Razlika između inačica stranice »Savka Dabčević-Kučar«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stilska dotjerivanja
(Stilska dotjerivanja)
'''Obitelj'''
 
''Otac:'' [[Antun Dabčević]], pravnik, [[Hrvati|Hrvat]] iz [[Dobrota|Dobrote]] ([[Boka kotorska]])<ref name="Dugandžija">Razgovor sa Slobodanom Prosperovim Novakom, razgovor vodila Mirjana Dugandžija: [http://globus.jutarnji.hr/zivot/ja-sam-pustinjak-iz-hvarske-zabiti Ja sam pustinjak iz hvarske zabiti], Globus, </ref>, potomak stare bokeljske pomorske obitelji brodovlasnika i kapetana (Dabčevići, Ivanovići, Lukovići). Zbog sudjelovanja u spaljivanju [[Zastava Mađarske|mađarske zastave]] u [[Zagreb|Zagrebu]] [[1895.]], kao tadašnji brucoš [[Filozofija|filozofije]] suđen i kažnjen zabranom studiranja na [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilištu u Zagrebu]]. Završio pravni fakultet u [[Beč|Beču]]. Službovao kao pravnik, gradski poglavar ([[Benkovac]], [[Zadar]],<ref name="Dugandžija"/> [[Korčula]]<ref name="Dugandžija"/>), a kasnije banski savjetnik<ref name="Dugandžija"/> ([[Dubrovnik]], [[Split]]). Zbog neslaganja s vlastima prijevremeno umirovljen [[1934.]]<ref>[http://www.vecernji.hr/biografije/savka-dapcevic-kucar-96 Savka Dabčević-Kučar] Večernji list</ref>
''Majka:'' Marija Miljenka Novak (po majci Denegri), [[Hrvati|Hrvatica]]. Završila građansku školu i kratko vrijeme bila zaposlena kao službenica.
 
'''Savka Dabčević Kučar''' je od [[1951.]] udataudana za diplomiranog inženjera [[Rudarstvo|rudarstva]] Antu Kučara, [[Hrvati|Hrvata]], rođenog u [[Bol (Brač)|Bolu]] ([[Brač|otok Brač]]), podrijetlom po majci iz trogirske obitelji brodograditelja (Kalebota), po ocu (Ćular-Kučar) iz [[Unešić|Unešića]] u [[Zagora|Zagori]]. BioA. Kučar je bio dugogodišnji direktor [[Geotehnika|Geotehnike]].<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/pokopan-antun-kucar/129298.aspx Pokopan Antun Kučar] Index.hr, 2. travnja 2003.</ref>
 
Majka je dviju kćeri. Jedna završila i doktorirala [[Kemija|kemiju]], druga završila i doktorirala [[Fizika|fiziku]].
 
Savka Dabčević-Kučar je završila Žensku [[Realna gimnazija u Splitu|realnu gimnaziju]] u [[Split]]u [[1941.]] godine i bila najmlađa maturantica. Već kao gimnazijalka iskazuje mnogustrukost interesa i nadarenosti ([[književnost]], [[filozofija]], [[psihologija]], [[umjetnost]], [[povijest]]). Spominjana je kao najbolja učenica u nekoliko splitskih naraštaja. U razdoblju [[1941.]]-[[1945|45.]] nije nastavljala školovanje. KadaBrata joj brata uhićuju talijanske okupacijske vlasti, zaa vrijemeobitelj okupacijeje i zbogu vrlo lošihlošim materijalnim prilikama; materijalnihmlada prilikaSavka pomaglapomaže uzdržavanje obitelji davanjem instrukcija đacima.
 
U [[Rujan|rujnu]] [[1943.]] otišla je u [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizane]] nakon što su joj fašisti pretukli brata<ref name="Dugandžija">Razgovor sa Slobodanom Prosperovim Novakom, razgovor vodila Mirjana Dugandžija: [http://globus.jutarnji.hr/zivot/ja-sam-pustinjak-iz-hvarske-zabiti Ja sam pustinjak iz hvarske zabiti], Globus, </ref>, poslana je u [[El Shatt]], odakle se vraća [[1945.]]
 
Nakon [[Drugi svjetski rat|rata]] upisalaupisuje tadašnju Ekonomsku višu školu (kasniji Fakultet ekonomskih znanosti), šk.god.studijske godine [[1945]]/[[1946|46.]]
 
