Fahrudin Radončić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 29: Redak 29:
|predsjednik2 =
|predsjednik2 =
|prethodnik2 = [[Sadik Ahmetović]]
|prethodnik2 = [[Sadik Ahmetović]]
|nasljednik2 = [[Dragan Meketić]]
|nasljednik2 = [[Dragan Mektić]]


|stranka = [[Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine|SBB BiH]] <small>(od 2009.)</small>{{-}}[[Savez komunista Jugoslavije|SKJ]] <small>(1981. - 1987.)</small>
|stranka = [[Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine|SBB BiH]] <small>(od 2009.)</small>{{-}}[[Savez komunista Jugoslavije|SKJ]] <small>(1981. - 1987.)</small>

Inačica od 7. travnja 2015. u 17:25

Fahrudin Radončić
Fahrudin Radončić

predsjednik SBB-a BiH
trenutačno
u službi od
30. listopada 2009.
Zamjenik Mirsad Đonlagić[1]
Alma Ferović[1]
Adnan Jupić[1]
Adnan Terzić[1]
4. ministar sigurnosti BiH
trajanje službe
22. studenog 2012. – 29. travnja 2014.
Zamjenik Mladen Ćavar[2]
Premijer Vjekoslav Bevanda
Prethodnik  Sadik Ahmetović
Nasljednik Dragan Mektić
Rođenje 24. svibnja 1957.
Politička stranka SBB BiH (od 2009.)
SKJ (1981. - 1987.)
Zanimanje poduzetnik, novinar

Fahrudin Radončić (Berane, Crna Gora, 24. svibnja 1957.) je bošnjački bosanskohercegovački političar, poduzetnik i novinar. Osnivač je Dnevnog avaza, najtiražnijeg lista u Bosni i Hercegovini i predsjednik Saveza za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, treće najutjecajnije bošnjačke političke stranke. Za ministra sigurnost Bosne i Hercegovine postavljen je u studenome 2012., a smijenjen u travnju 2014.

Mnogi ga smatraju pragmatičnim političarom. Radončić je oštro kritizirao radikalizaciju bosanskohercegovačkih i balkanskih muslimana.[3]

Mladost

Radončić je rođen u Ivangradu u Crnoj Gori. Osnovnu i srednju školu završio je u Podgorici (onda Titograd). Politikom se počeo baviti vrlo rano kao član Saveza komunista Crne Gore. Bio je izvršni tajnik Republičke organizacije Saveza komunista u Podgorici do 1988. kada je smijenjen. U 19. godini počinje se baviti novinarstvom, a s 23 godine postao je urednik SKOJ-evog republičkog lista u Crnoj Gori Omladinski pokret u Podgorici. Od 1989. do početka rata u Bosni i Hercegovini radio je kao dopisnik iz Crne Gore za zagrebački list Danas. Objavio je 1990. knjigu 10 000 dana robije - životopis Adema Demaçija, Albanca koji je u zatvorima SFR Jugoslavije proveo 28 godina zbog borbe za neovisnost Kosova. Iste se godine iz Podgorice preselio u Sarajevo gdje je 1991. osnovao izdavačku kuću "Avaz".[4]

Novinarska karijera

Početkom rata u BiH 1992., Radončić se pridružio Armiji RBiH u kojoj je proveo godinu dana kao član kabineta generala Sefera Halilovića, načelnika stožera vrhovnog zapovjedništva ARBiH.[4]

Zahvaljujući bliskosti s Alijom Izetbegovićem i tadašnjim sarajevskim vlastima,[3] omogućeno mu je da u listopadu 1993. u Sarajevu je pokrenuo list Bošnjački avaz, a dvije godine kasnije, 2. listopada 1995. pokrenuo je list Dnevni avaz.[4] Većinu novinara doveo je iz sarajevskih Večernjih novosti, koje su se uskoro poslije ugasile. U prvim danima poslije Daytonskog sporazuma, Dnevni avaz je na bošnjačkom području bio gotovo službeno glasilo Alije Izetbegovića, SDA i službene bošnjačke politike.[5]

Međutim, nakon što je Alijansa za promjene, građansko-unitarna koalicija predvođena SDP-om BiH došla na vlast 2000., Dnevni avaz se udaljava od SDA i postaje blizak novim vlastima. No, dvije godine poslije, kada se SDA ponovno vratila na vlast, Dnevni avaz opet je postao blizak s SDA. Svo to vrijeme Radončićevo bogatstvo rapidno je raslo.[5] U intervjuu za hrvatski list Nacional izjavio je da je sam kompaniji Dnevni avaz donio prihod od pola milijarde BAM.[4] Zahvaljujući njegovoj medijskoj grupaciji "Avaz", Radončić je utjecao na kreiranje političkih odnosa, posebno među Bošnjacima. Medijsku podršku, ovisno o vremenu, davao je Harisu Silajdžiću, Zlatku Lagumdžiji i Sulejmanu Tihiću. Njegova potpora ili napadi na određenu stranku ili kandidate ostavljali su značajan utjecaj na rezultate izbora.[3]

