Ivan Vianney: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 23: | Redak 23: | ||
'''Sveti Ivan Vianney''' (Dardilly kraj [[Lyon]]a, [[8. svibnja]] [[1786]]. - [[Ars]], [[4. kolovoza]] [[1859]].), svetac [[Katoličanstvo|rimokatoličke Crkve]], zaštitnik [[župnik]]a. |
'''Sveti Ivan Vianney''' (Dardilly kraj [[Lyon]]a, [[8. svibnja]] [[1786]]. - [[Ars]], [[4. kolovoza]] [[1859]].), svetac [[Katoličanstvo|rimokatoličke Crkve]], zaštitnik [[župnik]]a. |
||
== |
== Životopis == |
||
=== Djetinjstvo === |
|||
| ⚫ | |||
| ⚫ | Ivan Maria Vianney rođen je [[1786]]., uoči [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]. U njegovom djetinjstvo, [[Katoličanstvo|Crkva]] je bila proganjana pa je potajno išao na vjeronauk, a [[Euharistija|prvu pričest]], primio je u jednom spremištu, jer se nije moglo drugačije. Nevinost [[srce|srca]] i duboka pobožnost bile su glavne značajke njegove duhovnosti. |
||
Uočio ga je župnik Balley i školovao ga. Problem je bio, što je sv. Ivan jako teško učio, makar je imao veliku volju. Nalazeći se u tjeskobi, poduzeo je [[hodočašće]] u La Louvesc na grob [[Sveti Franjo Regis|sv. Franje Regisa]]. Od tada je napredovao u naukama, makar mu je i dalje [[latinski jezik]] zadavao velike tegobe. No, uspio je postati [[svećenik]]. |
Uočio ga je župnik Balley i školovao ga. Problem je bio, što je sv. Ivan jako teško učio, makar je imao veliku volju. Nalazeći se u tjeskobi, poduzeo je [[hodočašće]] u La Louvesc na grob [[Sveti Franjo Regis|sv. Franje Regisa]]. Od tada je napredovao u naukama, makar mu je i dalje [[latinski jezik]] zadavao velike tegobe. No, uspio je postati [[svećenik]]. |
||
== Svećenički rad i duhovnost == |
=== Svećenički rad i duhovnost === |
||
Postao je pomoćnik svog [[župnik]]a. Njih dvoje su se natjecali tko će biti bolji. No, dobri je župnik Balley uskoro umro. Ivan ga je oplakao kao svoga najvjernijeg prijatelja. |
Postao je pomoćnik svog [[župnik]]a. Njih dvoje su se natjecali tko će biti bolji. No, dobri je župnik Balley uskoro umro. Ivan ga je oplakao kao svoga najvjernijeg prijatelja. Godine [[1818]]., imenovan je župnikom u Arsu i ostao tamo sve do svoje smrti. |
||
Godine [[1818]]., imenovan je župnikom u Arsu i ostao tamo sve do svoje smrti. |
|||
Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Netko je o njegovim stanovnicima rekao, da ih osim [[Krštenje|krštenja]] ništa ne razlikuje od [[životinja]]. |
Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Netko je o njegovim stanovnicima rekao, da ih osim [[Krštenje|krštenja]] ništa ne razlikuje od [[životinja]]. |
||
| Redak 40: | Redak 40: | ||
Za dobro svoje župe, sveti je župnik osnovao kuću Providnosti, neke vrste sirotište za siromašnu [[djeca|djecu]]. Njima bi svako poslije [[podne]] održao vjersku pouku. Za njih je učinio i svoje prvo čudo: umnoženje brašna za potrebni [[kruh]]. Svojom jednostavnošću, ljudskošću, pa i humorom ponizni je arški župnik privlačio u Ars mnoštva. |
Za dobro svoje župe, sveti je župnik osnovao kuću Providnosti, neke vrste sirotište za siromašnu [[djeca|djecu]]. Njima bi svako poslije [[podne]] održao vjersku pouku. Za njih je učinio i svoje prvo čudo: umnoženje brašna za potrebni [[kruh]]. Svojom jednostavnošću, ljudskošću, pa i humorom ponizni je arški župnik privlačio u Ars mnoštva. |
||
Svjedoci koji su svjedočili o njemu u postupku za proglašenje blaženim tvrde, da je bila tolika navala oko njegove ispovjedaonice jer je čitao u [[čovjek|ljudskim]] srcima. |
Svjedoci koji su svjedočili o njemu u postupku za proglašenje blaženim tvrde, da je bila tolika navala oko njegove ispovjedaonice jer je čitao u [[čovjek|ljudskim]] srcima. Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna čudesa pa ga je [[Katoličanstvo|Crkva]] proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika. Tijelo mu je ostalo [[neraspadljivost|neraspadnuto]].<ref>[http://listverse.com/2007/08/21/top-10-incorrupt-corpses/ 10 neraspadnutih tijela svetaca], pristupljeno 31. ožujka 2015.</ref> |
||
Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna čudesa pa ga je [[Katoličanstvo|Crkva]] proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika. |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 31. ožujka 2015. u 22:10
| Ivan Vianney | |
|---|---|
| |
| Rođen | 8. svibnja 1786. Dardilly kraj Lyona |
| Preminuo | 4. kolovoza 1859. Ars |
| Beatificiran | 1905.[1] |
| Kanoniziran | 1925. |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Ivan Vianney (Dardilly kraj Lyona, 8. svibnja 1786. - Ars, 4. kolovoza 1859.), svetac rimokatoličke Crkve, zaštitnik župnika.