U tijeku [[1946.]] godine odlazi na studij u [[Sovjetski savez|SSSR]], na Finansovo-ekonomičeski fakultet u [[Lenjingrad|Lenjingradu]] na Finansovo-ekonomičeski fakultet. Tamo završava dvije godine studija. Zbog rezolucije [[Informbiro]]a prekida studij i vraća se u [[Zagreb]] lipnja [[1948.]] Nastavlja studij na Fakultetu ekonomskih znanosti u Zagrebu. UTijekom šk.studijske god.godine 48/[[1949.|49.]] završava dvije nastavne godine. Diplomira prosincau prosincu [[1949.]]
 
Siječnja [[1950.]] birana za asistenticu na Fakultetu ekonomskih znanosti za predmet politička ekonomija. Obranila magisterij.Kao Doktorirajedna od prvih doktorice ekonomije u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], doktorira temom «[[John Maynard Keynes|J.M.Keynes]]-teoretičar [[državni kapitalizam|državnog kapitalizma]]» (mentor prof. dr. [[Mijo Mirković]]). Jedna od prvih doktorica ekonomije u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Izbor i obrada nemarksističkog ekonomskog teoretičara u doktorskoj disertaciji u to doba svakako je iznimna pojava.
 
Savka Dabčević Kučar je birana za docenta na istom fakultetu [[1954.]], za izvanrednog ([[1957.]] i konačno za redovnog profesora ([[1960.]])
 
Kao profesor dobila [[1960]]/[[1961|61.]] Fordovu stipendiju za jednogodišnji boravak u inozemstvu – 10 mjeseci u [[SAD]]-u i 2 mjeseca u [[Francuska|Francuskoj]]. Na tom sudijskomstudijskom boravku proučavala je moderne metode praćenja i porgnoziranjaprognoziranja regionalnog razvoja.
 
Bila je članicom delegacije SFRJ u [[UN|Ujedinjenim narodima]].<ref>[http://www.vecernji.hr/biografije/savka-dapcevic-kucar-96 Savka Dabčević-Kučar] Večernji list</ref>
Bila je organizator, dvije godine voditelj i profesor na poslijediplomskom studiju «Ekonomika komune».
 
I pored svog kasnijeg velikog političkog angažmana, nikad nije prekidala predavanja i rad na fakultetu do [[1971.]] Nakon osude u [[Karađorđevo|Karađorđevu]], prosinca [[1971.]] zbog njena političkog djelovanja, a u sklopu potpunog eliminiranja iz javnog života, nalogomprema nalogu [[SKJ|partijePartije]] prinuđena- koju je donedavno bila vodila kao Predsjednica centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (1969. - 1971.) prisiljena je napustiti fakultet i stručni i znanstveni rad.
 
Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu nije ostao sačuvan nikakav pisani trag da je ikada tamo boravila, radila, predavala, tiskala radove, vodila doktorske radnje i sl.
Rujna [[1972.]] odlukom [[SKJ|CKCentralnog komiteta ]] zaposlena u Sekretarijatu za financije [[SRH]]. Čim[[1975.]] jeodlazi ostvarila uvjete zau prijevremenu mirovinu, [[1975.]]čim otišlaje uostvarila mirovinuzakonske uvjete.
 
Savka Dabčević-Kučar preminula je 6. kolovoza 2009. u Zagrebu.<ref>http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/31143/Umrla-Savka-Dabcevic-Kucar.html</ref>
==Politička djelatnost==
 
Kao uvjereni antifašist od [[1941.]] pomagala [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|NOP]], ali nije pristupila organizaciji. U [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizane]] otišla u tijeku masovnog ustanka u [[Dalmacija|Dalmaciji]] rujna [[1943.]] Od partijskog vodstva raspoređena kao politički radnik na oslobođenoj teritoriji [[Brač]] – [[Šolta]]. Tamo je prosincau prosincu [[1943.]] postala članom [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]].
 
ProsincaOdmah u prosincu [[1943.]] upućena je odlukom Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju upućena kao jedan od rukovoditelja zbjega u [[El Shatt]], [[Egipat]]. Obavljala dužnost člana Odbora JNOF-a (Jedinstvene narodno oslobodilačke fronte) za zbjeg i člana rukovodstva USAOH-a i [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a, kasnije i [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]]-a. U domovinu se vratila nakon svršetka rata s posljednjim grupama iz [[El Shatt]]a.
 
