Ljenivci: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
uklanjanje izmjene 4527187 suradnika 188.129.55.225 (razgovor) prepisano bez dozvole!
Redak 38: Redak 38:
== Način života ==
== Način života ==


Gotovo čitav svoj samotnjački život ljenivac provodi ovješen svojim kandžama na grani s leđima prema tlu. Kandže pri tome djeluju kao kuke. Hrane se gotovo isključivo lišćem, samo dvoprsti ljenivci pojedu nekad neku [[voće|voćku]] ili malenoga [[beskralježnjaci|beskralježnjaka]].
Troprsti ljenjivci manje su aktivni od svojih rođaka dvoprstih ljenjivaca, a hrane se isključivo biljnom hranom: listovima, pupovima i izbojcima tropskog drveća. Dvoprsti ljenjivci obogaćuju svoju prehranu kukcima, a ponekad čak i malim sisavcima. Ipak, obje porodice nailaze na slične probleme probave. Ljenjivci imaju želudac koji se sastoji od više dijelova, baš kao što je to slučaj u preživača.

U njihovu se želucu nalaze brojne bakterije koje svojom metaboličkom aktivnošću razgrađuju celulozu i pomažu svom domaćinu da ih hrane koju je konzumirao dobije što više energije. Zato je njihova probava izuzetno spora. Želudac im je ogroman i kad je pun može iznositi i trećinu mase čitave životinje. Kako temperatura tijela ljenjivaca nije stalna, već varira ovisno o vanjskoj temperaturi, njihova je probava spora jer je za dostatnu fermentaciju hrane potrebna toplina. Konzumirani listovi stoga mogu u želucu ljenjivaca ostati i do mjesec dana prije nego krenu u tanko crijevo.

Ako ih zadesi duži period hladnijih dana, ljenjivci mogu gladovati iako im je želudac pun. U tom slučaju mogu i umrijeti od gladi. U skladu s brzinom probave, ljenjivci nemaju potrebu prazniti crijeva češće od jednom tjedno. Neobično je što oni to čine na tlu, dok većina životinja koja živi u krošnjama to jednostavno obavi s visine. Pri bazi drveta postoji nekoliko mjesta na kojima ljenjivac obavlja nuždu, te jedna teorija govori o tome da ljenjivac na taj način gnoji stablo na kojem obitava, vraćajući mu hranjive tvari koje je od njega „posudio“.

==Taktike protiv predatora==
Iako su nevjerojatno spori i teško bi umakli grabežljivcu, ljenjivci nisu potpuno bespomoćni, te raspolažu s nekoliko vrlo učinkovitih taktika izbjegavanja susreta s njima. Usporeno kretanje ljenjivaca jedna je od taktika sakrivanja od prirodnih neprijatelja: jaguara, orlova, harpija, anakondi i ljudi. Ljenjivci su većinu dana posve nepomični, a neke vrste spavajući povedu i do 20 sati dnevno. Kako bi se sakrili predatorima, ljenjivci su većinom aktivni u sumrak ili noću, jer većina grabežljivaca nema dobro razvijen noćni vid.

Prirodna im je kamuflaža i zelenkasto krzno zbog već ranije spomenutih simbiotskih algi. No ako se u kojem slučaju ljenjivci i nađu licem u lice s predatorom, neće se jednostavno predati. Kad se ljenjivac osjeća ugroženim, može gotovo munjevitim pokretom zamahnuti svojim izuzetno velikim i oštrim pandžama, te svom neprijatelju nanijeti ozbiljne ozljede. Ove životinje mogu i veoma snažno ugristi svojim oštrim zubima.

==Društveni život i razmnožavanje==
Ljenjivci su mirne i plahe životinje. Uglavnom žive solitarnim načinom života, što znači da žive sami. Mužjaci i ženke vrste Bradypus varegatus ipak žive u parovima, a kod dvoprstih je ljenjivaca uočeno da se ženke grupiraju u skupine. Parenje se odvija jednom godišnje i, kao što čine i štošta drugo, ljenjivci se pare okrenuti naglavačke. Ovaj čin izvode sporo, što je u skladu s njihovim životnim stilom.

