Hiroo Onoda: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m predložak |
Infookvir, izvori i vanjske poveznice |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir vojna osoba |
|||
{{izvor}} |
|||
|ime = Hiroo Onoda |
|||
| ⚫ | |||
|slika = Onoda-young.jpg |
|||
|opis = Hiroo Onoda <small>(1944./45.)</small> |
|||
|veličina = 200px |
|||
|datum rođenja = [[19. ožujka]] [[1922.]] |
|||
|mjesto rođenja = [[Kainan, Wakayama|Kainan]], [[Wakayama, prefektura|Wakayama]] |
|||
|datum smrti = [[16. siječnja]] [[2014.]] |
|||
|mjesto smrti = [[Tokio]] |
|||
|nacionalnost = |
|||
|državljanstvo = |
|||
|puno ime = |
|||
|nadimak = |
|||
|supruga = |
|||
|suprug = |
|||
|titule = |
|||
|knjige = |
|||
|služba = |
|||
|čin = |
|||
|ratovi = [[Drugi svjetski rat]] |
|||
|bitke = [[Bitka za Filipine (1944.-1945.)]] |
|||
|vojska = [[Japanska carska vojska]] |
|||
|rod = |
|||
|jedinice = |
|||
|zapovijedao = |
|||
|odlikovanja = |
|||
}} |
|||
| ⚫ | '''Hiroo Onoda''' ([[19. ožujka]] [[1922.]] – [[16. siječnja]] [[2014.]]), [[Japan|japanski]] [[potporučnik]]. Oružje je položio tek [[1974.]] godine<ref name="Glas Slavonije">[http://www.glas-slavonije.hr/222989/2/Umro-Japanac-koji-se-predao-tek-1974 Glas Slavonije.hr – Umro Japanac koji se predao tek 1974.], pristupljeno 22. prosinca 2014.</ref> te se tako smatra posljednim ratnikom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Rođen je [[19. ožujka]] [[1922.]] godine u [[Japan|japanskom]] gradu Kainan. U svojoj 20. godini priključen je [[Japan|japanskoj]] Carskoj vojsci. U [[prosinac|prosincu]] [[1944.]] godine poslan je na [[Filipini|filipinski]] otok Lubang te mu je zapovjeđeno da se ne predaje ni pod kojim uvjetima i da se bori do posljednjeg čovjeka. Pred svršetak [[Drugi svjetski rat|rata]] i po dolasku [[SAD|američke]] i [[Filipini|filipinske]] vojske na otok, Onoda se sa trojicom svojih suboraca povlači u brda gdje vodi gerilske borbe protiv [[Filipini|filipinske]] vojske. Dok su Onodini suborci izginuli u gerilskom ratu, Onoda nastavlja borbu. Odbija predaju čak i nakon dolaska njegove obitelji koja ga uvjerava da je [[Drugi svjetski rat|rat]] gotov. Oružje polaže tek [[1974.]] godine dolaskom njegovog bivšeg ratnog zapovjednika koji mu naređuje predaju. Nakon 29. godina borbe postao je jako popularan. Po povratku u domovinu ponuđen mu je rad u [[Kokkai|japanskom parlamentu]]. Napisao je i autobiografiju o gerilskom ratu. Nezadovoljan zbog prevelike pažnje koja mu se posvećuje, Onoda odlazi u [[Brazil|Brazil]] [[1975.]] godine. Ženi se [[1976.]] godine. U [[Japan|Japan]] se vraća [[1984.]] godine te osniva ''Onoda Shizen Juku'', obrazovni kamp za mlade. Lubang ponovno posjećuje [[1996.]] godine te ujedno donira 10 000 [[USD|$]] lokalnoj školi. Preminuo je [[16. siječnja]] [[2014.]] u [[Tokio|Tokiju]]. |
Rođen je [[19. ožujka]] [[1922.]] godine u [[Japan|japanskom]] gradu Kainan. U svojoj 20. godini priključen je [[Japan|japanskoj]] Carskoj vojsci. U [[prosinac|prosincu]] [[1944.]] godine poslan je na [[Filipini|filipinski]] otok Lubang te mu je zapovjeđeno da se ne predaje ni pod kojim uvjetima i da se bori do posljednjeg čovjeka.<ref name="Glas Slavonije"/><ref name="Index">[http://www.index.hr/vijesti/clanak//722155.aspx Index.hr – Umro Hiroo Onoda, Japanac koji se nakon kraja Drugog svjetskog rata nastavio boriti do 1974. godine], pristupljeno 22. prosinca 2014.</ref> Pred svršetak [[Drugi svjetski rat|rata]] i po dolasku [[SAD|američke]] i [[Filipini|filipinske]] vojske na otok, Onoda se sa trojicom svojih suboraca povlači u brda gdje vodi gerilske borbe protiv [[Filipini|filipinske]] vojske. Dok su Onodini suborci izginuli u gerilskom ratu, Onoda nastavlja borbu. Odbija predaju čak i nakon dolaska njegove obitelji koja ga uvjerava da je [[Drugi svjetski rat|rat]] gotov. Oružje polaže tek [[1974.]] godine dolaskom njegovog bivšeg ratnog zapovjednika koji mu naređuje predaju.