Matija Petar Katančić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 21. prosinca 2014. u 04:12

Matija Petar Katančić (Valpovo, 12. kolovoza 1750. - Budim, 24. svibnja 1825.), hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije i numizmatike te knjižnički kustos.

Životopis

Studirao je bogoslovlje i estetiku u Budimu. Kao mlad ušao je u franjevce. Dugo je godina bio profesorom u Osijeku, Zagrebu i Pešti. Na potonjem je sveučilištu predavao arheologiju. Prevoditelj je prvog cjelovito tiskanog Svetog pisma na hrvatski jezik. Prijevod je objavljen 1831. prvi put.

Katančić je u književnosti bio predstavnik kasnog pseudoklasičnog pjesništva. Hvalospjeve piše po ugledu na Horacija, a pastirske pjesme po ugledu na grčko i rimsko bukolsko pjesništvo. Njegove prigodničarske latinske pjesme, napisane po uzoru na Horacija i izdane skupa s njegovim hrvatskim pjesmama u zbirci Jesenski plodovi (Fructus autumnales, 1791.), pokazuju da je bio temeljito klasički obrazovan te da je bio izvrstan versifikator.

Bivajući izvrstnim poznavateljem klasične grčke i rimske književnosti, pokušavao je unijeti u jezik i latinske metričke oblike, odnosno stvoriti umjetničke pjesme prema latinskim uzorima. U raspravi Kratka bilješka o prozodiji ilirskoga jezika (Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio, 1791.) dao je nekoliko zanimljivih metričkih obrazaca po ugledu na stare klasike, pokazavši izvrsno poznavanje grčke i rimske mitologije i književnosti. U svojoj drugoj književnoteorijskoj raspravi, pod naslovom Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike (De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, 1817.) prvi razmatra hrvatsku književnost s estetičkog stajališta.

Tvorac je prve arheološke rasprave u Hrvata, Rasprava o miljokazu (Dissertatio de columna milliaria), u kojoj opisuje rimski miljokaz pronađen kod Osijeka.

Smatra ga se dijelom budimskog kruga hrvatskih franjevačkih pisaca, zajedno s Marijanom Jaićem, Mihovilom Radnićem, Lovrom Bračuljevićem, Grgurom Ćevapovićem, Grgurom Peštalićem, Emerikom Pavićem, Stjepanom Vilovim i ostalima, koji je uvelike pridonio razvitku kulture Hrvata u Ugarskoj u 18. i 19. stoljeću ^[1].

Na djelu i dijalektu Matije Petra Katančića doktorirao je hrvatski jezikoslovac Josip Hamm.

Izvori

↑ Scrinia Slavonica br.6/2006. Robert Skenderović: Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. st. i početkom 20. st.

[1] Scrinia Slavonica br.6/2006. Robert Skenderović: Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. st. i početkom 20. st.

[1]

@@ Redak 6: / Redak 6: @@
 [[Prevoditelj]] je prvog cjelovito tiskanog [[Sveto pismo|Svetog pisma]] na [[hrvatski jezik]]. Prijevod je objavljen [[1831]]. prvi put.
-Katančić je u književnosti bio predstavnik kasnog [[Pseudoklasicizam|pseudoklasičnog]] pjesništva. Hvalospjeve piše po ugledu na [[Horacije|Horacija]], a pastirske pjesme po ugledu na [[Stara Grčka|grčko]] i [[Stari Rim|rimsko]] bukolsko pjesništvo. Njegove prigodničarske [[Latinski jezik|latinske]] pjesme, napisane po uzoru na Horacija i izdane skupa s njegovim hrvatskim pjesmama u zbirci ''Jesenski plodovi'' (''Fructus autumnales'', [[1791.]]), pokazuju da je bio temeljito klasički obrazovan ite da je bio izvrstan verzifikator.
+Katančić je u književnosti bio predstavnik kasnog [[Pseudoklasicizam|pseudoklasičnog]] pjesništva. Hvalospjeve piše po ugledu na [[Horacije|Horacija]], a pastirske pjesme po ugledu na [[Stara Grčka|grčko]] i [[Stari Rim|rimsko]] bukolsko pjesništvo. Njegove prigodničarske [[Latinski jezik|latinske]] pjesme, napisane po uzoru na Horacija i izdane skupa s njegovim hrvatskim pjesmama u zbirci ''Jesenski plodovi'' (''Fructus autumnales'', [[1791.]]), pokazuju da je bio temeljito klasički obrazovan te da je bio izvrstan versifikator.
 Bivajući izvrstnim poznavateljem [[Starogrčka književnost|klasične grčke]] i [[Rimska književnost|rimske književnosti]], pokušavao je unijeti u jezik i latinske metričke oblike, odnosno stvoriti umjetničke pjesme prema latinskim uzorima. U raspravi ''Kratka bilješka o [[prozodija|prozodiji]] ilirskoga jezika'' (''Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio'', [[1791.]]) dao je nekoliko zanimljivih [[metrika|metričkih]] obrazaca po ugledu na stare klasike, pokazavši izvrsno poznavanje grčke i rimske [[Mitologija|mitologije]] i književnosti. U svojoj drugoj [[književna teorija|književnoteorijskoj]] raspravi, pod naslovom ''Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike'' (''De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus'', [[1817.]]) prvi razmatra [[Hrvatska književnost|hrvatsku književnost]] s [[Estetika|estetičkog]] stajališta.