Nakon parenja, mužjaci napuštaju ženku i ona sama podiže pomladak. Ženka koti samo jedno mlado godišnje, a graviditet traje 5-6 mjeseci u troprstih ljenjivaca, i do 11,5 mjeseci u dvoprstih ljenjivaca. Mladunče je po okotu vrlo sićušno, otprilike veličine ljudske šake, a masa mu je oko 5% majčine mase. Majka mora biti jako oprezna pri porodu jer, vjerovali ili ne, rađa viseći naglavačke!

Tek izleglo mladunče instinktivno se pandžicama prihvaća za majčino krzno i mukotrpno se uzvere do njenih prsa. Ukoliko se mladunče na vrijeme ne uhvati i padne na tlo, izgubljeno je, jer unatoč njegovu bespomoćnom plakanju, majka neće sići do njega. Već nakon dva tjedna mladunče se počne hraniti lišćem koje mu nudi majka. Na taj mu način osim ponuđenog zalogaja prenosi i klice svoje crijevne flore, koja će mladunčetu u skoroj budućnosti biti neophodna za uspješnu probavu biljnih obroka.

Beba-ljenjivac već nakon mjesec dana može samostalno visjeti s grana, ali ostat će ovisna o majčinom mlijeku još narednih nekoliko tjedana, a prihvaćena za majčino krzno barem još narednih pet mjeseci. Nakon tog razdoblja, mladunče će se samostalno kretati, ali će u majčinoj blizini provesti još naredne dvije godine. Kad majka odluči da je mladunče zrelo za potpuno samostalan život, jednostavno će otići od njega i ostaviti ga da se snalazi. Ljenjivci spolnu zrelost dostižu s dvije do pet godina starosti, a životni im je vijek u divljini 10 do 20 godina.

==Rasprostranjenost i status ugroženosti==
Zbog varijabilne tjelesne temperature koja ovisi o temperaturi okoliša, ljenjivci su ograničeni na kišne šume ekvatorijalnog pojasa srednje i Južne Amerike, gdje nema većih oscilacija temperature.

Osim što i sami predstavljaju mini-ekosustave, ljenjivci čine kariku u hranidbenom lancu kao plijen većih predatora (jaguar, orao, harpija, anakonda). Budući da im je opstanak uvjetovan opstankom njihovih staništa – tropskih kišnih šuma koje se u posljednje vrijeme nemilice uništavaju – i ove se vrste smatraju ugroženima. Osobito je ugrožena vrsta Bradypus torquatus, koja nastanjuje samo uski pojas tropskih šuma uz atlantsku obalu Brazila, a i taj se uzak areal rasprostranjenosti iz godine u godinu ubrzano smanjuje. Dosta ljenjivaca love i prodaju kao kućne ljubimce; većina ih ugiba jer se njihovi vlasnici ne znaju propisno brinuti za njih. Troprsti ljenjivci slabije preživljavaju u zatočeništvu od svojih dvoprstih rođaka jer su u prehrani specijaliziraniji, te su programi razmnožavanja u zatočeništvu gotovo uvijek neuspješni. Od izuzetne je važnosti na vrijeme reagirati i poduzeti adekvatne mjere zaštite ovih osjetljivih ekosustava, inače svijetu prijeti opasnost da ostane bez tih životinja, koje će svojim brzinskim rekordima svakome izmamiti osmijeh.


Neki ljudi kažu da ljenivci zaista žive kako im ime govori, da su zaista lijeni. Ovi [[Južna Amerika|južnoamerički]] sisavci provedu i više od tjedan dana viseći naglavce s istog stabla. Silaze na tlo samo jednom u tjednu kako bi obavili nuždu, ili da promijene stablo na kojem su pojeli lišće koje im je najdraže.


