Jovica Stanišić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Jovica Stanišić''' ([[30. srpnja]] [[1950.]]) bio je šef Resora Državne Bezbednosti, [[Srbija|srpske]] tajne službe između [[1991]]. i [[1998]]. godine. U tom svojstvu on je |
'''Jovica Stanišić''' ([[30. srpnja]] [[1950.]]) bio je šef Resora Državne Bezbednosti, [[Srbija|srpske]] tajne službe između [[1991]]. i [[1998]]. godine. U tom svojstvu on je naoružavao i zapovijedao svim srpskim paravojnim formacijama ([[Crvene beretke]], [[Srpska dobrovoljačka garda|Arkanovi tigrovi]], [[Škorpioni]] <ref>[http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4299561,00.html Zvornička operacija planirana u Beogradu]</ref>...) tijekom [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] i [[Rat u Bosni i Hercegovini|Rata u Bosni i Hercegovini]]. |
||
==Karijera== |
==Karijera== |
||
Inačica od 20. svibnja 2015. u 20:47
Jovica Stanišić (30. srpnja 1950.) bio je šef Resora Državne Bezbednosti, srpske tajne službe između 1991. i 1998. godine. U tom svojstvu on je naoružavao i zapovijedao svim srpskim paravojnim formacijama (Crvene beretke, Arkanovi tigrovi, Škorpioni [1]...) tijekom Domovinskog rata i Rata u Bosni i Hercegovini.
Karijera
Jovica Stanišić rođen u selu Ratkovo, općina Odžaci, AP Vojvodina, 30. srpnja 1950. godine. Za tadašnji srpski ogranak jugoslavenske tajne službe Službe Državne Bezbednosti je počeo raditi 1975. godine. Postepenim napredovanjem dolazi 1991. godine na poziciju zamjenika šefa Resora Državne Bezbednosti, srpske tajne službe. Iz trenutačno nepoznatih razloga bez obzira na to što je bio samo zamjenik on de facto preuzima upravljanje tajnom službom.
Stanišić postaje šef specijalnih operacija među koje spada i upravljanje Milanom Martićem predsjednikom takozvane Krajine s kojim je čak gađao hrvatsko selo Lovinac u rujnu 1991. godine.[2] U tom svojstvu Stanišić počinje stvaranje paravojnih srpskih formacija koje će se "proslaviti" tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kao nagradu za uspjehe u Hrvatskoj 31. prosinca 1991. godine Jovica Stanišić postaje i de jure šef Resora Državne Bezbednosti.
Tijekom posljednjih mjeseci rata u Bosni i Hercegovini shvativši promjenu političke klime Stanišić i Biljana Plavšić će postati glavni zagovornici sklapanja mirovnog sporazuma po kojem tamošnji Srbi dobivaju kontrolu 49% države. Zbog te političke promjene on će dobiti zahvalnost SAD-a čiji je tajni agent bio sve od 1992. godine[3][4].
Na položaju šefa RDB-a će se održati sve do 27. listopada 1998. godine kada će biti maknut s položaja, ali će kasnije zbog svojih poznanstava ostati utjecajni pripadnik tajnih službi sve do predaje Haagu 2003. godine. Nakon toga on svojom navodnom bolešću odgađa suđenje i pokušava se proglasiti doživotno nesposobnim kako bi izbjegao zasluženu kaznu [3][4].
Optužba
Stanišiću je suđeno na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zbog sudjelovanju u kriminalnoj organizaciji koja je organizirala, naredila, izvršila ili na drugi način pomogla pogubljenja i protjerivanja Hrvata, bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrba s područja takozvane Republike Srpske Krajine (konkretno područje SAO Krajina, Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem) i područja u BiH:Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Mrkonjić Grad, Sanski Most, Zvornik i drugih. [5] 30. svibnja 2013. oslobođen je po svim točkama optužnice. [6]
Povezani članci
Izvori
- ↑ Zvornička operacija planirana u Beogradu
- ↑ Martic “Provoked” Croatian Conflict
- ↑ a b Jovica Stanišić, šef Miloševićeve tajne policije, radio za CIA-u
- ↑ a b Miller, Greg. 01.03.2009. Serbian spy's trial lifts cloak on his CIA alliance. Los Angeles Times Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) (engl.) - ↑ JOVICA STANISIC AND FRANKO SIMATOVIC INDICTED BY THE ICTY FOR CRIMES AGAINST HUMANITY AND WAR CRIMES
- ↑ www.vecernji.hr, "Haški sud: Stanišić i Simatović oslobođeni za zločine u RH i BiH", objavljeno 30. svibnja 2013., pristupljeno 4. lipnja 2013.