Konstantin XI. Paleolog: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:ConstantinoXI.jpg|thumb|right|Konstantin XI. Paleolog]] |
[[Datoteka:ConstantinoXI.jpg|thumb|right|Konstantin XI. Paleolog]] |
||
{{zaglavlje}} |
{{zaglavlje}} |
||
'''Konstantin XI.''', (* [[Carigrad]], 9. veljače 1404.; † [[Carigrad]], 29. svibnja 1453.) poznatiji pod nadimkom "Dragaš", bio je posljednji nikad okrunjeni [[bizant]]ski car. Svoju vlast obilježio je mirno do pred smrt koju mu zadaje vojska [[Mehmed II.|Mehmeda II.]] koji tim činom i činom osvajanja prijestolnice [[pravoslavlje|pravoslavlja]] daje sebi nadimak "Osvajač". Konstantin je rođen u Carigradu kao osmo od desetero djece [[Manuel II. Paleolog|Manuela II. Paleologa]] i srpske princeze Jelene Dragaš. |
'''Konstantin XI.''', (* [[Carigrad]], 9. veljače 1404.; † [[Carigrad]], 29. svibnja 1453.) poznatiji pod nadimkom "Dragaš", bio je posljednji nikad okrunjeni [[bizant]]ski car. Svoju vlast obilježio je mirno do pred smrt koju mu zadaje vojska [[Mehmed II.|Mehmeda II.]] koji tim činom i činom osvajanja prijestolnice [[pravoslavlje|pravoslavlja]] daje sebi nadimak "Osvajač". Konstantin je rođen u Carigradu kao osmo od desetero djece [[Manuel II. Paleolog|Manuela II. Paleologa]] i [[Jelena Dragaš|srpske princeze Jelene Dragaš]]. |
||
{{izdvoji}} |
{{izdvoji}} |
||
Inačica od 13. prosinca 2014. u 13:07
Konstantin XI., (* Carigrad, 9. veljače 1404.; † Carigrad, 29. svibnja 1453.) poznatiji pod nadimkom "Dragaš", bio je posljednji nikad okrunjeni bizantski car. Svoju vlast obilježio je mirno do pred smrt koju mu zadaje vojska Mehmeda II. koji tim činom i činom osvajanja prijestolnice pravoslavlja daje sebi nadimak "Osvajač". Konstantin je rođen u Carigradu kao osmo od desetero djece Manuela II. Paleologa i srpske princeze Jelene Dragaš.
 |
Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava) |
Prije opsjedanja Carigrada, turski sultan Mehmed II. ponudio je Konstantinu Dragašu da bude emir Mistre, što je ovaj kategorički odbio. Konstantin koji se nije htio predavati bez borbe, nego je okupio solidnu vojsku za obranu grada, premda nije dobio veliku pomoć sa Zapada (nešto Ugara, Venecijanaca, Maltežana i nekolicina dobrovoljaca iz Đenove) jer i sam Zapad bio opterećen ratovima i problemima. Carigrad je za obranu na koncu imao oko 5.000 konjanika i 15.000 vojnika uz zastarjele bojne sprave, dok je protivnik imao 5 velikih topova te druge mnogobrojne bojne sprave koji su u dobroj mjeri presudili u korist Turaka. Mehmed II. imao je na raspolaganju oko 100.000 ratobornih Turaka. Krimski Tatari-ostatak "Zlatne Horde"(tada posjedovali vojsku od 100.000-150.000 ratnika) dali su mu do znanja da će stati na njegovu stranu ukoliko Rusi ili Ugri pošalju svoju vojsku u obranu Carigrada. Pred odlučnu bitku koja će trajati puna 54 dana, odigrala se je pomorska bitka uz prijestolnicu koju su na početku dobili Grci da bi na kraju Turci uništili bizantsku pomorsku vojsku i sve njihove brodove. Grčki gubici bili su 35 velikih ratnih brodova te 100 manjih sa 5.000 vojnika, turski gubici bili su 18 velikih brodova te 55 manjih uz 3.500 mrtvih vojnika. Kopnena bitka bila je samo donekle neizvjesna jer nakon saznanja da pomoć sa zapada neće stići, poraz je bio očit. Turci prodiru u slabo branjeni dio grada koji je bio i slabo utvrđen pa je rupa koju je prouzročio top bila sudbonosna za pad Carigrada te tada biva odlučno skršen otpor branitelja koji su već bili na izmaku snaga. Sam car gine u odlučnoj bitci za Carigrad gdje Konstantin pogiba sa 120 konjanika te 200 pješaka u zadnjem jurišu na neprijatelja pred glavnim vratima grada. Njegovo tijelo nikad nije pronađeno. Prije smrti skinuo je carske atribute (purpurni plašt i dr.) i borio se do posljednjeg trena poput ostalih vojnika. Ukupni gubici branitelja smatraju se oko 4.500 konjanika, 14.000 vojnika te 45.000 civila. Gubici osvajača bili su također veliki oko 15.000 konjanika, 20.000 pješaka, 3.000 streličara te 250 upravljača bojnih sprava. Ostat će zabilježen podatak i o strašnom masakru koje su izvele turske paravojne formacije (plaćenici, pljačkaške bande, dobrovoljci) koji su ubijali, sakatili, silovali, odvodili u roblje, pljačkali i uništavali sve što im se nalazilo na putu. Taj masakr trajao je puna tri dana, a prekinut je sa ulaskom Mehmeda II. u Carigrad. U grčkom narodu i danas postoji legenda da car Konstantin počiva ispod Zlatnih vrata grada i da će od tamo ustati i predvoditi kršćansku vojsku u oslobođenje Carigrada. Zbog vjerovanja u tu legendu Turci su zazidali Zlatna vrata.