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 12. svibnja 2015. u 21:45

Ljenivci
Hoffmanov dvoprsti ljenivac, Choloepus hoffmanni
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Nadred:Xenarthra
Red:Pilosa
Podred:Folivora
Delsuc et al, 2001.
Porodice

Ljenivci (Folivora) su vrlo stari podred krezubica (Pilosa) a srodni su s mravojedima i pasancima. Poznato je šest recentnih vrsta koje se dijele na dvije porodice, dvoprstih (Megalonychidae) i troprstih ljenivaca (Bradypodidae). Pored recentnih, postojao je još i cijeli niz vrsta golemih ljenjivaca koji su izumrli. Postoji i naziv tipavci za ljenivce iz reda krezubica, koji žive na drveću.[1]

Životni prostor

Ljenivci nastanjuju isključivo krošnje stabala tropskih kišnih šuma Srednje Amerike i područja Amazonije pa do južnih područja Brazila.

Građa tijela

Životinje dosižu dužinu tijela od najmanje pola metra i težinu do 5 kg, dok dvoprsti mogu težiti i do devet kilograma.

Prednji udovi su im duži od stražnjih, što je kod troprstih izraženije nego kod dvoprstih ljenivaca. Kao što govore njihovi nazivi, razlikuju se brojem prstiju na prednjim udovima. Na stražnjim, obje porodice imaju tri prsta, tako da ovo razlikovanje može dovesti do zabune. Prsti i prednjih i stražnjih udova završavaju snažnim i dugim kandžama oblikovanim poput srpova. Podlaktice su im dulje od nadlaktica i tako prilagodljive da se ni ne moraju okretati kako bi sa grana skinuli lišće. Stražnje noge su im kratke.

Ljenivci su najsporiji sisavci na Zemlji. Najveća brzina kojom se ljenjivac kreće je 1,5 m u 1 minuti. Na tlu ne može uspravno stajati, već se povlači pomoću kandži.

Umjesto sedam, koliko ih imaju drugi sisavci, troprsti ljenivac ima devet vratnih pršljenova. To im omogućava veću pokretljivost glave (može ju okrenuti do 270°). Za razliku od vrata, glava im je kratka a lice okruglasto. Malene oči su vrlo razmaknute, okrugli nos nije istaknut, a uške su se sasvim povukle.

Krzno se sastoji od dva sloja: unutrašnji je kratak i vrlo gust, dok su duge dlake koje čine vanjski sloj krzna slamaste i imaju neobične vrlo tanke uzdužne žljebove. Rep im je batrljak ili ga uopće nemaju. Smjer rasta dlake im je obrnut od drugih sisavaca i ide od sredine trbuha prema leđima. Kako cijeli život provode viseći na granama, takav rast krzna omogućuje bolje otjecanje vode s njih.

Troprsti ljenivac

Način života

Gotovo čitav svoj samotnjački život ljenivac provodi ovješen svojim kandžama na grani s leđima prema tlu. Kandže pri tome djeluju kao kuke. Hrane se gotovo isključivo lišćem, samo dvoprsti ljenivci pojedu nekad neku voćku ili malenoga beskralježnjaka.

Neki ljudi kažu da ljenivci zaista žive kako im ime govori, da su zaista lijeni. Ovi južnoamerički sisavci provedu i više od tjedan dana viseći naglavce s istog stabla. Silaze na tlo samo jednom u tjednu kako bi obavili nuždu, ili da promijene stablo na kojem su pojeli lišće koje im je najdraže.

Izvori

  1. Ladan, Tomislav. Riječi : značenje, uporaba, podrijetlo, Zagreb : ABC naklada, 2000., str. 119., ISBN 953-6178-45-1
    Wikicitati »Naime, nabroje li se najpoznatije životinje Srednje Amerike, rečeno će se odmah i potvrditi: puma, jaguar, tapir, majmuni urlikavci i tipavci (ili ljenivci iz reda krezubica, koji žive na drveću) i pasanci (također iz reda krezubica, ali žive na tlu, i uz to su oklopljeni, kao npr. armadillo, što i znači mali oklopnik),…«
    (Ladan, 2000., str. 119.)

Ostali projekti

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Ljenivci
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ljenivci
Wikivrste imaju podatke o taksonu Ljenivci