Kult ličnosti: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 28. veljače 2015. u 14:12

Kult osobnosti ili Kult ličnosti javno je nekritičko isticanje i obožavanje jedne osobe kao nepogrješivog političkog vođe društvenog napretka.

Kult osobnosti često nalikuje na religiju zamijenujiče obožavanje društva prema „velikim vođi“ države.

Oblici kultova osobnosti su karakteristične za mnoge diktature, ali mogu i postojati u demokratskim sustavima. Različiti kultovi osobnosti su postojali primjerice u fašistickoj Italiji Benito Mussolinija, nacionalsocijalističkoj Njemačkoj Adolf Hitlera, te realsocijalističkim diktaturama poput Rumunjske, Sovjetskoga Saveza ili Jugoslavije.

Izraz je prvi put upotrijebio Nikita Hruščov u izvještaju na zatvorenoj sjednici 20. kongresa Komunističke stranke Sovjetskog Saveza (1956.), u kojemu je apologiju Josifa Visarionoviča Staljina i cijeli sustav političkih, propagandnih i represivnih mjera koji se tom apologijom služio osobito u tijeku posljednja dva desetljeća Staljinove vlasti označio kao kult osobnosti. To doba je također nazvano "razdobljem kulta osobnosti". U opisu navedenoga navođeni su: zloupotreba vlasti, represalije protiv političkih protivnika, koje su uključivale i njihovo uništenje, partijske čistke, masovno deportiranje "neprijatelja naroda", često i posve neupućenih građana. Sve te zlouporabe, golemih razmjera i posljedica, trebale su, uz falsifikate o povijesnim događajima i Staljinovoj ulozi u njima, osigurati nesmetano provođenje Staljinove samovoljne vlasti. Kult osobnosti se diferncirao kao poseban oblik autokratske vladavine koja se temelji na posvemašnoj birokratizaciji društvenog i političkog života.

Kult osobnosti Josipa Broza Tita u SFRJ

Komunisti su i nakon smrti Josipa Broza Tite nastavili kultom osobnosti. Politički život odvijao se pod parolom "Poslije Tita Tito". Pojačana je ideološka dimenzija u osnovnoškolskom i srednjoškoslom obrazovanju kvizom "Titovim stazama revolucije" pri čemu su pobjednicima osiguravane nagrade i prednost pri dobivanju potpora i upisima na fakultete. U medijima i na javnim priredbama isticana je zakletva "Druže Tito, mi ti se kunemo". 25. svibnja slavljen je kao "dan mladosti" s raznim ritualima iskazivanja obožavanja. Onaj tko je uspio javno pokazati više poštovanja ili odanosti za lik i djelo Tita nametao se za neku vrstu njegova poslanika. Trend titoizma prepoznali su pored komunističkih funkcionera i lokalni karijeristi te nezaposleni omladinci koji su hodočastili pješice na njegov grob da bi na povratku od mjesnih komiteta tražili pravo na posao ili neku drugu vrstu prava odnosno nagrade za pravovjernost.^[1]

Karakteristike kulta osobnosti

Pretjerana pokornost osoba prema vođi
Nekritičnost prema iskazima vođe
opasnost za život i zdravlje i disidenta, uhićenja, ili "nestanaci" režimskih kritičara
Pretjerana prisutnost slika i slogana na primjer u privatnim domovima, školama i tvrtkama, kao i u svim medijima
Označavanje javnih objekata, škola, ulica, trgova, športskih objekta, gradova, u skladu s vođom (npr. Staljingard, Titograd, Titov Veles, Trg Maršala Tita...)
Često apsurdne korelacije između osoba u raznim sferama života i velikog vođe.

Na kraju vladavine dikatature obično se događa obrat: slijede preimenovanja ulica i gradova te uklanjanje slika i spomenika iz javnosti.

Primjeri kultova osobnosti

Izvori

↑ Ivica (Ivo) Lučić, Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine, Despot infinitus d.o.o., Zagreb, 2013., str. 33.

Predložak:Link FA

[1] Ivica (Ivo) Lučić, Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine, Despot infinitus d.o.o., Zagreb, 2013., str. 33.