<ref name="Glas Slavonije"/><ref>[http://balkans.aljazeera.net/vijesti/smrt-japanca-koji-se-predao-tek-1974 balkans.aljazeera.net – Smrt Japanca koji se predao tek 1974.], pristupljeno 22. prosinca 2014.</ref> Nakon 29. godina borbe postao je jako popularan. Po povratku u domovinu ponuđen mu je rad u [[Kokkai|japanskom parlamentu]]. Napisao je i autobiografiju o gerilskom ratu. Nezadovoljan zbog prevelike pažnje koja mu se posvećuje, Onoda odlazi u [[Brazil|Brazil]] [[1975.]] godine. Ženi se [[1976.]] godine. U [[Japan|Japan]] se vraća [[1984.]] godine te osniva ''Onoda Shizen Juku'', obrazovni kamp za mlade. Lubang ponovno posjećuje [[1996.]] godine te ujedno donira 10 000 [[USD|$]] lokalnoj školi. Preminuo je [[16. siječnja]] [[2014.]] u [[Tokio|Tokiju]]. |
||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
== Vanjske poveznice == |
|||
*[http://www.nytimes.com/2014/01/18/world/asia/hiroo-onoda-imperial-japanese-army-officer-dies-at-91.html?src=me&module=Ribbon&version=context®ion=Header&action=click&contentCollection=Most%20Emailed&pgtype=article The New York Times – Robert D. McFadden: »Hiroo Onoda, Soldier Who Hid in Jungle for Decades, Dies at 91«] {{engl}} |
|||
*[http://www.damninteresting.com/the-soldier-who-wouldnt-quit/ www.damninteresting.com – Alan Bellows: »The Soldier Who Wouldn't Quit«] {{engl}} |
|||
*[http://www.telegraph.co.uk/news/obituaries/10579800/Hiroo-Onoda-obituary.html The Telegraph: Hiroo Onoda - obituary] {{engl}} |
|||
Inačica od 22. prosinca 2014. u 02:51
| Hiroo Onoda | |
|---|---|
 Hiroo Onoda (1944./45.)
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 19. ožujka 1922. |
| Mjesto rođenja | Kainan, Wakayama |
| Datum smrti | 16. siječnja 2014. |
| Mjesto smrti | Tokio |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Važnije bitke | Bitka za Filipine (1944.-1945.) |
| Vojska | Japanska carska vojska |
Hiroo Onoda (19. ožujka 1922. – 16. siječnja 2014.), japanski potporučnik. Oružje je položio tek 1974. godine[1] te se tako smatra posljednim ratnikom Drugog svjetskog rata.
Životopis
Rođen je 19. ožujka 1922. godine u japanskom gradu Kainan. U svojoj 20. godini priključen je japanskoj Carskoj vojsci. U prosincu 1944. godine poslan je na filipinski otok Lubang te mu je zapovjeđeno da se ne predaje ni pod kojim uvjetima i da se bori do posljednjeg čovjeka.[1][2] Pred svršetak rata i po dolasku američke i filipinske vojske na otok, Onoda se sa trojicom svojih suboraca povlači u brda gdje vodi gerilske borbe protiv filipinske vojske. Dok su Onodini suborci izginuli u gerilskom ratu, Onoda nastavlja borbu. Odbija predaju čak i nakon dolaska njegove obitelji koja ga uvjerava da je rat gotov. Oružje polaže tek 1974. godine dolaskom njegovog bivšeg ratnog zapovjednika koji mu naređuje predaju.[1][3] Nakon 29. godina borbe postao je jako popularan. Po povratku u domovinu ponuđen mu je rad u japanskom parlamentu. Napisao je i autobiografiju o gerilskom ratu. Nezadovoljan zbog prevelike pažnje koja mu se posvećuje, Onoda odlazi u Brazil 1975. godine. Ženi se 1976. godine. U Japan se vraća 1984. godine te osniva Onoda Shizen Juku, obrazovni kamp za mlade. Lubang ponovno posjećuje 1996. godine te ujedno donira 10 000 $ lokalnoj školi. Preminuo je 16. siječnja 2014. u Tokiju.
Izvori
- ↑ a b c Glas Slavonije.hr – Umro Japanac koji se predao tek 1974., pristupljeno 22. prosinca 2014.
- ↑ Index.hr – Umro Hiroo Onoda, Japanac koji se nakon kraja Drugog svjetskog rata nastavio boriti do 1974. godine, pristupljeno 22. prosinca 2014.
- ↑ balkans.aljazeera.net – Smrt Japanca koji se predao tek 1974., pristupljeno 22. prosinca 2014.