Popravak DNK: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Cvicang (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Cvicang (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
'''Popravak DNK''' su molekularni mehanizmi koji popravljaju oštećene molekule DNK. Ovi su mehanizmi potrebni jer njima se svakoj stanici i organizmu osigurava genska cjelovitost i vijabilnost. U procesu popravka ulogu imaju enzimi, geni i molekulski procesi.
'''Popravak DNK''' su molekularni mehanizmi koji popravljaju oštećene molekule [[DNK]]. Ovi su mehanizmi potrebni jer njima se svakoj stanici i organizmu osigurava genska cjelovitost i vijabilnost. U procesu popravka ulogu imaju [[enzim|enzimi]], [[gen|geni]] i molekulski procesi. <ref name="OS">{{cite web|title=Mehanizmi oštećenja i popravka DNA|url=http://www.unios.hr/molekularna/predmeti/Mehanizmiostecenja.doc|work=Opći podaci predmeta. Nositelj predmeta: Dr. sc Davor Zahradka, Dr. sc. Ksenija Zahradka. Ustanova nositelja predmeta: Institut Ruđer Bošković, Zavod za molekularnu biologiju.|publisher=Sveučilište u Osijeku|accessdate=21. veljače 2015.}}</ref>


Popravak DNK se razlikuje kod prokariota i eukariota.
Popravak DNK se razlikuje kod prokariota i eukariota.<ref name="OS"/>


Na oštećenje DNK utječu vanjski i unutarnji čimbenici. Vanjski čimbenici su [[ionizirajuće zračenje]], [[ultraljubičasto zračenje]] i razni kemijski agensi, a unutarnji su oštećenja nastala tijekom [[replikacija DNK|replikacije DNK]], oksidativna oštećenja DNK i spontani gubitak baza.
Na oštećenje DNK utječu vanjski i unutarnji čimbenici. Vanjski čimbenici su [[ionizirajuće zračenje]], [[ultraljubičasto zračenje]] i razni kemijski agensi, a unutarnji su oštećenja nastala tijekom [[replikacija DNK|replikacije DNK]], oksidativna oštećenja DNK i spontani gubitak baza.<ref name="OS"/>

DNK može biti oštećena na razne načine: to mogu biti krivo sparene baze, apurinska i apirimidinska (AP) mjesta, promijenjene baze, jednolančani lomovi, dvolančani lomovi, unakrižno povezivanje lanaca. <ref name="OS"/>

DNK se popravlja raznim mehanizmima. To može biti reverzija oštećenja (kao što je fotoreaktivacija), ekscizijski popravak, rekombinacijski popravak (homolognom i nehomolognom rekombinacijom), popravak krivo sparenih baza.<ref name="OS"/> Na oštećenje DNK može se javiti stanični odgovor (pr. SOS odgovor kod bakterija).<ref name="OS"/>


Stanje popravka DNK ovisi o mnogim čimbenicima, poput vrste stanica, dobi i izvanstaničnom okružju. Stanica koja je nakupila dostatnu količinu oštećenja ili ako više ne popravlja efektivno štetu nastalu na njenoj DNK može ući u jedan od ovih procesa.
Stanje popravka DNK ovisi o mnogim čimbenicima, poput vrste stanica, dobi i izvanstaničnom okružju. Stanica koja je nakupila dostatnu količinu oštećenja ili ako više ne popravlja efektivno štetu nastalu na njenoj DNK može ući u jedan od ovih procesa.

Inačica od 21. veljače 2015. u 01:10

Popravak DNK su molekularni mehanizmi koji popravljaju oštećene molekule DNK. Ovi su mehanizmi potrebni jer njima se svakoj stanici i organizmu osigurava genska cjelovitost i vijabilnost. U procesu popravka ulogu imaju enzimi, geni i molekulski procesi. [1]

Popravak DNK se razlikuje kod prokariota i eukariota.[1]

Na oštećenje DNK utječu vanjski i unutarnji čimbenici. Vanjski čimbenici su ionizirajuće zračenje, ultraljubičasto zračenje i razni kemijski agensi, a unutarnji su oštećenja nastala tijekom replikacije DNK, oksidativna oštećenja DNK i spontani gubitak baza.[1]

DNK može biti oštećena na razne načine: to mogu biti krivo sparene baze, apurinska i apirimidinska (AP) mjesta, promijenjene baze, jednolančani lomovi, dvolančani lomovi, unakrižno povezivanje lanaca. [1]

DNK se popravlja raznim mehanizmima. To može biti reverzija oštećenja (kao što je fotoreaktivacija), ekscizijski popravak, rekombinacijski popravak (homolognom i nehomolognom rekombinacijom), popravak krivo sparenih baza.[1] Na oštećenje DNK može se javiti stanični odgovor (pr. SOS odgovor kod bakterija).[1]

Stanje popravka DNK ovisi o mnogim čimbenicima, poput vrste stanica, dobi i izvanstaničnom okružju. Stanica koja je nakupila dostatnu količinu oštećenja ili ako više ne popravlja efektivno štetu nastalu na njenoj DNK može ući u jedan od ovih procesa.

Izvori

  1. a b c d e f Mehanizmi oštećenja i popravka DNA. Opći podaci predmeta. Nositelj predmeta: Dr. sc Davor Zahradka, Dr. sc. Ksenija Zahradka. Ustanova nositelja predmeta: Institut Ruđer Bošković, Zavod za molekularnu biologiju. Sveučilište u Osijeku. Pristupljeno 21. veljače 2015.