Goran Hadžić: razlika između inačica
m uklanjanje izmjene 4422718 suradnika Golden state77 (razgovor) brzo brisanje na ZP-u |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
Hadžić je uhićen [[20. srpnja]] [[2011.]] kod sela [[Krušedol]] na [[Fruška gora|Fruškoj gori]] u [[Srbija|Srbiji]].<ref>[http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews%5Btt_news%5D=123722 www.hrt.hr], Uhićen Goran Hadžić, objavljeno 20. srpnja 2011., pristupljeno 16. prosinca 2012.</ref> |
Hadžić je uhićen [[20. srpnja]] [[2011.]] kod sela [[Krušedol]] na [[Fruška gora|Fruškoj gori]] u [[Srbija|Srbiji]].<ref>[http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews%5Btt_news%5D=123722 www.hrt.hr], Uhićen Goran Hadžić, objavljeno 20. srpnja 2011., pristupljeno 16. prosinca 2012.</ref> |
||
Zbog tumora na mozgu i potrebe za podvrgnućem kemoterapiji pušten je na privremenu slobodu. Sletio je u [[Beograd]] [[15. travnja]] [[2015.]], a dan kasnije stigao je u [[Novi Sad]].<ref>[http://www.24sata.hr/svijet/goran-hadzic-je-stigao-u-novi-sad-kuci-ga-je-dovezla-policija-414928 www.24sata.hr], "Goran Hadžić je stigao u Novi Sad, kući ga je dovezla policija", objavljeno 16. travnja 2015., pristupljeno 28. travnja 2015.</ref> |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 28. travnja 2015. u 11:12
Goran Hadžić (Pačetin, Vinkovci, 7. rujna 1958.), bivši političar srpske narodnosti u Hrvatskoj, ratni zločinac.[1]
Životopis
Prije Domovinskog rata radio je u VUPIK-ovom pogonu u Vukovaru.
Od mladosti je bio član Saveza komunista. Prije 1990. bio je i vođa Mjesne zajednice Pačetin. U proljeće 1990. kao član Saveza komunista Hrvatske – Stranke demokratskih promjena izabran je za odbornika Skupštine općine Vukovar. Zatim pristupa Srpskoj demokratskoj stranci. 10. lipnja 1990. postaje predsjednik SDS-a za Vukovar. U ožujku 1991. već je bio vođa Općinskog odbora i Glavnog odbora SDS-a za Vukovar, te izvršnog odbora za Knin. Bio je i potpredsjednik regionalnog odbora za istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem u Pakracu. Do 25. lipnja vođa je Srpskog nacionalnog vijeća.
Tada se SNV proglašava Vladom Srpske Autonomne Oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema. 25. rujna se proglašava predsjednikom samozvane Vlade. Od 26. veljače 1992. do prosinca 1993. predsjednik je takozvane Republike Srpske Krajine.
Suđenja za zločine
Goran Hadžić je na Županijskome sudu u Osijeku 1999. osuđen u odsutnosti na osam godina zatvora, među ostalim, zbog poticanja na zločin, ubojstva, rušenja katoličke crkve i miniranja nesrpskih kuća u Tenji, u blizini Osijeka, od 1. srpnja 1991. do 20. travnja 1992. U Tenji su tada ubijene 23 osobe.[1]
Za njim je u srpnju 2004. podignuta optužnica Haaškog suda, kojom je optužen da je bio član zajedničkog zločinačkog pothvata kojemu je bio cilj trajno uklanjane velike većine Hrvata i drugih nesrba s velikog dijela teritorija Republike Hrvatske. Taj pothvat je uključivao pripadnike vojnog vrha JNA, političkog vrha SFR Jugoslavije, kasnije Republike Srbije te vođe tzv. RSK i vođe bosanskih Srba. Hadžić je kao član pothvata odgovoran za ratne zločine ubojstva, protjerivanja, zatočenja, mučenja i deportacije Hrvata kao i drugih nesrba. Optužen je, među ostalim, i za pokolj na Ovčari gdje je strijeljano 250 Hrvata izvedenih iz vukovarske bolnice 1991.
Hadžić je uhićen 20. srpnja 2011. kod sela Krušedol na Fruškoj gori u Srbiji.[2]
Zbog tumora na mozgu i potrebe za podvrgnućem kemoterapiji pušten je na privremenu slobodu. Sletio je u Beograd 15. travnja 2015., a dan kasnije stigao je u Novi Sad.[3]
Izvori
- ↑ a b www.tportal.hr, Hadžić osuđen na osam godina zbog zločina u Tenji, Hadžića je također u odsutnosti 1995. Šibenski županijski sud osudio na 20 godina zatvora zbog prekomjernog granatiranja šibenskoga i vodičkog područja zabranjenim ognjevima i orkanima 1992. i 1993. godine., HINA, objavljeno 20. srpnja 2011., pristupljeno 16. prosinca 2012.
- ↑ www.hrt.hr, Uhićen Goran Hadžić, objavljeno 20. srpnja 2011., pristupljeno 16. prosinca 2012.
- ↑ www.24sata.hr, "Goran Hadžić je stigao u Novi Sad, kući ga je dovezla policija", objavljeno 16. travnja 2015., pristupljeno 28. travnja 2015.