Prvu zgradu za potrebe Dnevnog avaza Radončić je izgradio 2000. na Alipašinom polju u Sarajevu. Taj objekt je prodao "Hypo-Alpe-Adria" banci, a 2004. je na temeljima zgrade lista Oslobođenje u sarajevskom naselju Nedžarići izgradio novo sjedište Dnevnog avaza u sklopu kojeg je i hotel "Radon plaza". Javno priznanje za izgradu objekta dobio je od Sarajevske županije 2007. Poznati Avaz Twist Tower izgradio je 2009. Twist Tower ima 40 katova i 175m visine, čime je najviša zgrada u Sarajevu. Sjedište Dnevnog avaza i stranke Saveza za bolju budućnost BiH (SBB) nalazi se u toj zgradi. Dnevni avaz također izdaje tjednike Azra, Express, Sport, Global i desetke drugih izdanja. Radončić je također vlasnik Televizije Alfa.[4]

Politička karijera

Radončić je osnovao Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine 30. listopada 2009. Za predsjednika SBB-a izabran je na prvom stranačkom kongresu 5. lipnja 2010. u Sarajevu.[4] Tim potezom iznenadio je mnoge, a bio je uspoređivan s talijanskim političarom Silvijem Berlusconijem. U prvi plan je stavio ekonomiju te je angažirao obrazovane i nekompromitirane kadrove, a imao je i značajnu medijsku podršku. Zahvaljujući tome je na općim izborima u listopadu 2010. njegova stranka ostvarila odličan rezultat.[3] Radončić se natjecao za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, međutim, pobijedio je Bakir Izetbegović sa 162 831 (34.9%) glasova, dok je Radončić osvojio 142 387 (30.5%) glasova.[6] Radončićeva stranka je nakon izbora postala nezaobilazan faktor u parlamentima na svim razinama. Zbog poraza na izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva, Radončić je optužio Izetbegovića za krađu glasova koje su prema njemu provodila mjesna izborna povjerenstva u kojima su bili kadrovi SDA.[3]

Radončić je ušao u žestok sukob s Izetbegovićem, s kojim je nekad bio blizak prijatelj. Optužio ga je da je pokrovitelj pljačke bošnjačkog naroda, neriješenih političkih ubojstava i pokušaja vjerske radikalizacije Bošnjaka.[3] Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u novom sastavu nakon općih izbora počelo je djelovati 12. siječnja 2011.[7] kao koalicija HDZ-a 1990, HDZ-a BiH, SDA, SDP-a BiH, SDS-a i SNSD-a.[8] U prvim mjesecima nakon izbora, Radončić se predstavljao kao vođa oporbe.[5]

Ministar sigurnosti

Zbog sukoba između SDA i SDP-a, u lipnju 2012. Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH izglasao je smjenu ministara iz SDA,[9] međutim, ta odluka je blokirana u Domu naroda nakon što se SDA pozvala na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.[10] Da bi mogao biti imenovan ministrom sigurnost, Radončić se, da bi izbjegao sukob interesa, rastao od supruge i na nju prenio vlasništvo Dnevnog avaza u rujnu 2012.[11] Nakon što je Ustavni sud BiH odlučio da nije bilo kršćenja vitalnog nacionalnog interesa, u listopadu 2012., došlo do smjene ministra sigurnosti, ministra obrane i doministra financija iz SDA.[12] Radončić je imenovan ministrom sigurnosti 22. studenog 2012.[13]

Kao ministar optužio je reis-ul-ulemu, čelnika Islamske zajednice u BiH Mustafu Cerića za radikalizaciju dijela bosanskohercegovačkih muslimana, a zbog borbe protiv odlaska bosanskohercegovačkih mudžahedina u građanski rat u Siriji dobio je simpatije SAD-a.[5]

U vrijeme velikih nereda na bošnjačkom području Federacije BiH koji su se događali u veljači 2014., Radončić je otvoreno podržao prosvjednike i tražio od policije da ne koristi prekomjernu silu. Stoga su ga neki bošnjački političari su ga optužili da stoji iza prosvjeda. Radončić je za vandalizam kojeg su radili prosvjednici optužio SDP BiH i SDA.[14] S druge strane, ove dvije stranke optužile su Radončića zbog populizma i ubiranje političkih poena, no i za neadekvatan odgovor Ministarstva sigurnosti na nasilne prosvjede, stoga su zatražili njegovu ostavku.[3] Zastupnički dom PS BiH Radončićevu smjenu izglasovao je na inicijativu zastupnika SDA 13. ožujka 2014., a protiv su bili pored zastupnika SBB-a BiH i zastupnici HDZ-a BiH, HDZ-a 1990 i HSP-a BiH.[15] Dom naroda PS BiH smjenu je potvrdio 29. travnja.[16]