Od [[1945.]] obnašala razne političke funkcije i bila član mnogih političkih i partijskih vodstava, ali ne profesionalno. Tako je bila birani zastupnik Gradske skupštine Zagreba. Dva puta (oba puta s protukandidatom) birana je za poslanika Savezne skupštine [[Druga Jugoslavija|SFRJ]], gdje je već tada otvoreno zastupala gospodarske interese [[SR Hrvatska|SR Hrvatske]].
Bila je član Interparlamentarne unije SFRJ i sudjeloala na međunarodnim zasjedanjima IPU, na kojima je istupala s referatima. Kao član jugoslavenske delegacije u [[UN]], rujna do prosinca [[1966.]] i predstavnik SFRJ u Socijalno-ekonomskom vijeću UN-a u diskusiji o desetljeću socijalnog i ekonomskog razvoja u svijetu istupila s referatom.
 
U SK obavljala mnoge dužnosti,: bilatako je članbila članica Sveučilišnog komiteta, član CK SKH i CK SKJ, [[1964]]-[[1965|65.]] bila sekretar za ideologijska, pa [[1966]]-[[1967|67.]] za ekonomska pitanja CK SKH.
[[1967.]] postaje predsjednica Izvšnog vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske i time prva žena predsjednica Vlade (ne samo u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, nego i na širim srednjoeuropskim prostorima).
 
Dvije godine nakon toga Savka Dabčević-Kučar dobija najvišu moguću političku funkciju (u tom vremenu), tj. postaje predsjednicom Centralnog komiteta SKH (u [[Komunizam|komunističkim]] zemljama, tijela vladajuće partije su uglednija i važnija od državnih tijela). Tu dužnost obavlja od [[1969.]] do nasilne smjene [[1971.]] Prva je žena predsjednica SK jedne republike.
Član je Predsjedništva CK SKJ.
 
U Zastupničkomzastupničkom radu i kao predsjednica hrvatske vlade zastupa hrvatske političke i gospodarske interese; zalašezalaže se za ravnopravniju poziciju i elemente državnosti Hrvatske u SFRJ i za drugačiju gospodarsku politiku – bližu tržišnim uvjetima, s manje državno-administrativnog i birokratskog uplitanja u ekonomiku. Žestoki je protivnik centralizacije. U tadašnjim okvirima bori se za demokratizaciju društva. U SKH djeluje protiv dogmatizma i staljinizma. Oštar je protivnik jugounitarizma i velikosrtpstva, te aktivna protiv velikosrpske dominaicje u svim sferama života.
 
Vodeća je ličnost tzv. [[Hrvatsko proljeće|hrvatskoga proljeća]].
 
Politički osuđena u Krađorđevu 1. XII. [[1971.]] od tadšnjetadašnjeg jugoslavenskejugoslavenskog komunističkekomunističkog vlastivodstva. Ne želeći se odreći svojih političkih stajališta i ciljeva, podnosi ostavku na mjesto predsjednika i člana CK SKH 12. prosinca [[1971.]] Isključena iz SKH 12. travnja [[1972.]] Odlukom partijePartije isključena iz sveg političkog, javnog, pa i stručnog i znanstvenog rada. U godinama nakon [[1971.]] iakoje neprekidnou socijalno neugodnoj proganjanasituaciji, prozivanate isamim šikanirana,svojim živiživljenjem u stalnojZagrebu oporbipredstavlja premasvojevrsnu oporbu vladajućem sustavu - stvarna oporba u ta vremena nije bila moguća, jer iskazivanje opozicijskih stajališta u medijima nije bilo moguće, te se zbog javnog kritiziranja komunističkog sustava lako moglo završiti u zatvoru. Okuplja oko sebe "proljećare", "disidente", i "antirežimske ljude".
 
U vrijeme sloma komunizma u [[Europa|Europi]], u političkom i javnom životu, javlja se serijom članaka u Slobodnoj Dalmaciji siječnja [[1990.]] Pledira za organiziranje svih onih hrvatskih i demokratskih (antikomunističkih i antijugoslavenkih) snaga, koje su još neorganizirane, a postojesve se više javljaju na hrvarskojhrvatskoj sceni.
 
