenko je odletio u Kijev kako bi stavio medalju na grob svog bivšeg trenera.[1]

Izvor

  1. ↑ Events by themes: Persons. Valery Lobanovsky, UNIAN photoservice (9. siječnja 2009.)

Vanjske poveznice

Nedovršeni članak Valerij Lobanovs'kyj koji govori o ukrajinskom nogometašu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Valerij_Lobanovs%27kyj&oldid=4399513"