Osobni život

Prva supruga Fahrudina Radončića bila je Snježana Rakonjac, s kojom se rastavio. S Azrom Radončić bio je u braku do 22. svibnja 2012. kada su se sporazumno rastavili. Uskoro je Azra Radončić podnijela tužbu zbog podjele imovine pred Općinskim sudom u Sarajevu, da bi, po prijedlogu bivšeg supruga u vlasništvo, između ostalog, dobila i Dnevni avaz. Vlasnica Dnevnog avaza Azra Radončić postala je 5. srpnja 2012.[17] U medijima se navodi kako se rastava dogodila zbog problematičnog braka, odnosno Radončićevih izvabračnih afera, među kojima je poznatija ona s Almom Ferović, opernom pjevačicom i članicom užeg rukovodstva SBB-a.[17] Međutim, navodi se kako se Radončić rastavio zbog toga da može biti imenovan ministrom sigurnosti u Vijeću ministara BiH, odnosno da izbjegne sukobe interesa.[11] S Azrom Radončić ima troje sinova, Isaka, Irhada i Farisa.[4]

Izvori

Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
 Wikicitati imaju zbirke citata o temi Fahrudin Radončić
  1. ↑ a b c d Predsjedništvo SBBBiH (na bošjačkom). Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine. Prsitupljeno 15. ožujka 2014.
  2. ↑ Ured zamjenika ministra. Ministarstvo sigurnost Bosne i Hercegovine. Preuzeto 15. ožujka 2014.
  3. ↑ a b c d e f g Dejan Jazvić: Ima zrakoplov, jahtu i luksuzni Cadillac, ali u njima se ne vozi jer – nema kad. Večernji list, 16. veljače 2014. Pristupljeno 25. siječnja 2015.
  4. ↑ a b c d e f g Životopis Fahrudina Radončića (na bošnjačkom). Centar za istraživačko novinarstvo. Pristupljeno 13. ožujka 2014.
  5. ↑ a b c d Vožd iz Ivangrada (na srpskom). Vreme, 13. veljače 2014. Pristupljeno 25. siječnja 2015.
  6. ↑ Potvrđeni rezultati općih izbora 2010. godine: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine - bošnjački član. Središnje izborno povjerenstvo. Pristupljeno 13. ožujka 2014.
  7. ↑ Bevanda predsjedavajući Vijeća ministara BiH. Večernji list, 12. siječnja 2012. Pristupljeno 13. ožujka 2014.
  8. ↑ Novi sastav Vijeća ministara BiH (na bošnjačkom). Radio Sarajevo, 6. siječnja 2012. Pristupljeno 13. ožujka 2014.
  9. ↑ Zastupnički dom potvrdio smjene ministara iz SDA. Aljazeera Balkans, 5. srpnja 2012. Pristupljeno 13. ožujka 2014.
  10. ↑ Valentina Rupčić: Smjene ministara iz SDA na sjednici 9. listopada. Večernji list, 2. listopada 2012. Pristupljeno 13. ožujka 2014.
  11. ↑ a b Dejan Jazvić: Vlasnik Avaza preko noći se rastao i bivšoj ostavio medijsko carstvo. Večernji list, 25. rujna 2012. Pristupljeno 13. ožujka 2014.
  12. ↑ Dejan Jazvić: Smijenjeni ministri SDA. Večernji list, 22. listopada 2012. Pristupljeno 13. ožujka 2014.
  13. ↑ Radončić, Osmić i Đapo dali svečanu izjavu i preuzeli dužnosti u Vijeću ministara BiH (na bošnjačkom). Dnevni avaz, 22. studenog 2012. Pristupljeno 13. ožujka 2014.
  14. ↑ Dejan Jazvić: 'Ne smeta im Davutoglu, a smeta Milanović u Mostaru'. Večernji list, 13. veljače 2014. Pristupljeno 25. siječnja 2015.
  15. ↑ M. Landeka: Nova smjena zbog prosvjeda u BiH: Radončić više nije ministar sigurnosti. Slobodna Dalmacija, 13. ožujka 2014. Pristupljeno 25. siječnja 2015.
  16. ↑ T. C.: Dom naroda potvrdio smjenu, Radončić više nije ministar sigurnosti BiH. 24 sata, 29. travnja 2014. Pristupljeno 25. siječnja 2015.
  17. ↑ a b Azra Radončić, najbogatija samohrana majka u BiH (na bošnjačkom). Slobodna Bosna, 22. rujna 2012. Pristupljeno 15. ožujka 2014.
v • u
Ministri sigurnosti BiH
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Fahrudin_Radončić&oldid=4486751"