Na poziv predstavnika [[HSLS]]-a i [[HKDS]]-a pridužuje se kao vanstranačka osoba, zajedno sa još nekolicinom istaknutih pojedinaca, [[Koalicija narodnog sporazuma|Koaliciji narodnog sporazuma]].
U listopadu [[1990.]] zajedno s istomišljenicima formira demokratsku hrvatsku stranku centra – [[Hrvatska narodna stranka - liberalni demokrati|Hrvatsku narodnu stranku (HNS)]]. Prvi je predsjednik HNS-a, birana tajnim glasovanjem siječnja [[1991.]] Još dva puta birana za predsjednicu stranke, dugi put uz protukandidata. Svojom odlukom povlači se s te funkcije u studenom [[1994.]] Birana u vodeća stranačka tijela i za počasnu predsjednicu HNS-a, što je bila do dana smrti.
 
Savka Dabčević-Kučar, kandidirala se nakandidiralana izborima [[Predsjednik Republike Hrvatske|predsjednika Republike Hrvatske]], 2. kolovoza [[1992.]] i kao predsjednički kandidat dobija 6 posto glasova.
U svom političkom djelovanju dosljedno zastupa suverenost i neovisnost Republike Hrvatske i jačanje demokracije, gospodarstvo tržišnog tipa sa socijalnim elementima i integraciju Hrvatske u europske institucije.
 
Za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, kao oporbeni stranački prvak djelatno sudjeluje u akcijama koje jačaju međunarodni položaj Republike Hrvatske i njenu obrambenu snagu. Tijekom rata bila među ne velikim brojem političara koju su obilazili prve bojne linije u Slavoniji, Petrinji, Pokupskom, zaleđu Dalmacije itd.
 
Kao član HNS-a ulazi u Hrvatski sabor 7. rujna [[1992.]], imandat saborske zastupnice traje joj do 28. studenog [[1995.|1995]] zastupnica je u Saboru Republike Hrvatske. ČlanČlanica je Odbora za gospodarstvo i pokreće na Odboru i saborskim zasjedanjima mnoga pitanja bržeg i efikasnijeg gospodarskog razvoja, te za privatizaciju putem podjele dionica. Kritizira tekuću gospodarsku politiku u mnogim pitanjima, te daje mnogobrojne konkretne i kvalitetne prijedloge.
 
Član je odbora za vanjsku politiku Sabora u kojem je vrlo aktivna, te izvršnog odbora Interparlamentarne unije (IPU) Sabora RH. Sudjeluje kao delegat na konferencijama IPU u Canberri, Parizu, Madridu, Kopenhagenu i Bukureštu i istupa s koreferatima na Odboru IPU za ekonomska pitanja. Za zastupničkog mandata, predstavnica je Hrvatske na međunarodnim sastancima žena parlamentarki, gdje iznosi hrvatske probleme, posebice vezano uz agresiju i njene posljedice za Hrvatsku. Član je hrvatske državne delegacije na Međunarodnom kongresu žena u Pekingu, rujna [[1995.]]
Kao član Odbora za vanjsku politiku Sabora, bila i u mnogim saborskim delegacijama u inozemstvu, na razgovorima u Vijeću Europe u Strassbourgu, dvaput kad se radilo o prijemu Hrvarske u Vijeće, te uvijek argumentirano zastupala državne interese Hrvatske.
 
Kao zastupniksaborska zastupnica i jedna od oporbenih čelnika imala brojne međunarodne kontakte – u Velikoj Britaniji (razgovori oporbenih čelnika s članovima odbora za vanjske poslove Engleskog parlamenta, na njihov poziv; sastala se s lordom Carringtonom, dala intervju za BBC, te sudjelovala u zajedničkom političkom skupu i konferenciji za tisak), Njemačkoj ([[1993.]] predstavnici vladajuće i oporbenih stranaka bili su gosti Bundestaga i imali niz kontakata i predavanja o Hrvatskoj), Francuskoj (prilikom zasjedanja IPU u Parizu 1993. hrvatska delegacija održala sastanak s francuskim kulturnim i javnim djelatnicima na temu hrvatskog položaja i perspektive) idr.
 
Kao istaknuta politička ličnostosoba pozivana je i na mnogobrojna međunarodna politička savjetovanja i susrete. Među ostalim sudjelovala:
[[1990.]] u Beču – Mozartovi dani, na temu «Politička arhitektura buduće Europe», s referatom;
 

Navigacijski izbornik