[1]

@@ Redak 3: / Redak 3: @@
 Kult osobnosti često nalikuje na [[religija|religiju]] zamijenujiče obožavanje društva prema „velikim vođi“ države.
-Oblici kultova osobnosti su karakteristične za mnoge [[diktatura|diktature]], ali mogu i postojati u demokratskim sustavima. Različiti kultovi osobnosti su postojali primjerice u [[fašizam|fašistickoj]] Italiji [[Benito Mussolini]]ja, [[nacionalsocijalizam|nacionalsocijalističkoj]] Njemačkoj [[Adolf Hitler]]a, te  [[realsocijalizam|realsocijalističkim]] diktaturama poput [[Rumunjska|Rumunjske]] i [[Sovjetski Savez|Sovjetskoga Saveza]].
+Oblici kultova osobnosti su karakteristične za mnoge [[diktatura|diktature]], ali mogu i postojati u demokratskim sustavima. Različiti kultovi osobnosti su postojali primjerice u [[fašizam|fašistickoj]] Italiji [[Benito Mussolini]]ja, [[nacionalsocijalizam|nacionalsocijalističkoj]] Njemačkoj [[Adolf Hitler]]a, te  [[realsocijalizam|realsocijalističkim]] diktaturama poput [[Rumunjska|Rumunjske]], [[Sovjetski Savez|Sovjetskoga Saveza]] ili [[SFRJ|Jugoslavije]].
 Izraz je prvi put upotrijebio [[Nikita Hruščov]] u izvještaju na zatvorenoj sjednici 20. kongresa [[Komunistička stranka Sovjetskog Saveza|Komunističke stranke Sovjetskog Saveza]] (1956.), u kojemu je apologiju [[Staljin|Josifa Visarionoviča Staljina]] i cijeli sustav političkih, propagandnih i represivnih mjera  koji se tom apologijom služio osobito u tijeku posljednja dva desetljeća Staljinove vlasti označio kao [[kult]] osobnosti. To doba je također nazvano "razdobljem kulta osobnosti". U opisu navedenoga navođeni su: zloupotreba vlasti, represalije protiv političkih protivnika, koje su uključivale i njihovo uništenje, partijske [[čistke]], masovno deportiranje "neprijatelja naroda", često i posve neupućenih građana. Sve te zlouporabe, golemih razmjera i posljedica, trebale su, uz falsifikate o povijesnim događajima i Staljinovoj ulozi u njima, osigurati nesmetano provođenje Staljinove samovoljne vlasti. Kult osobnosti se diferncirao kao poseban oblik [[autokracija|autokratske]] vladavine koja se temelji na posvemašnoj [[birokracija|birokratizaciji]] društvenog i političkog života.
+== Kult osobnosti Josipa Broza Tita u SFRJ ==
+Komunisti su i nakon smrti [[Josip Broz|Josipa Broza Tite]] nastavili kultom osobnosti. Politički život odvijao se pod parolom "Poslije Tita Tito". Pojačana je [[ideologija|ideološka]] dimenzija u osnovnoškolskom i srednjoškoslom obrazovanju kvizom "[[Titovim stazama revolucije]]" pri čemu su pobjednicima osiguravane nagrade i prednost pri dobivanju potpora i upisima na fakultete.
+U [[mediji]]ma i na javnim priredbama isticana je zakletva "[[Druže Tito, mi ti se kunemo]]". 25. svibnja slavljen je kao "[[dan mladosti]]" s raznim [[ritual]]ima iskazivanja obožavanja. Onaj tko je uspio javno pokazati više poštovanja ili odanosti za lik i djelo Tita nametao se za neku vrstu njegova poslanika. Trend [[titoizam|titoizma]] prepoznali su pored komunističkih [[funkcioner]]a i [[lokalni karijerist|lokalni karijeristi]] te nezaposleni [[omladinci]] koji su [[hodočašće|hodočastili]] pješice na njegov grob da bi na povratku od mjesnih komiteta tražili pravo na posao ili neku drugu vrstu prava odnosno nagrade za pravovjernost.<ref>Ivica (Ivo) Lučić, ''Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine'', Despot infinitus d.o.o., Zagreb, 2013., str. 33.</ref>
 == Karakteristike kulta osobnosti ==
@@ Redak 12: / Redak 16: @@
 * opasnost za život i zdravlje i [[disident]]a, uhićenja, ili "nestanaci" [[režim]]skih kritičara
 * Pretjerana prisutnost slika i slogana  na primjer u privatnim domovima, školama i tvrtkama, kao i u svim [[mediji]]ma
-* Označavanje javnih objekata, škola, ulica, trgova, športskih objekta, gradova, u skladu s vođom (npr. Staljingrad)
+* Označavanje javnih objekata, škola, ulica, trgova, športskih objekta, gradova, u skladu s vođom (npr. Staljingard, Titograd, Titov Veles, Trg Maršala Tita...)
 * Često apsurdne korelacije između osoba u raznim sferama života i velikog vođe.
@@ Redak 25: / Redak 29: @@
 datoteka:SaddamHusseinBronzeskulpturen.jpg|[[Saddam Hussein]]
 datoteka:Castro sign.jpg|[[Fidel Castro]]
+datoteka:Titov spomenik.jpg|[[Josip Broz Tito]]
 datoteka:Francoayto.jpg|[[Francisco Franco]]
 datoteka:Propaganda poster Ceausescu.jpg |[[Nicolae Ceauşescu]]