Životopis
Djetinjstvo
Ivan Maria Vianney rođen je 1786., uoči Francuske revolucije. U njegovom djetinjstvo, Crkva je bila proganjana pa je potajno išao na vjeronauk, a prvu pričest, primio je u jednom spremištu, jer se nije moglo drugačije. Nevinost srca i duboka pobožnost bile su glavne značajke njegove duhovnosti. Uočio ga je župnik Balley i školovao ga. Problem je bio, što je sv. Ivan jako teško učio, makar je imao veliku volju. Nalazeći se u tjeskobi, poduzeo je hodočašće u La Louvesc na grob sv. Franje Regisa. Od tada je napredovao u naukama, makar mu je i dalje latinski jezik zadavao velike tegobe. No, uspio je postati svećenik.
Svećenički rad i duhovnost
Postao je pomoćnik svog župnika. Njih dvoje su se natjecali tko će biti bolji. No, dobri je župnik Balley uskoro umro. Ivan ga je oplakao kao svoga najvjernijeg prijatelja. Godine 1818., imenovan je župnikom u Arsu i ostao tamo sve do svoje smrti.
Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Netko je o njegovim stanovnicima rekao, da ih osim krštenja ništa ne razlikuje od životinja. Novi se župnik, uselivši se u siromašni župni dvor, dao odmah na posao, na obraćanje svoje župe, najprije strašnim pokorama, dugim noćnim satima molitve pred Presvetim Sakramentom, ozbiljnim i oštrim propovijedima. Veliku je brigu posvećivao i obnovi župne crkve. Njegov je stan bio najsiromašniji, hrana kuhani krumpiri, ali u crkvi je iz poštivanja prema Isusu želio, da sve bude što ljepše. Ljudi su u velikom broju dolazili k njemu. On ih je znao ne samo dobro ispovjediti, već i voditi putem savršenosti prema Bogu. I tako je polako počeo arški proštenjarski život, s mnoštvom hodočasnika, što su dolazili k svetome župniku na ispovijed. Godine 1855. došlo je k njemu oko 20 000 ljudi.
Selo se preobratilo i postalo središte izvanrednog pastoralnog rada u kojem je njihov župnik dnevno znao provoditi u ispovjedaonici i do 12 sati, koji put i više.
Za dobro svoje župe, sveti je župnik osnovao kuću Providnosti, neke vrste sirotište za siromašnu djecu. Njima bi svako poslije podne održao vjersku pouku. Za njih je učinio i svoje prvo čudo: umnoženje brašna za potrebni kruh. Svojom jednostavnošću, ljudskošću, pa i humorom ponizni je arški župnik privlačio u Ars mnoštva.
Svjedoci koji su svjedočili o njemu u postupku za proglašenje blaženim tvrde, da je bila tolika navala oko njegove ispovjedaonice jer je čitao u ljudskim srcima. Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna čudesa pa ga je Crkva proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto.[2]
Izvori
- ↑ Pozdrav Svetome župniku
- ↑ 10 neraspadnutih tijela svetaca, pristupljeno 31. ožujka 2015.
